•PljuvačnicaPreregistracija streljačkog oružja
Poštovano društvo
I opet, nedužan najebe kako god okreneš. Evo svježeg primjera: Po novom Zakonu o oružju, streljačko oružje ne može biti registrirano za Držanje i Nošenje već samo za Držanje. OK, to smo do sada svi shvatili. Navodno (ovo je stvarno debelo navodno!) se često dešavalo da u narodnjačkim klubovima strijelci masovno nose ručno oružje za pojasom i samo gledaju da zapodjenu kavgu. Policija, kako je Bog dao sposobnu i vižljastu, a s njom i naša Država, smrtno se bojala takvih podivljalih strijelaca koji su oružnim listovima za Držanje i Nošenje mahali Policiji pred nosom te prijetili suverenitetu prije spomenute tako da je novi Zakon došao k'o melem na otvorenu ranu. Sada, naravno, više neće biti oružja za pojasom i pucnjave, ne više ne. S tim smo raskrstili i gotovo. Od sada je med i mlijeko...i pokoja kukuruzna pahuljica ali pucnjava više ne dolazi u obzir. No, vratimo se na gorku sudbinu vašega poštenog strijelca...
Sudbina je dopustila da posjedujem 12 komada streljačkog oružja. Kažem sudbina jer On s tim nije imao nikakve veze, o ovome je odlučila strast prema nečemu što većina „normalnog puka“ ne razumije. Naravno, odlučio je donekle i novac jer bez njega se možeš slikati. Dakle, 12 lijepih, što skupljih što jeftinijih komada oružja (za jedan je komad naročito kriv pokojni Branko i hvala mu na tome!) koje sada treba preregistrirati na nove Oružne listove za Držanje. Ništa neobično, valja zadovoljiti zakonsku formu. Ali...nitko nije spomenuo da u Zakonu o upravnom postupku stoji da za registraciju valja priložiti 70 Kn biljega po komadu! Ovo naravno ide na teret vlasnika oružja!!! Malo matematike: 12 puta 70 Kn jednako... hmmm...840 Kn. Za svaki oružni list dodatnih 40 Kn...znači 4 puta 40....120 kn. Jedno s drugim, bogami lijepo, 960 Kn! Ni luk jeo ni luk mirisao a Kune odoše iz novčanika. Za te novce danas možeš kupiti malokalibarsku Berettu M70 u odličnom stanju. Sreća što je već imam pa mi je nekako lakše. I onda, ono vječno pitanje – pa dobro što će ti toliko komada oružja? Nikome ni na kraj pameti nije da pita Ančića koliko reketa ima! Ili Janicu Kostelić (dok je još skijala) koliko kapa, odijela i različitih pari štapova i skija ima. Zanimljivo zar ne?
I tako, što ću, volim streljaštvo, odlazak nedjeljom na streljanu za mene je odmor za tijelo i živce, uživam u tome i odlično mi ide...što se za većinu „profesionalaca“ i „znalaca“ po službenoj dužnosti ne može reći. Hoću li platiti sve što mi kažu, hoću. Hoće li mi biti krivo što moja Država nije niti pokušala ovo obaviti besplatno, hoće. Hoće li ovo što sam napisao išta promijeniti, neće.
Spomenuo sam Branka, e pa stvarno, Branko je kriv što sam kupio Remington-a od Janeza Kotnika u Ljubljani. 2005. je i za njega trebala nabavna dozvola i registracija, sve je uredno obavljeno i danas ga imam registriranog kao streljački revolver. Po novom Zakonu, on spada u C razred i ne podliježe registraciji već samo evidenciji. I za to sam trebao ispuniti Obrazac za registraciju, platiti onih notornih 70 Kn takse i sve...samo zato da mi ga skinu s Oružnog lista! Rekao bi netko da lažem, ne, sve je živa istina i obavlja se vrlo ozbiljno, bez smješka jer ipak se tu radi o oružju.
Pozdravljam sve buduće supatnike uz ispriku zbog epske širine.
Blaf
I opet, nedužan najebe kako god okreneš. Evo svježeg primjera: Po novom Zakonu o oružju, streljačko oružje ne može biti registrirano za Držanje i Nošenje već samo za Držanje. OK, to smo do sada svi shvatili. Navodno (ovo je stvarno debelo navodno!) se često dešavalo da u narodnjačkim klubovima strijelci masovno nose ručno oružje za pojasom i samo gledaju da zapodjenu kavgu. Policija, kako je Bog dao sposobnu i vižljastu, a s njom i naša Država, smrtno se bojala takvih podivljalih strijelaca koji su oružnim listovima za Držanje i Nošenje mahali Policiji pred nosom te prijetili suverenitetu prije spomenute tako da je novi Zakon došao k'o melem na otvorenu ranu. Sada, naravno, više neće biti oružja za pojasom i pucnjave, ne više ne. S tim smo raskrstili i gotovo. Od sada je med i mlijeko...i pokoja kukuruzna pahuljica ali pucnjava više ne dolazi u obzir. No, vratimo se na gorku sudbinu vašega poštenog strijelca...
Sudbina je dopustila da posjedujem 12 komada streljačkog oružja. Kažem sudbina jer On s tim nije imao nikakve veze, o ovome je odlučila strast prema nečemu što većina „normalnog puka“ ne razumije. Naravno, odlučio je donekle i novac jer bez njega se možeš slikati. Dakle, 12 lijepih, što skupljih što jeftinijih komada oružja (za jedan je komad naročito kriv pokojni Branko i hvala mu na tome!) koje sada treba preregistrirati na nove Oružne listove za Držanje. Ništa neobično, valja zadovoljiti zakonsku formu. Ali...nitko nije spomenuo da u Zakonu o upravnom postupku stoji da za registraciju valja priložiti 70 Kn biljega po komadu! Ovo naravno ide na teret vlasnika oružja!!! Malo matematike: 12 puta 70 Kn jednako... hmmm...840 Kn. Za svaki oružni list dodatnih 40 Kn...znači 4 puta 40....120 kn. Jedno s drugim, bogami lijepo, 960 Kn! Ni luk jeo ni luk mirisao a Kune odoše iz novčanika. Za te novce danas možeš kupiti malokalibarsku Berettu M70 u odličnom stanju. Sreća što je već imam pa mi je nekako lakše. I onda, ono vječno pitanje – pa dobro što će ti toliko komada oružja? Nikome ni na kraj pameti nije da pita Ančića koliko reketa ima! Ili Janicu Kostelić (dok je još skijala) koliko kapa, odijela i različitih pari štapova i skija ima. Zanimljivo zar ne?
I tako, što ću, volim streljaštvo, odlazak nedjeljom na streljanu za mene je odmor za tijelo i živce, uživam u tome i odlično mi ide...što se za većinu „profesionalaca“ i „znalaca“ po službenoj dužnosti ne može reći. Hoću li platiti sve što mi kažu, hoću. Hoće li mi biti krivo što moja Država nije niti pokušala ovo obaviti besplatno, hoće. Hoće li ovo što sam napisao išta promijeniti, neće.
Spomenuo sam Branka, e pa stvarno, Branko je kriv što sam kupio Remington-a od Janeza Kotnika u Ljubljani. 2005. je i za njega trebala nabavna dozvola i registracija, sve je uredno obavljeno i danas ga imam registriranog kao streljački revolver. Po novom Zakonu, on spada u C razred i ne podliježe registraciji već samo evidenciji. I za to sam trebao ispuniti Obrazac za registraciju, platiti onih notornih 70 Kn takse i sve...samo zato da mi ga skinu s Oružnog lista! Rekao bi netko da lažem, ne, sve je živa istina i obavlja se vrlo ozbiljno, bez smješka jer ipak se tu radi o oružju.
Pozdravljam sve buduće supatnike uz ispriku zbog epske širine.
Blaf
A to sam i ja čuo da su neki kao nosali napunjene pištolje za pasom i po kafićima..al to mi je sumnjivo sve..također sam čuo da je zapravo HSS preporučio MUPu te promjene oružnih listova..u svakom slučaju, neko se dobro obogatio od nas.
No, jasno je da je to sve paravan i izlika da nas udare po džepu u znak zahvalnosti što poštujemo zakone, kao što je jasno da će uvijek biti pojedinaca (među par sto tisuća legalnih vlasnika) kojima se ne da čitat Zakon o oružju i koji će ga i dalje kršit.
I onda kad opet tako nekog uhvate s dozvolom, bit će im opet izgovor da krenu u čerupanje poštenih ljudi..
Kod njih me više ništa ne može iznenadit.
Osim ako imas jos jedne hlace na sebi i u njima streljivo.
Nasa drzava funkcionira na principu mrkve i batine.
Sad je batina a mrkva stize kad nam dozvole da ponovo
registriramo oruzje i za nosenje...
Samo, tu mrkvu cemo jos jednom platiti!!!
Kakav bi to bio apsurd da na streljani ili poligonu smiješ pucati iz vatrenog oružja, a da ga ne smiješ nataknut na pas.
To sa odvojenim streljivom se odnosi na nošenje izvan tih područja, to je druga priča, zar ne..
A u lovištu i na streljani pištolj nosiš na sebi, pogotovo u IPSC-u. Za issf obično se ganovi donose u koferima, ali nisam čuo da je netko pravio problem ako je pištolj bio u holsteru za pasom.
O pljački za preregistraciju več sam pisao u mojim postovima pa se ne bih ponavljao.
Ja inače kad sam sam samcat na streljani, obično nosim u holsteru dok idem do mete jer ne želim ostavljat oružje 25m iza sebe e nikad ne znam ko može sve naletit, ali kad je tu ekipa koju poznam i s kojom pucam onda imam povjerenja da ga ostavim s navlakom u zadnjem položaju, ispražnjenog na stol.
Dakle, istina je! Prilikom bilo kakve promjene vezano uz oružje, pa čak i ovako trivijalne kao što je prepisivanje već registriranog oružja na novi Oružni list, po nekakvom propisu ili čak Zakonu, ide provjera nadležne Policijske postaje. I što mislite na što će naići vaš pravovjerni strijelac i odani legalist...naravno, na problem.
Radi se naravno o prije spomenutom problemu preregistracije streljačkog oružja. Moja Policijska Uprava – Ured za oružje, šalje nalog nadležnoj Policijskoj postaji da izvrši provjeru, kako na uvjete za držanje oružja tako i na podobnost vlasnika. Ovdje bi valjalo rabiti kvalifikaciju „Posjednik“ a ne vlasnik jer očigledno vlasnici svoga oružja u pravom smislu nismo. I naravno, nije važno što je ta ista provjera obavljena netom prije ovoga ljeta.
Nadležna postaja po primitku naloga odredi operativca na terenu koji najavi svoj dolazak te ga uskladi sa mogućnostima Posjednika. E tu se iz ničega stvorio problem...naime, moj kvartovski policajac radi u istim smjenama kao i ja te se nikako ne možemo naći. Rekoh nije važno, može to i čekati ako se mene pita, idem drugi tjedan u Zagreb (Bob se sigurno već sprema za kavu koju ćemo popiti...) pa kada se vratim smislit ćemo nešto. Ali ne, mi to moramo obaviti jer ako se ne obavi na vrijeme, PU će poslati požurnicu a onda će se valjda postaviti pitanje tko to ne radi svoj posao. I što ćemo onda? Što se mene tiče – velim - ovo i nije toliko žurno, riješit ćemo to kada se vratim iz ZG-a. Moj policajac mi na to preporuči da zovem njegovog zapovjednika i zamolim ga da u provjeru pošalje nekoga tko je u službi kada sam ja slobodan. Tako sam i uradio, sve ugodno, znamo se od prije jer nisam prvi put pod povećalom te zamolim nadležnog da mi pošalje drugoga terenca pa da obavimo što treba. Ali on je imao svoje rješenje – rasporedio je moga kvartovskog policajca u jutarnju smjenu za ovaj petak. Super, kako ovaj tjedan radim poslijepodne to mi odgovara. Sav sretan što je problem riješen, nazovem ja jučer poslijepodne svog policajca i velim mu da ga je zapovjednik rasporedio u suprotnu smjenu za petak...e tu čovjek plane, da on ma svoju obitelj, da već ima planove za taj dan, da je već dosta dao ovoj državi i da ovo više nije robovlasničko društvo nego Demokracija. Neka njegov zapovjednik zaboravi na svoje despotske metode, ima on svoja prava, ma ima ako treba i liječnika i bolovanja, nema šanse da mu dođe na posao. Tu ja slušam tiradu i osjećam se k'o govno na kiši, kriv do neba što ugrožavam najsvetiju tekovinu Domovinskog rata – Demokraciju. Pa gdje baš u nju da taknem tako bolno... Bez ljutnje molim, smirujem ga ja ali on nikako da se ohladi.. Ali ne bojte se, pristojno sam prekinuo naš neugodni razgovor i čudio se ostatak poslijepodneva.
Jutros ću opet nazvati zapovjednika da vidim što dalje...i sve mislim, tko je lud? Ja se osjećam kriv što sam čovjeku poremetio planove za petak kao da sam mu ja namjestio raspored, provjera mi visi o tankoj niti, Demokraciju sam nepotrebno uznemirio, pokazao sam zapravo svoje pravo lice! Jebote, tako je - kriv sam. Ma da vam kažem pravo, ne zanima me tko će mi doći u provjeru i hoće li uopće doći, ja sam tu najmanje kriv i umjesto da se Policija prilagodi meni, ja se moram njoj prilagođavati, pa tko je tu zbog koga? Što bih trebao, uzeti dan godišnjeg odmora da sačekam doma njegovu visost da obavi nešto što uopće nije potrebno a možda niti legalno? Puna mi je kapa ovoga sranja. Evo, upravo sam nazvao svoju Policijsku postaju...i što mislite gdje je zapovjednik? Na godišnjem odmoru i to od jutros...pa sve se složilo upravo onako kako sam se nadao! I umjesto da Policija bude na uslugu građanima, ne, upravo je suprotno! Epilog ove priče nije ni važan ali je itekako upitan proces koji svi mi sportski strijelci moramo prolaziti bez ikakve potrebe. I to samo zbog pukog prepisivanja već registriranog oružja na novi obrazac Oružnog lista. Novi Zakon o oružju je stvarno zakon!
Pozdravljam sve one koji upravo sada otvaraju plave koverte sa pozivom za promjenu Oružnih listova, nadam se da ćete imati više sreće nego ja...
Blaf
ali ja sam iz ove tvoje price skuzio da je on policajca premjestio iz popodnevne u jutarnju smjenu, i to u petak, pa sto to nebi trebalo biti dobro? ono, odradis petak ujutro posao i slobodan si do ponedeljka (ili kad vec ima smjenu) osim ako nije bilo obrnuto, i ja bih se naljutio onda.
Pogodite tko me je danas poslijepodne nazvao na mobitel, he, he....moj kvartovski policajac! Veli - oprosti, planuo sam malo bez razloga, hajde da se nađemo sutra ujutro da obavimo to. Bilo je tu još prilično dodataka i oštrih začina na račun onoga njegovog zapovjednika i tako...sve skupa, ljudi smo. So far so good kako bi rekli Ameri. Dobro, ova moja pričica je zgodna za čitanje i komentare ali glavni je problem plaćanje preregisracije i nepotrebna kontrola na zadane uvjete koja je netom obavljena. Praktično pitanje je slijedeće: Ako izgubim oružni list i zatražim prijepis istoga, kloniranje ili kako god to nazvali....da li i u tom slučaju ide provjera? I znate što, bojim se da ide!
Blaf