STROJNICA ERO - hrvatski ponos ili promašaj
Evo nije se puno pisalo o strojnicama pa sam smatrao potrebnim otvoriti i tu temu....
Kao u svim temama koje sam do sada otvorio (nije ih bilo puno) zanimaju me vaša iskustva i argumentirana mišljenja.....
Na ovaj moj post očekujem i eventualnu kritiku i nadopunu....naravno da se ne može sve reći u jednom postu
Napomena - dio ovog teksta preuzet je iz različite stručne literature iz razloga praktičnosti i preglednosti.....to ne znači da autor teksta nema pojma ovoj temi
O STROJNICAMA OPĆENITO
Strojnica je osobno, ručno, automatsko vatreno oružje, konstruirano za uporabu pištoljskog naboja i za gađanje na malim daljinama (do 200 metara). Uporaba pištoljskog streljiva je temeljna odlika strojnice.
Razvoj strojnica datira od početka 1 svjetskog rata kada se to oružje pojavilo masovnije u uporabi. Svoju najvažniju ulogu strojnice su doživjele tijekom 2 svjetskog rata. Nakon 2 svjetskog rata potreba za ovom vrstom oružja postupno se smanjuje, poglavito uvođenjem u naoružanje jurišnih pušaka velike brzine gađanja, bolje učinkovitosti i većeg uporabnog dometa, zbog jačeg, skraćenog puščanog streljiva.
Temeljni nedostatak strojnice (općenito) je slaba učinkovitost pištoljskog naboja, jer pištoljski naboj bez obzira na kalibar osigurava relativno slab zaustavni učinak, zrno opisuje nepovoljnu balističku putanju i nedostaje mu probojnost.
Danas strojnica nije temeljno oružje vojnih jedinica, već samo određenih vojnih specijalnosti.
STROJNICA ERO
Strojnica ERO predstavlja kopiju izraelske kratke strojnice “UZI” koju je još 1949. godine projektirao izraelski bojnik Uziel Gall. Strojnica ERO je domaći proizvod, konstruirana je i proizvedena u Hrvatskoj.
Strojnica ERO predstavlja kratko, kompaktno i za uporabu vrlo jednostavno oružje u kalibru 9 mm PARA. Dobro je izbalansirano oružje koje nema preveliko trzanje i odskakanje prigodom paljbe, te omogućuje rukovanje i sa jednom rukom. Njena odlika kompaktnosti proizlazi iz toga što zatvarač obuhvaća dio cijevi, a i udarna igla je pomaknuta duboko u tijelo zatvarača. Dobra izbalansiranost postignuta je time što je masa zatvarača raspoređena oko cijevi što omogućuje dobru kontrolu oružja prigodom paljbe.
Razmještaj funkcionalnih poluga je takav da omogućava brzo, precizno i sigurno rukovanje strojnicom.
Sigurnosni sustav strojnice sastoji se od automatske i mehaničke kočnice. Automatska kočnica nalazi se na leđima rukohvata (kao na pištoljima HS) i dok nije stisnuta nije moguće zapeti zatvarač niti izvršiti okidanje. Mehanička kočnica nalazi se na regulatoru paljbe. Kada je ona u funkciji moguće je napeti zatvarač, ali nije moguće izvršiti okidanje.
Ciljnički sustav sastoji se od mehaničkog ciljnika, zadnji, preklopni ciljnik je diopter sa dvije daljine 100 i 200 metara.
Načelo rada kratke strojnice “ERO” je slobodno trzanje zatvarača, a paljba se otvara iz otvorenog zatvarača. Ovdje je bitno za napomenuti kako kod strojnice “ERO” nema klasičnog ubacivanja naboja u cijev. Zatvarač nakon što je otušten iz zadnjeg položaja povlačenjem okidača, pod djelovanjem sile povratnog mehanizma kupi naboj iz spremnika dovodi u cijev, te vrši opaljenje nakon čega se vraća u zadnji (zapeti položaj).Taj ciklus se ponavlja dok je stisnut okidač (i naravno dok ima streljiva). Ukoliko se okidač otpusti, zatvarač ostaje u zadnjem, otvorenom položaju.
Kod strojnice “ERO” na zatvaraču ne postoji klasična udarna igla nego samo "bradavica" na prednjoj strani zatvarača koja preuzima ulogu udarne igle.
Nedostatak ovakvog načina rada očituje se u tome da kod takvog oružja dolazi do promjene ravnoteže oružja prigodom kretnje masivnog zatvarača u prednji položaj, što nekome otežava postizanje pogodaka. Slijedeći nedostatak je taj (obično kod neuvježbanih korisnika dovede do nehotičnog opaljenja) što se treba dobro naviknuti i uvježbati pražnjenje oružja tj. treba prvo izvaditi spremnik, a onda otpustiti zatvarač u prednji položaj BEZ VRAĆANJA SPREMNIKA U RUKOHVAT. Povratak zatvarača u prednji položaj moguć je samo povlačenjem okidača.
Moja osobna iskustva sa navedenom strojnicom su vrlo pozitivna, unatoč mnogim kritikama na račun istog - kompaktno i lagano oružje, pogodno za duže nošenje, jednostavno za rukovanje i uporabu, vrlo precizno i lako kontrolirano oružje u svim uvijetima i režimima paljbe.
Naravno, ima ona i svoje loše strane a kao jednu od najvećih mana smatram regulator paljbe koji ponekad, zbog konstrukcijskog razmještaja, i malim pomakom mijenja režim paljbe (obično to bude sa pojedinačnog na rafalno). Također kao jednu od mana vidim i to što strojnica ERO različito reagira na različito streljivo...tj. 99% zastoja koje sam imao tijekom gađanja (a nije ih bilo puno - razdoblje od 4 godine, cca 20 000 komada streljiva) sa istom događali su se zbog streljiva....
Kao u svim temama koje sam do sada otvorio (nije ih bilo puno) zanimaju me vaša iskustva i argumentirana mišljenja.....
Na ovaj moj post očekujem i eventualnu kritiku i nadopunu....naravno da se ne može sve reći u jednom postu
Napomena - dio ovog teksta preuzet je iz različite stručne literature iz razloga praktičnosti i preglednosti.....to ne znači da autor teksta nema pojma ovoj temi
O STROJNICAMA OPĆENITO
Strojnica je osobno, ručno, automatsko vatreno oružje, konstruirano za uporabu pištoljskog naboja i za gađanje na malim daljinama (do 200 metara). Uporaba pištoljskog streljiva je temeljna odlika strojnice.
Razvoj strojnica datira od početka 1 svjetskog rata kada se to oružje pojavilo masovnije u uporabi. Svoju najvažniju ulogu strojnice su doživjele tijekom 2 svjetskog rata. Nakon 2 svjetskog rata potreba za ovom vrstom oružja postupno se smanjuje, poglavito uvođenjem u naoružanje jurišnih pušaka velike brzine gađanja, bolje učinkovitosti i većeg uporabnog dometa, zbog jačeg, skraćenog puščanog streljiva.
Temeljni nedostatak strojnice (općenito) je slaba učinkovitost pištoljskog naboja, jer pištoljski naboj bez obzira na kalibar osigurava relativno slab zaustavni učinak, zrno opisuje nepovoljnu balističku putanju i nedostaje mu probojnost.
Danas strojnica nije temeljno oružje vojnih jedinica, već samo određenih vojnih specijalnosti.
STROJNICA ERO
Strojnica ERO predstavlja kopiju izraelske kratke strojnice “UZI” koju je još 1949. godine projektirao izraelski bojnik Uziel Gall. Strojnica ERO je domaći proizvod, konstruirana je i proizvedena u Hrvatskoj.
Strojnica ERO predstavlja kratko, kompaktno i za uporabu vrlo jednostavno oružje u kalibru 9 mm PARA. Dobro je izbalansirano oružje koje nema preveliko trzanje i odskakanje prigodom paljbe, te omogućuje rukovanje i sa jednom rukom. Njena odlika kompaktnosti proizlazi iz toga što zatvarač obuhvaća dio cijevi, a i udarna igla je pomaknuta duboko u tijelo zatvarača. Dobra izbalansiranost postignuta je time što je masa zatvarača raspoređena oko cijevi što omogućuje dobru kontrolu oružja prigodom paljbe.
Razmještaj funkcionalnih poluga je takav da omogućava brzo, precizno i sigurno rukovanje strojnicom.
Sigurnosni sustav strojnice sastoji se od automatske i mehaničke kočnice. Automatska kočnica nalazi se na leđima rukohvata (kao na pištoljima HS) i dok nije stisnuta nije moguće zapeti zatvarač niti izvršiti okidanje. Mehanička kočnica nalazi se na regulatoru paljbe. Kada je ona u funkciji moguće je napeti zatvarač, ali nije moguće izvršiti okidanje.
Ciljnički sustav sastoji se od mehaničkog ciljnika, zadnji, preklopni ciljnik je diopter sa dvije daljine 100 i 200 metara.
Načelo rada kratke strojnice “ERO” je slobodno trzanje zatvarača, a paljba se otvara iz otvorenog zatvarača. Ovdje je bitno za napomenuti kako kod strojnice “ERO” nema klasičnog ubacivanja naboja u cijev. Zatvarač nakon što je otušten iz zadnjeg položaja povlačenjem okidača, pod djelovanjem sile povratnog mehanizma kupi naboj iz spremnika dovodi u cijev, te vrši opaljenje nakon čega se vraća u zadnji (zapeti položaj).Taj ciklus se ponavlja dok je stisnut okidač (i naravno dok ima streljiva). Ukoliko se okidač otpusti, zatvarač ostaje u zadnjem, otvorenom položaju.
Kod strojnice “ERO” na zatvaraču ne postoji klasična udarna igla nego samo "bradavica" na prednjoj strani zatvarača koja preuzima ulogu udarne igle.
Nedostatak ovakvog načina rada očituje se u tome da kod takvog oružja dolazi do promjene ravnoteže oružja prigodom kretnje masivnog zatvarača u prednji položaj, što nekome otežava postizanje pogodaka. Slijedeći nedostatak je taj (obično kod neuvježbanih korisnika dovede do nehotičnog opaljenja) što se treba dobro naviknuti i uvježbati pražnjenje oružja tj. treba prvo izvaditi spremnik, a onda otpustiti zatvarač u prednji položaj BEZ VRAĆANJA SPREMNIKA U RUKOHVAT. Povratak zatvarača u prednji položaj moguć je samo povlačenjem okidača.
Moja osobna iskustva sa navedenom strojnicom su vrlo pozitivna, unatoč mnogim kritikama na račun istog - kompaktno i lagano oružje, pogodno za duže nošenje, jednostavno za rukovanje i uporabu, vrlo precizno i lako kontrolirano oružje u svim uvijetima i režimima paljbe.
Naravno, ima ona i svoje loše strane a kao jednu od najvećih mana smatram regulator paljbe koji ponekad, zbog konstrukcijskog razmještaja, i malim pomakom mijenja režim paljbe (obično to bude sa pojedinačnog na rafalno). Također kao jednu od mana vidim i to što strojnica ERO različito reagira na različito streljivo...tj. 99% zastoja koje sam imao tijekom gađanja (a nije ih bilo puno - razdoblje od 4 godine, cca 20 000 komada streljiva) sa istom događali su se zbog streljiva....

nisam ispuco kolko ti al dovoljno
cak i na 100m sam imo super rezultate
jedino kaj se ne slazem stobom je
jer na rafalno
rasipanje je preveliko
http://www.tucsonguns.com/pic/7-2007/00-6-8-07-046.jpg
http://www.tucsonguns.com/pic/7-2007/00-6-8-07-039.jpg
http://www.tucsonguns.com/pic/7-2007/00-6-8-07-040.jpg
Osobno iskustvo....
kod pucanja rafalno iz većine oružja preciznost i rasipanje pogodaka uvelike ovisi o tome kakav si stav zauzeo i koliko je on čvrst i stabilan, te koliko s njim možeš manipulirati tijekom samog pucanja....možda je u tome i bio problem.....i naravno udaljenost od mete....što je ona veća veća je i vjerojatnost rasipanja pogodaka
Jednom prilikom sam bio stavljen u vrlo nezgodan položaj - da demonstriram rafalnu paljbu iz M 70 AB2 (koja ima puno jači trzaj iz razumljivih razloga), i to na način da ispucam cijeli spremnik bez prekida (napominjem da prije toga sam rijetko pucao rafalno iz tog oružja a i kada jesam to su bili kratki rafali).....ali onaj tko mi je tu zadaću dao znao je svoj posao jer je vidio moj stav i način manipulacije sa oružjem....i ja sam bio iznenađen ali uspio sam, pogoci nisu izlazili iz siluete na ualjenosti cca 10 metara...možda sam malo off topic, ali...jbg sad se razveselim kad se toga sjetim
Login;
ne samo bajunetu, nego i lampu i prigušivač...hehe....ali nemam slikice
i ja pricam iz osobnog iskustva
ero sa prigusivacem
znaci jos bolji zahvat oruzja
na oko 20m rasipanje skoro oko 4m ukrug ai vise
a kad smo vec kod prigusivaca
srednja zalost cak i sa podzvucnom municijom
uglavnom ERO nije promasaj
za ono vrjeme super oruzje za policiju
al ne i za vojsku
jer kad sam jednom vidjel policajce na brodu sa falovkama mrak mi je pal na oci
sa M70 ab2 kad si vec to dotaknul
daljeko manje rasipanje
valjda posljedica duzeg druzenja sa tim oruzjem
lako kontroliranje kratkih rafa
nikad nisam nosil na pojedinacno
a sve zbog iskustva sa rumunjkom kojoj se svaki 3 meta zaglavil, al je na rafalno pucala bez problema
tak da 1,2 il 3 metka poslje nisu predstavljala problem a po potrebi i vise
Ovo rasipanje mora biti posljedica lošeg stava i loše kontrole oružja, teško da je do oružja, osim ako je jebeno razjebano
slažem se, jedino što bih za policiju prilagodio - u potpunosti izbaciti mogućnost rafalne paljbe
a ne sa ramena
mozda je zbog tog
koje je godiste mog pok. oca. Tako da je bilo zastoja vise nego
ispaljenog streljiva. I to tri godine uzastopce ista stvar!
Jos imam tog streljiva negdje u sefu.
Ako je topla voda izmišljena, ne treba je izmišljati ponovo, uostalom, čak i u Jugoslaviji je taj model strojnice bio u uporabi kod milicije i vojske, još od sedamdesetih - osamdesetih godina prošlog stoljeća.
ERO, tj. UZI baš i nije neki novitet. Ako baš hoćete, UZI je napravljen po uzoru na češku strojnicu M 25, a koja je napravljena još prije II svjetskog rata. Stoga sam mišljenja da taj naš model ipak treba prepustiti povijesti, a koristiti nešto modernije i bolje.
Volio bi kada bi napisao svoja eventualna iskustva sa EROM....čisto malo radi raznolikosti mišljenja....
dal je bilo potrebe za mini EROm
njega sam isto imo
i sa prigusivacem i bez
neznam
nekak mu ne nalazim svrhu
osim mozda za tjelohranitelje al vise u svrhu zastrasivanja nego efikasnosti
il mozda za posade borbenih vozila
zamjena za skoripon
A ne bi bilo loše da HS napravi nešto slično beretti storm i da koristi spremnike sa HS-a XDM, to bi bilo nešto.
A ovo drugo...e o tome bi se dalo razgovarati....ali ne u ovoj temi
Mislim da ću otvoriti novu temu.
Izvan teme: kada bih birao dugo oružje za policiju umjesto Ere bih predložio HS Produktu izradu poluautomatske puške VHS u kalibru .45 ACP ili nešto kao Ruger M14 u kalibru 9 mm Luger sa spremnicima za pištolj HS-9.
LOL
Pa naš Ero je sasvim solidna kopija Uzija, zapravo to je jedino masovno korišteno oružje domaće proizvodnje u ratu, ako se ne ubroji PHP, samo što on nije toliko korišten na bojištu.Još jedna strojnica slične kvalitete kao Ero, a u nekim stvarima čak i bolje, je Agram 2k, ali on nije nikada službeno uveden.
Glavaš je dobio pun pogodak sa proizvodnjom Ere, šteta što su ga kasnije sjebali ko i sve ostale.
Zanima me samo postoji li nekakve licenca za proizvodnju Uzija ili je to isteklo, pa se moglo slobodno proizvodit i prodavat na međunarodnom tržištu kao naš Ero.Recimo za bacač granata milkor mgl je licenca il patent istekao mislim nakon cca 10ak godina, zato je R.Janković početkom 90-ih skopirao ga i usavršio te počeo proizvodnju, a na kraju ironično i prodao natrag južnoafrikancima svoje patente na RGB-u koji su ugradili u novi MGL
I to sam isprobao na vise njih (10-ak barem).
Uvijek je bilo komentara tipa, djeca kompjutora...
A jebga, istina je, refleksi izdrilani na igricama su i u ratu glavu sacuvali!
sve ostalo je isto osim što je zatvarač kod era teži inače bi imala i veću brzinu, stav je vrlo bitan
a 470 metaka u sekundi još nisam čuo da ima ijedna strojnica.500-600 je optimalna brzina, a sve iznad 1000 je previše, što je nedostatak svih malih strojnica tipa ingram, zato bi bilo profitabilno izmislit strojnicu takvih dimenzija a sa brzinom paljbe od 500-600.
Dobro se kaže, ovdje je tema da R na P a ne obrnuto, ima li još tko da je to doživio na desetak strojnica ? Moram priznat malo mi se čini nevjerojatna ta priča da je toliko strojnica neispravno.Je li to tko probao popravit ?
I podatak nećeš naći svugdje di gledaš naći ćeš ovaj od 600 metaka.
A zatvarač Era je teži naime radi se da opruga igra bitnu ulogu. Ovo sa selekterom je jednostavno nekad ne prebaci. Npr. slično je i kod snajperske puške M76 kad je postavljena između jedinačne paljbe i zakočeno ona puca rafalno i to ne kod svih serija.
Kada sam ja to radio na špaginu i kalašu, još nije bilo video igrica
Svojedobno sam vidio kako lik puca sa MK Berettom (mojom) i uredno potegne okidač, metak NE OPALI. Probam ja, opali. To je napravio jedno deset puta, sa streljivom iz iste kutije. Meni nije zatajio ni jedan, njemu svaki. Zneni Ero nikada nije zaštekao niti sam na P pucao rafalno.
Ero je vojno a ne policijsko oruzje, i kao takvo ej odlicno.
Da bi se iskoristile prednosti Ere strijelac mora biti uvjezban (SJP ili IJP) ali plavcima Ero u ruke je opasno davati (pitajte koliko su naboj aispalili i koliko cesto vjezbaju)
Za policijsku uporabu je otvorni zatvarac ravan ruskom ruletu (opet iskljucujem SJP i IJP) zato je H&K napravio seriju strojnica koji brave masom zatvaraca ali pucaju iz zatvorenog zatvaraca.
Pametnije je na brodu imati FAL od Ere, ako ni zbog ceg drugog zato jer ce pandur vise respektirati FALovku nego Eru (podsvjesno) i zato jer je vecina ipak prosla kakvu takvu obuku u radu s AP.
Sad, ovo da ga je opasno davat našim policajcima, to se definitivno slažem...jer imaju premalo treninga na toj strojnici...bolje rečeno nemaju ga uopće osim na obuci (ispravite me ako sam u krivu).
Ali općenito gledano, Ero je policijsko oružje i trebali bi mu u policiji posvetit puno više pažnje što se tiče vježbanja gađanja.
izraelci su napravili storjnucu za streljivo kojeg su imali najvise (logicno i stedljivo)
UZI je napravljen za potrebe Izraelske vojske kao vojno oruzje jednostavno i jeftino za izradu i rukovanje.
Zasto, zato jer vojan uporaba podrazumijeva da je sve sto se nalazi ispred usca cijevi protivnik, i peri deeri.
Policijska uporaba se razlikuje po tome sto se ispred usca cijevi mogu nalaziti nevini prolaznici, taoci ili nesto trece, dakle strojnica se koristi u bitno drugacijim uvijetima.
Tu nastaje razlika, naravno kad svemu tome dodamo osjetno njihanje oruzja pri paljbi, relativnu nepreciznost, neujednaceno streljivo, izostanak obuke, i ono nase "sto ce meni itko ista govorit" jer mi hrvati (izmedju ostalog) o oruzju znamo sve, krajnji rezultat je ovakav kakv sam naveo.
Osobno sam misljenja da je za policijsku uporabu (mislim pri tome na plavce) idealno oruzje nesto tipa AR 15 ili poluautomat dimenzija kao Ruger mini u .223 kal, sa SP zrnom, eventualno jos jedna pumpa u kompletu
što je opet nešto sasvim drugo od strojnica koje (opet uglavnom) koriste pištoljsko streljivo,
ima iznimaka kao 4,6x30 ili 5,7 koji su negdje izmedju, ali nacelno se moze gledati na navedeni nacin
dali je lakše zrno uz veće punjenje probojnije...pa rekao bih da je..i za usporedbu uzeo samo dva pištoljska kalibra (9x19 vs 7,62x25 - tt)...svi znamo koliko je tetejac daleko nadmoćniji po probojnosti od pištolja sa devetkom.
a sad 7,62 x39 vs 5,56 x 45, to je već priča za neku drugu temu po meni...da ne bježimo baš previše od Ere, koji je tema ove rasprave.
općenito smatram što se tiče kalibra, da ero zadovoljava potrebe policije..ali uz puno više vježbe na istom oružju..
p.s. ne želim tvrdit da sve znam...samo govorim što smatram da je ispravno...zato nas ima na forumu od svakud i sa različitim znanjima da se nadopunjujemo
Primjerice "sanduk" se može kompletno napravit od polimera sa odgovarajućim čeličnim umetcima (kao što imaju hs, glock itd.), za razliku od Uzija koji je kompletno štampani čelik i zato prilično težak (skoro kao AK!), a zabravljivanje se može napravit na neki alternativni način čime se ne bi trebao koristiti težak blowback zatvarač, uglavnom cilj bi bilo dobit konstrukciju sa spremnikom ubačenim težine do 2 kg.
Svako oružje najbolje funkcionira u onom načinu rada u kojem je izvorno projektirano, Uzi je "open bolt blowback" oružje i prebacivanje istog na closed bolt način je loše samim time što se na automatskom načinu paljbe doslovno poduplava brzina paljbe, pa se dobije teško kontrolirajuće oružje od 1200 metka u minuti koje zasigurno ne može praktično koristiti policiji ni vojsci.Ako na to još staviš samo poluautomatski mod dobiješ totalnu bezvezariju.
djeluje mi da bih lakse mogao kontrolirati paljbu iz MK760 nego iz ERE... ali to je samo moj dojam...
jednostavno i pouzdano, al opet zastarjelo i daleko od suvremenijih trendova oružja
( težina npr. 4 kg s punim spremnikom - skoro jednu kilu teže od m4 jurišne puške ! ).
zastoj najcesce dolazi zbog nedovoljno dekonzerviranog oruzja
ostecenja nabojnika (utisnuce boka koji blokira donosac)
oslabljene opruge donosaca
ostecenja boka kucista koje ometa hod zatvaraca
nispravno umetnute ili pricvrscene cijevi
preslabog streljiva (napr TCW)
"usne" na vrhu ne smiju bit oštećene ni pigane, sretniji dizajn je naravno dvoredni donosač na vrhu (kakav erov spremnik ima).
Uz to kod oružja sa slobodnim trzajem zatvarača kakav je ero/uzi (i 90% svih strojnica)
je krucijalno važno čišćenje cijevi i posebno ležišta nakon uporabe jer je to još jedno mjesto gdje može doć do vrlo neugodnog zastoja, točnije čahura se zapeče u ležištu umjesto da izleti van.
Kod normalnih pištolja ili pušaka s drugačijim načinima bravljenja ovo nije toliko evidentno jer ne dolazi do tolikog prljanja cijevi.
Inače, retoričko pitanje u naslovu teme je sasvim sigurno nepotrebno i netočno jer da je ovo oružje promašaj (Kao npr. PHP ili recimo hk VP-70),
ne bi bilo izrađeno za potrebe organa hr. vlade u par desetaka tisuća primjeraka, a s obzirom da direktna kopija dizajna starog 50ak godina bez ikakvih promjena i poboljšanja ili pogoršanja, ako je izrađena s jednako kvalitetnim materijalom i tolerancijama, veća razlika u pouzdanosti od UZI-a ne može biti.
glede pouzdanosti Ere,ne mogu ga usporedjivati s Uzijem jer ga nisam koristio duze vrijeme, tj, malo sam pucao iz Uzia,
ali kod Ere sam primjetio odstupanje u dimenzijama, tj neujednacenost dijelova,
pretpostavljam da su alati u kojima se stancao lim drzani duze od propisanog pa su malo izgubili dimenzije, kao i nozevi na glodalicama i tokarilicama.
Nacelno, uz redovno ciscenje i koliko toliko prihvatljivo streljivo Ero se nije pokazao narocito nepouzdanim
To što nešto sliči ili ne sliči je samo pitanje konfiguracije smještaja spremnika/drške, ali zbog popularnosti je mnogima kad vide tako nešto s šaržerom u dršci (a da nije pištolj) prva asocijacija da je to Uzi.
al po konstrukciji i pouzdanosti je puno iza Uzija za koji bi se moglo konstatirati da je već ozbiljno vojno oružje, dok je M-10, m-11 i derivati mu spada u kategoriju igračkica, nešto između pištolja i strojnice, s brzom paljbom, nekontroliranom itd.
Možda je zgodan za nekakvog vozača il topnika ako mu netko dođe na 5 metara i hoće se tuć.Svejedno, u USA je voljen i obožavan makar i kao takvo neželjeno dijete, postoji masa fanova kao i za UZI.
Tako da ideja da se u RH iskopira Uzi i počne proizvoditi je možda najveći pogodak od kompletne naše proizvodnje vat. oružja iz tog razdoblja, šteta da nisu iskombinirali odma 1991 nekako proizvodnju i razdijelili je po tvornicama po državi da brže ide (svatko da proizvodi neke dijelove koje može, umjesto desetaka polupromašenih vlastitih dizajna strojnica koje su neke tvrtke radile),
što i ne bi bilo tako nemoguće s obzirom na tehnologiju izrade i materijale koji datiraju iz 50ih godina i činjenica da je RH uz Slo. bila industrijski najrazvijenija drž. bivše juge.
šteta što živimo u neprijateljski nastrojenoj zemlji po pitanju jednog od osnovnih prava koje nam pripadaju po rođenju, ali to je već off topic.
al ako je on ipak kvalitetno napravljen i koristan, onda ok (ovaj naš).
Najidealnije je kad se može prigušit oružje bez da se koristi specijalna municija, zato je Ingram u kalibru .45 koristan npr. ali i manji kaibri ala .22lr ili .32acp koji su isto manje brzine.
----
Velika je šteta da danas u ovom informatičkom dobu i činjenici da ipak skoro svatko posjeduje komp i net, ne dobijemo po forumima osobe koje nešto više znaju o Eri (s projektno-proizvodne strane tj. iz tvrtki koje su proizvodile), a i o sličnim pojavama,
al tako je i sa cijelom temom oružja kod nas, guši ju i cenzura, a bogami još više i autocenzura.
al tako je i sa cijelom temom oružja kod nas, guši ju i cenzura, a bogami još više i autocenzura.
nije ti ovo amerika i njihov The Second Amendment states:
rugamo se sjeverno korejcima a ni mi nismo ništa bolji od njih
inače nisam siguran,ali možda ja imam orginalna uputstva iz HV-a za eru,morao bih provjeriti,ako ne na papiru onda kao pdf,morat ću pogledati jer nemam volje listati ttu lektiru jer me onda hvata nervoza(gledaj al ne diraj)imam časopise,delta,magnum imam nešto knjiga,imam recimo jna priručnik za škorpiona
A ameri ko ameri, slobodni ko ptice, a zarobljenici Mc Donaldsa i Coca Cole...
Ovo ostalo stoji, a sam mp5 je po mnogim značajkama iznimno kvalitetan i napredan (ponajprije drugačiji sistem bravljenja, zatvarač je puno lakši), doduše krajnji rezultat je i skuplji onda (baš me zanima koliko u odnosu tvorničke cijene i proizvodne tehnologije),
pa je valjda zato mp5 isplativiji za manje spec. jedinice, a ero/uzi za naoružat cijelu vojsku.
naravno da postoji razlika u cijeni izmedju Ere i MP 5,
samo sam se pitao o potrebi prigusenja pucnaj kod oruzja ciji klepet zatvaraca je glasan maltene ko pucanj,
da je napravljen sistem kocenja zatvaraca pri uporabi podzvucnog streljiva onda bi rezultati bili necemu,
ovako mi je sve malo dvojbeno