U oficijelnom streljastvu uglavnom nema evidentiranih nesreca. Medjutim ne bih se zakleo, da se ponkead nekom ne desi neki slucajni kiks, slucajnog ispaljenja i slicno.frulica wrote:Iz toga proizlazi da mi (Hrvatska) uopće nemamo nikakvih problema sa vatrenim oružjem i kultura rukovanja istim je, iako se neki ne bi složili na dosta visokoj razini.
U lovu ima nesreca, i nisu rijetke. Ovo ukazuje da se osnovna pravila u rukovanju oruzjem ponekad ne postuju.
Broj slucajnih ispaljenja na nesiguran nacin, ne mozemo znati ako je proslo bez posljedica.
Ukoliko je takvo ponasanje sankcionirano na nivou pojedinog drustva ili udruge, to ne mozemo znati jer su takvi postupci obicno interni.
Postupci poput penjanja na ceku s metkom u cijevi, pirsanja sa otkocenom puskom na ubrzici, i slicno ko zna koliko se realno desava, a kad se sazna to je obicno kad je vec stiglo u crnu kroniku.
Po skupnim lovovima, moze se vidjeti cesto svakojakog rukavanja s oruzjem.
Prosjecni lovac malo puca, jer je cijena municije visoka, ali to nije pokazatelj kulture oruzja, vec neimastine.
Sve u svemu, sluzbena statistika nije realni pokazatelj neke kulture oruzja.
O, da, jos da dodam:
Sistem staziranja I mentorstva u lovu je uglavnom presusio, jer je omoguceno polaganje ispita odmah nakon tecaja.
na tecaju je slaba obuka lovackim kandidatima.
kad se mladi tek polozeni lovac tek docepa puske, a nema mentora, od starta ima dobre sanse da skuplja krive navike, jer mentora nema.
Tako da je moje misljenje da je generalno gledajuci kultura oruzja u opadanju.
