PPU 168 gr match zrna 0.308
Pozdrav kolege,
Zanima me dali itko uzima ova zrna negdje u Srbiji i dali se to tamo uopce moze kupiti. Nasao sam u Njemackoj 500 komada po cijeni od oko 1.90 kn/kom sto je skoro 50% jeftinije nego u RH. A iskreno me zanima dali se kod nas moze nabaviti po toj cijeni s obzirom da su nam susjedi blize nego Njemcima.
I ima li itko iskustava s tim zrnima na 100 i 300m
Lp
Zanima me dali itko uzima ova zrna negdje u Srbiji i dali se to tamo uopce moze kupiti. Nasao sam u Njemackoj 500 komada po cijeni od oko 1.90 kn/kom sto je skoro 50% jeftinije nego u RH. A iskreno me zanima dali se kod nas moze nabaviti po toj cijeni s obzirom da su nam susjedi blize nego Njemcima.
I ima li itko iskustava s tim zrnima na 100 i 300m
Lp

ako voliš jeftino pucati uzmi recimo 7,62x39, ako voliš štediti ovo nije sport za tebe...
Mislim da je Lapua BEST BUY !
- siguran si u kvalitetu
- primjerena cijena
- konstantna kvaliteta i kroz razlicite lotove
Nije Berger ali i ne kosta kao Berger !
Takodjer imam isti pristup.
Pucanje za gust, sa cim jetftinijim u razumnim granicama preciznosti.
Za natjecanje, ne birati po cijeni, birati najpreciznije, cim bolje.
Medjutim, treba reci da ove dvije kategorije ne iskljucuju jedna drugu.
Imas lot municije za trening i plinkanje, plus lot municije za tekmu.
Naravno, ako se upce ide na natjecanje. (sto nije obavezno, naravno)
Za lovca bi bilo, naravno, kvalitetna lovacka municija za lov, a za trening sto god drzi razumnu grupu.
Naravno da u toj prici treba znati preklikavati optiku, i one osnovne streljacke stvari.
Zanimljivo da sam kroz druzenja medju strijelcima (tipicno za neiskusne) vidio dva suprotna pristupa, i obicno su vrlo tvrdi:
1) Zelim pucati konkurento sa naj - jeftinijom municijom!
2) Ja se ne natjecem, ali koristim samo najbolje (najskuplje) pod pretpostavkom da je cijena garancija neke kvalitete.
Ni za jedno ni za drugo, nema potrebe.
Ovo spominjem usputno, sory na OT, vratimo se na temu.
Pretpostavljam da ti zlijeb 1/11, u 308 win?
I moja ne trpi scenar.
kad sve zbrojiš uštedit ćeš par lipa i može to biti ok za trening
ali lako ti se desi da sa lošim zrnom nisi siguran jel tvoja greška ili se optika
razmrdala ili nešto treće . I po meni ako nemaš bolje pucaj s tim sve je bolje nego da puška stoji u ormaru.
168 grs. od PPU je malo bolje nego neki bolji FMJ 147 .
PPU 175 grs. meni nevalja ništa ,Sierra 190grs. i Scenar 185 grs su mi se pokazale najbolje
iz Steyera.
Kako trenirati i utrenirati se ako je slika pogodaka tako-tako?
Kako možeš znati kada je loš metak,a kada si sam pogriješio?
A metak i pusku slazes sam i gledas da slozis NAJBOLJE moguce, moras biti siguran u opremu i onda mozes pucati.
A mozes i kao sto se meni obicno desi slagati sve u zadnji cas pa bude kao sa lubenicom !!
i složi isto punjenje pa usporedi .
Ako ti je to ok koristi za trening ako nemaš za bolje ali najbolje je trenirati sa istim
metkom sa kojim ćeš pucati na natjecanju jer si onda siguran jel do tebe ili do metka, puške, optike.
To su ti oni koje na natjecanju uhvati panika pa počnu šarafiti po optici jer ih uhvati panika i postanu nesigurni.
Kad znaš da ti je metak ok ,cijev čista i bez ulja, optika zategnuta i upucana onda ostaje vjetar i ljudski faktor i još par sitnica.
Tako da je po meni najbolje svesti sve što može poći po zlu na minimum da budeš siguran.
a onda se treba pitati šta od zrna tražimo; brzi razvoj loada i zadovaljajuče grupe uz potrošenih 50 kugli, ili globalno najbolje grupe uz potrošenih 500 kugli za najbolji load, ili najbolji BC za na 1000m, ili najjeftinije kugle za happy trigger...
MK puska sa optikom, na 50m, na 100m. Je osnova za ovo o cemu pricamo
Vjestine polirati sa puskom centralnog paljenja.
Ako PPU daje 1.5 moa, isto je dobro, za trening.
trigger time, trigger time, trigger time....
a danas se više ovo ne priporučuje, jer pucanje sa 22lr je nešto drugo nego pucanje sa velikim kalibrom. to su pravila stare škole, koje su krive, imho.
Tek kada se streljačka tehnika dobro uhodala i uhvatila rutina. Onda trening sa VK i natjecateljskim metkom.
Krene li odmah sa VK. Potrošiti će cijev i ispucati malo polovno auto dok uhvati rutinu.
Nema ništa loše ni u daljnem povremenom održavanju rutine sa MK. Ali VK treba pucati.
za 1000 kn, moze se kupiti 100 metaka 308 win, nekog bulk pakovanja,10 kn komad.
Daleko vise se utrenira sa MK.
Vecina smo samouki u pucanju iz puske. Pa zaboravimo ono sta je osnova, jer podrazumijevamo da sve znamo, i da svak ko ima pusku sve zna. Ali nije tako.
Postoje neke osnovne vjestine i znanja, i napredne vjestine i znanja koje treba savladati.
Osnovne vjestine su: zauzimanje stava, prirodni polozaj, disanje, okidanje, sigurnost na strelistu. sigurno rukovanje s puskom, priprema puske (montiranje optike, ili nogara), stelanje optike, ciljanje, izostravanje slike na optici, itd...
To se sve lijepo odradi sa malokalibarkom. To nije 5 metaka pa sad znamo, neke stvari moraju preci u naviku, a neke u misicnu memoriju.
napredne vjestine su:
izracun balistickih tablica, kompenzacija vjetra, vanjska balistika na vecoj udaljenosti, stalni rad sa optikom, korekcije, citanje miragea i vjetra.
Osnovne vjestine se vrlo lijepo mogu savladavati sa MK puskom. (ukupno 50% skole??)
Napredne vjestine, djelomicno takodjer se mogu vjezabti sa 22lr. Ima dosta klikanja, na pr do 100 metara, i ima altroke dosta da se pomuci sa kompenzacijom ako ima malo vjetra. (ajmo reci ovo je jos 25% vremenski skole)
Nakon tog ide ostatak poliranja znanja i trigger time na VK, recimo 308 na 300 i 600 m. (slag na kraju, i kruna sa 25% skole - trigger time)
Ako ce neko savladavati nacin kako se radi pravilno disanje i stiska okidac, zauzima priordan polozaj na kalibru 308 win... pa moze, ali dok mu predje to u misicnu memoriju i naviku potrosit ce ce dosta novaca. Ali nije tu sad samo pitanje novca.
nego je pitanje i kakve streljane imamo dostupne. Za otici na 300 i 600 m, nije bas da se moze svaki dan, dok MK streljana ima dostupnih, ili VK streljana do 100 m - gdje treniranje sa MK ima smisla (u istri na pr kod Ritose)
Prije reloadinga, pucati neko vrijeme tvorničkim streljivom. Za uhvatiti osjećaj što je u redu a što ne. Da se ne dogodi da netko ne prepozna da mu puška skače i trza kao luda (visoki tlakovi). I da vidi razliku između zatvarača koji normalno radi, a kada je u pitanju tvrđe otvaranje (visoki tlakovi) ili tvrđe zatvaranje (nešto pošlo krivo sa dimenzijama čahure/metka).
Jednom riječju........rutina.
Samo trening je jedno a natjecanja drugo ako imaš konkurenciju koja ima
alat koji je klasu ili dvije bolji i metke koji to prate onda je nemoguće konkurirati
sa PPU-om jer to je ok do jednog nivoa na kojem sitnice čine razliku
i par krugova prvo od zadnjeg mjesta.
Long range je skup sport i zahtjeva određene financije koje nisu svima dostupne ,iskreno nisu većini samo mi svi kemijamo
i htjeli bi nešto što nam nije dostupno
i netreba se gristi zbog toga nego biti realan .
Po meni to je za ljude koji imaju 10 000kn + plaću da to mogu odraditi bez grča u želucu .
Ili si to možeš priuštiti ili ne ili voziš Uber poslje posla i sprašiš kroz cijev ili ostaviš na šanku ali u nekim prosječim okvirima
netko će ispaštati , knjige za školu se mogu kupiti u 10 mj. jer onda skužiš da im netreba baš svaka knjiga ha ha .
Puška ,optika , oprema kvalitetno streljivo i bez nekih 1000kom + godišnje minimalno cifra je poprilično velika
i na žalost mnogi nogometni talenti su propali jer im tata nije imao da igraju u Dinamu i da ih Maminjo dobro proda
ali na žalost bez financija ne ide niti uz najbolji talent.
Ako ne bolje je ubosti dobar 22lr i pucati s tim također ima disciplina koje su sa strane streljiva povoljnije
i kad uzmeš dobru pušku i optiku ostaje ti samo streljivo od 1-2kn u odnosu na 5-6 da slažeš sam ili 10 -20 kupovno.
Medjutim ne treba se zgrazati nad cijenom long range puske.
U Hrvatskoj imamo 55.000 do 60.000 licenciranih lovaca, i vjerojatno su svi opremljeni dugim cjevima.
Znaci kupiti pusku se moze. Jedan sabatti ELD, puska specijalizirana za long range dodje 11.000-12.000 kn, to nije nedostizno ako se usporedi sa lovackim karabinom. Sportska optika je takodjer na nivou lovacke optike po cijeni.
Pravilima, koja nikako da savezi donesu se moze izjednaciti konkurentnost natjecatelja.
Zasto se ne uvede varmint klasa? (da prosjecna varmint puska, sa cijevi 22-24 incha da moze konkurirati?)
Po meni zato jer jos ni nemamo nacionalnih pravila za natjecanje.
Imamo primjer u Australiji gdje za neke long range discipline u pravilnik su stavili da puska za natjecanje mora biti ispod neke odredjene maloprodajne cijene MSRP. (neki modeli su sugerirani, a za one koji nisu na listi, komisija procjeni vrijednost)
A da ne govorimo o MK puski s optikom.
Dakle, sve se moze rjesiti pravilom.
Problem u nasem sportu je osnovni, nedostatak strelista. Kad nemamo gdje trenirati, onda sve gubi smisao.
zato se nigde nesme bilo šta provaliti na nacionalnu zvezu, ker nemaju zveze ništa sa time. u sloveniji sami amaterski klubovi su se organizirali da imaju ''takmičanja'' (bolje rečeno organizirane treninze) i treninze na vojničkima strelištima. pa isto se treba napraviti (i tako delaju vaši dečki, osim u vrapčanima) u hrvatskoj.
a razmišljati kako nam treba varmint klasa tek kada budemo imali jednom na mijesec takmičenje, na kojeg če doči 200 strijelaca konstatno... i na minimalno 600m daljine...
Medjutim, nisi sasvim u pravu.
ISSF je malo zastao u razvoju.
Ali ISSF nije jedini savez.
IPSC je na primjer, drugi savez, priznati i poznati, koji je drugi po zastupljenosti od medjunarodnih saveza po Evropskim zemljama.
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_s ... ean_bodies
(ukljucujuci i Sloveniju I hrvatsku)
A unutar IPSC saveza takodjer imas pravila za pusku:
https://forum.hr-oruzje.org/posting.php ... =33&t=7682
E, sad, kako kazes - ispada da "profeisonalci" pucaju ISSF, a "amateri" sve ostalo. Plinkamo na 600 metara, u penziji.
Medjutim kad vidis godista sa liste registriranih strijelaca, i sta zapravo pucaju (zrak i mali kalibar) onda kontroverzno tome ispada da je formalni ISSF savez za djecu (kadeti i juniori) jer cine prek 75% brojnosti registriranih strijelaca, a "amateri" pucaju VK ili unutar formalnog nacionalnog saveza ili van njega, kako vec po koji klub to organizra.
(lista strejelaca, vidi registracije i godista: http://www.hrvatski-streljacki.hr/Public/Dokumenti.aspx )
Kod natjecanja u dalekometnom streljasvu je jako je puno kontroverznosti u ovoj prici i ovo je tema za sebe.
ISSF povlaci za sobom bastinu olimpijskog sporta, a tu se sporo i nikako odvijaju promjene, medjutim ovo pak donosi podrsku politike spnozora i olimpijskog odbora, ap svaka zemlja MORA imati streljacki savez da regrutira za olimpijadu, jer je to stvar medjunarodne prezentacije svake zemlje)
Paralelno s time, IPSC (medjunarodni) je sad na najboljem putu da postane priznati neolimpijski sport, priznat od medjunarodnog olimpijskog odbora, i to je velika stvar. (Napomena: priznati sportovi i sportski savezi se dijele na olimpijske i neolimpijske)
Ostale organizacije, nama najpoznatija za long range je ICFRA, i F-class natjecanja:
Odredjene nacinalne organzacije postoje (u Hrvatskoj - Hrvatski savez dalekometnog streljastva) za sloveniju ne znam tocno ko je, medjutim i Hrvatska i Slovenija imaju status pridruzene clanice u ICFRA i svog predstavnika.
Za Sloveniju je predstavnik u ICFRA Boro Licina (redni broj 33), a za Hravtsku je Zlatan Alicevic (redni broj 15).
https://www.icfra.com/organisation
Problemi su nam prvenstveno logisticki jer nemamo streljane adekvatne za ovaj sport, tako da se IPSC drzi uglavnom pistoljskih divizija (disciplina) kod nas.
Klasicno dalekometno streljasvo se snalazi sa ovih par kolko-tolko dostupnih streljana.
E, sad, kako realno, mi seniori i veterani (kako neki kazu "amateri"), malo pucamo klasicni program (zrak i MK) izgleda da je nas najveci streljacki savez (HSS - zapravo ISSF) zakljucio da treba modernizirati discipline, za nas matorce, pa su dali javnu raspravu da se definiraju nove discipline, i da izmjene stare. (pap i m48, drulov, i slicno sta je u izumiranju)
Ali za sad nove prijedloge ni pravilnike nisu donijeli u javnosti, a ostali savezi se polako sve vise organiziraju.
To je trenutna situacija.
Ovo je poziv na javnu raspravu (i ja sam tad dao prijedlog) ali jos nismo dobili niti zakljucke niti nove pravilnike:
http://www.hrvatski-streljacki.hr/Publi ... px?id=2489
Odnosno
http://www.hrvatski-streljacki.hr/dokum ... spravi.pdf
E, sad, da se vratim na pocetno.
Mislim da nam treba neka Varmint klasa, jer kako se formira i ukorjenjuje sve jace f-klasa, onda pita zaista skupu specijalziranu opremu i tu nema masovnosti. sa puskicama s cijevima 22-24 incha, u varmint kalsi bi se nasao veci broj strijelaca, imho. Ja tako vidim buduc razvoj, naravno mozda grijesim. Mislim d sport da bi bio masovan treba uciniti atraktivnim i financijski cim pristupacnijim, od "elite" masovnosti nema
Ako kome može pomoći. Rezultati u privitku. 26" cijev, 1:11 twist. Barut N140. Idući korak su grupe i CBTO.
2.57g N140 je nod 5. 1.323 ms vrijeme u cijevi. MV 775 m/s
Nego dok sam to radio. Istodobno se kraj mene pripremao stari strijelac. I jedan od vodećih ljudi u klubu. Pa smo popričali. Među ostalim, i o ovome o čemu se tu razgovara.
Svjesni su u ISSFu svih ovih problema. Problem su financije. Za uvesti novu disciplinu treba se klub i adekvatno opremiti. Za long range to košta i nije samo puška i optika u pitanju. Treba imati i mjesto za trening.
Za amatersku ligu. Treba prvo popularizirati i omasoviti natjecanja, pa povečati članstvo.
A to se neće ostvariti očekujući da ljudi troše mala bogastva na opremu i neizvjestan rezultat.
Treba ljudima dati priliku da se natječu onim što već imaju. A ne ih ubiti u pojam već na prvom natjecanju, pa se više ne vrate.
Sekcija gdje bi lovačka oprema bila konkurentna je dobra ideja i mogla bi privuči nove ljude.
Dalje pustiti da se razvija u smjeru u kojem ljudi pokazuju interes, a ne forsirati nešto što im je financijski nedostupno ili nemaju interesa.
Naravno, sekciju za elitu ne dirati. Neka i elita ima svoju sekciju.
Toliko od mene na tu temu.
Drzavne i gradske Streljane u Hrvatskoj se redom zatvaraju, od domovinskig rata na ovamo, a savez nije istupio niti jednom u javnosti da je makar izjavu dao o tome.
(njih se to ne tice)
Dok se ne sagrade nove streljane, nema razloga da savez koji ima podrsku drzave i Hrvatskog olimpijskog odbora ne potpise ugovor o suradnji sa nadleznim ministarstvima da se makar klubovima kojima su vojne ili mupove streljane u blizini ne omoguci povremeni trening. Ovo je svakako moguce jer pojedini "amaterski"klubovi potpisuju ugovore o koristenju, (i postoji povjest natjecanja na tim streljanama) medjutim savez ne mrda. (postoji li racionalno objasnjenje za ovo?)
Ako mogu ugovor potpisati "amaterski" klubovi, zasto ne bi mogao elitni nacionalni savez, koji ima olimpijski team?
Postoji izuzetak - a to je Vrpacanski, ali mislim da je otpocetka islo kao civilno vojni projekt, i koristenje za sportase mislim (ako ne grijesim) ide preko zagrebackog streljackog saveza. Oko vrapcanskog nek me korigira, ko zna nesto vise o tome.
Proslo vrijeme kad je ISSF (kod nas) sve dobivao na tacni, i jos sa crvenim tepihom.
U doba YU - (koja je i sagradila sve ove ISSF streljane koje imamo) - drzava je:
- gradila streljane
- davala oruzje klubovima
- davala municiju klubovima
- tapsala po ramenu svakog ko se htio baviti streljstvom, ronjenjem, padrobanstvom, i slicnim aktivnostima
Tada ti je trebala ti uprava kluba, ili uprava saveza, eto, toliko da malo gura papire.
Danas:
Ovog sveg nema vise.
Kompletan nacin rada danasnja situacija pita da se mijenja.
I streljastvo kao sport, treba naci nacin financiranja, i to po meni kroz ponudu opcija za rekreaciju.
Slazemo se svi da nam fali streljana
Slazemo se da nove streljane treba izgraditi (financirati).
A jednom kad se to isfinancira trebat ce isplatiti investiciju.
Tako da se ovaj sustav, kako je sad, mora mijenjati. ili ce se sve ugasiti.
Sad cemo videjti kako ce se investicije u strelista i mjesta za vjezbe gadjanja poceti realizirati po uvjetima novog pravilnika.
Mozda hoce, mozda nece, vidjet cemo
I oni koji budu investirali u takve objekte, kako ce rjesavati amortizaciju investicije.
Trebalo bi organiciti po ukupnoj tezini, i duzini cijevi da se definira "terenska-lovna" puska kakav varmint zapravo jest.
Mislim da niko ne ide sa varmint puskom na teren, u lov a da ona ima 8.25 kg, ili 10 kg. kao sto pravilo definira f klasu.
Dakle laksa puska, malo krace (prakticne duzine) cijevi, mislim da bi mogla biti 24 incha, i vjerojatno na hranjenje sa spremnikom. tako nekako.
Dijelim svoje razmisljanje, otvoreno za svaku diskusiju, naravno.
misliš da bi dodatna 'jager' kategorija povečala broj takmičarja?
Za sad imam dojam da su pri vrhu liste na biltenu oni sa najboljom opremom koja im daje prednost - govorim o 600 m.
Na 300 m, neovisno o opremi, mislim da su puske prilicno izjednacene po mogucnostima.
Medjutim sta se tice pravila zaista se moze vidjeti raznih pusaka, koja ulaze po pravilima u fopen ili ftr. niko ne brani nikom da se natjece u ftr i fopen, ako ima zelje
Slicna stvar sam primjetio da se desava u 22lr. puska s optikom
Pocela se formirati brojna kategorija teskih anschutza po natjecanjima s debelom i dugom cijevi, nasuprot lagane serijske MK puske s optikom. I ako se nastavi ovaj trend, mislim da ce posteno biti podijeliti ih u dvije kategorije. "terenska" i "match", ili laka i teska MK puska, ili vec kako bi ih se nazvalo.
Cijela ova prica je sa svrhom da se formiraju takva pravila da omoguce fair-play natjecanje, prema vecini opreme kakva se pojavljuje na terenu. Kako za puske centralnog paljenja tako i za malo kalibar.
Jer kad imas fair play pravila natjecanja, onda ti raste i popularnost i odaziv ljudi jer se ljudi nadaju da imaju mogucnost da ostvare medalju. A opremu i puske onda da svak slaze prema svojim financijskim mogucnostima.
ako ima 'svako' mogučnost da ostvare medalju, onda ovo več nije takmičenje u kojem pobeduju najbolji, nego lutrija koja je neizvesna koji če pobediti. i odnosno takva nizka rezina takmičenja, da može svaki totalni amater dobiti medalju i ne najbolji strijelac.
možda bi bilo bolje da se svima podele medanju za pristup takmičenju.
Mislim da bas neki slabiji nece pobjediti.
Drugi nacin da se vrlo dobri, kojima se omakni poneki losi hitac, i da se provuku je ekipno natjecanje.
Ako ti se desi da bas taj dan pucas malo slabije, a svima nama je neki dan dobar za gadjanje drugi slabiji, onda se kroz ekipnu konkurenciju moze uzvuci medalja.
I to je jos jedan nacin popularizacije sporta.
Ali vazno je da se u startu pravilima definira oprema da prema opremi strijelci budu cim vise izjednaceni.
U zakljucku:
Mislim da je vrh vrhova za popularnost, ako se stave kvalitetna pravila, da se ponudi cim vredniji nagradni fond - doduse za to moras imat sponzora.
1. pravila da se strelci izjednace po opremi srednjeg nivoa vrijednosti, da ta oprema ima odredjenu kvalitetu i smisao.
2. ekipna konkurencija, i medalje za ekipu
3. nagradni fond.
Ako u startu pustis pravila za opremu "financijski no limit", onda to ide u drugom smjeru.
Definitivno u nekim disciplinama mora postojati i takav pristup, ali ne u svim disciplinama.
U svakom sportu mora biti neki kolacic za svakoga, i za rekreativce, i za srednju klasu, i za profi sportase.
To što imaju, time neka se natječu. Neka opale i na 600m, to je in i privlači. Pa makar se brojali pogoci u metu, a ne krugovi.
Prva.
1. Custom specijalizirane puške. F-Class, dalje ih dijele f-class pravila.
2. Serijske tvorničke puške.
Druga je za serijske tvorničke puške. I to po cijeni. Ne po dimenzijama, težini, kalibru....
1. Skuplje (Steyr, Blaser, Sako...)
2. Jeftinije
Ovo bi bilo pošteno. Svatko ima svoju sekciju i konkurentan je u njoj.
Za stimulaciju relodinga, bolje spremnike ne dirati, za sada. Postoje zrna specijalizirana za veći jump i manji COAL. Ja koristim jedno. Ali o tom po tom. Neka se da ljudima prilika da savladaju osnove.
Ne odbijati odmah na prvu. Ionako nas je malo.
Skuplje, jeftinije, bi u teoriji moglo proci - ali neko ce morati formalno prihvatiti ili odbiti neku pusku kod prijave za natjecanje. U australiji pak postoji ovaj nacin.
Konacno, treba imati u vidu nacionlani program za ono sta nam odgovara na terenu, i medjunarodni program, dakle discipline koje su potpuno prema pravilniku neke medjunarodne organizacije da mozemo poslati medjunarodni team na natjecanje, nakon kvalifikacija na domacem terenu.
Dakle, napraviti neka pravila je slozeni problem, a nacionalni program posloziti tako da bude popularan i pristupacan cim vecem broju ljudi.
E, da, paralelno sa time, treba napraviti program skolovanja sudaca, pa ako cemo biti ozbiljni i instruktora ili trenera specijaliziranih za tako nesto. A kad se sve to sazvace, onda cak i pristupiti i uclaniti se u medjunarodnu organizaciju koja radi te discipline. Dakle, veliki zalogaj. Nacionalni program, "kako nama odgovara" bi bilo lakse sloziti.
Neka pucaju ljudi i na 600m. Da imamo streljanu od 1000m, idemo i to.
Svatko u svojoj sekciji. Jedni broje X-eve, drugi pogodke. I svi sretni i sudjeluju.
Bit je omasoviti. Znači da sve ono što je po ormarima ima svoje mjesto i može nešto ostvariti.
Što se tiče međunarodnih natjecanja. Prvo omasoviti, onda razbijati glavu o tome. Uzalud su pravila ako nema tko otići.
Imho. Postojeći f-class i rastući PRS su međunarodne kategorije.
Ovo drugo je za nas, da nas se skupi.
Neka ljudi probaju. Da se samo mene pita, ja bih krenuo i kuburom na 1000m. Tražio kuglu gdje je pala, napuni pa dalje. Kao u golfu.
Nije poanta u medaljama i tko je bolji, nego u popularizaciji. Neka se mali dio odluči uložiti i krene u hajdemo to nazvati pro ligom. To bi bila velika stvar.
A i bez toga, masovnost je jedini put ka novim streljanama i jakim natjecanjima. Nitko neće ulagati u 10ak ljudi, ma kakve rezultate imali.
Zašto ne bi dao priliku ljudima da se zabave, organizatorima i streljani da nešto zaradi...
Pa kod nas je hrpa dobrih strijelaca bez financijskih mogućnosti za pro long range. Zašto i oni ne bi imali natjecanje za opremu koju imaju. Samim odlaskom na streljanu i članstvom u nekom klubu, već je napravljena velika stvar.
Nismo bogato društvo i treba prihvatiti stvarnost onakvom kakva jest.
Pa i da sreća odluči. Ako su ljudi zadovoljni i namjeravaju se vratiti. Super.
Znači. Ja bih predložio 3 kategorije.
1. Pro level. Znači se već ima custom oprema i kunkurenta je u f-class i PRS.
2. No limit. Vlasnici skuplje serijske opreme, koja kao takva ne može kunkutirati pro levelu. Ali je i dalje u velikoj prednosti nad jeftinijom opremom.
3. Limit. Znači, ovisno što većina ljudi drži po ormarima. Uspostaviti nekakav financijski limit koji jamči kunkurentnost većini unutar kategorije.
Ne ograničavati daljine, kalibre, dimenzije, težine... Neka ljudi koriste ono što imaju, na daljinu koja ih veseli.
Naglasak na ugodnoj atmosferi, da ljudi upamte po dobrome. Onda će se vraćati. Naravno, sigurnost i pravila ponašanja na streljani uvijek respektirati.
BTW. Objasnio je da je rekreativac i ne traži natjecateljsku preciznost. Neka kupi 100 kom PPUa i vidi kako mu radi.
Ja bih to napravio, bez da išta pitam. Nije 100 zrna kapitalna investicija. Činjenica da nekome radi loše ili dobro ne znači ništa jer je druga cijev u pitanju.
Evo, tu na temi je netko spomenuo da mu Scener-L 175 nikako ne radi. Meni odaje odličan dojam i svakako ga vrijedi razraditi. Druga cijev, druga pravila.