Ovo je nadopuna točnog navoda...
Istina je, bilo je hladno i vlažno jutro, ruke su se hladile dočim bismo ih izvadili iz džepova, do meta je trebalo gacati po blatnjavoj travi...sve je bilo protiv svetkovine ali želja je bila jača od svega. I gle čuda, već u prvom oblaku plemenitog dima sve su nedaće zaboravljene! Slikica koja slijedi potvrđuje stanje duha i tijela u prvoj seriji...
Ni druga meta ne izgleda ništa lošije. Ovi „izletnici“ na jednoj i drugoj vjerojatno su posljedica hladnoće protiv koje smo se hrabro borili višeslojnom odjećom. Sva je sreća što pri dopunjavanju komora bubnja moraš prilično toga uraditi što je bilo jako dobro za cirkulaciju.
I na kraju, Remingtoni su odradili svoj dio posla, prah je bio suh, dozator je radio kako treba, kugle su bile dovoljno okrugle a mi smo dvojica bili raspoloženi. Da je bilo vrućeg čaja dan bi bio kompletan. Ovako, bili smo osuđeni na tablu hladne čokolade koja se pod zubima lomila kao da je od stakla.
Krešo, ne znam što te je spriječilo da dođeš ali što je da je pogriješio si makar zbog čokolade.
Blaf
: blackpowder, darija, dumba i moja malenkost
prestao sam pričati u snu od kad sam ju prvi put odveo na streličarstvo 
