ANKETA: Zašto Hrvatski lovci ne žele ići na lovni safari?

[jolly]

Bio sam na vise safarija, pa i na dva kontinenta (Azija i Afrika).

Iz moga kruga poznatih lovaca, poznam samo jednog koji je samnom isao na jedan safari.

Vecina lovaca ne pokazuje aktivnu zelju da ode na safari.
Neki pokazuju samo interes, ali se ne usude ici. Ovo je najzanimljivja skupina.

Pa sam odlucio napraviti anketu, da probamo ustanoviti koji su glavni razlozi da lovac s intersom na kraju ne ode na safari.

Anketa:
Pitanja, moguca 3 odgovora po osobi, neograniceno trajanje. Odgovori se mogu promijeniti.

Zamislio sam da u nastavku teme, odgovorim za svaku izglasanu nedoumicu. Limit ankete je 10 pitanja, pa ako neko ima jos neki razlog zbog cega ne zeli na safari, nek slobodno napise u komentarima.

[jolly]

Na anketu, prema notiranim odgovorima odgavaram redom.
Kad ulovim vremena. Danas odgovaram, po prvoj tocki ankete

Safari je preskup?

Mozda sam se krivo izrazio.
Gorivo preko 2 eura je preskupo.
Pivo u dobrom lokalu za 8 eura je preskupo.
Ali nije ne-priustivo!

5000 eur za safari mozda nije skupo, ali nije svakom priustivo.
Ovo je definicja termina. AKo nije priustiv, ici se ne moze. Tu nema milosti

Izraz koji sam trebao napisati je da li je safari priustiv ili nije - za Hrvatskog lovca?

To mora svak odgovoriti za sebe, a ovdje sam usporedio cjenike lova u Hrvatskoj, i lova u Africi, za 5 grla divljaci. I nakraju naveo varijante za popuste i smanjivanje sveukupne cijene.

Dakle, prva dilema je da li je safari priustiv ili ne.

Najjeftiniji safari pocinje na 3.500 EUR, sveukupnih terenskih troskova, i pokriva do 5 grla najjeftinije divljaci (poput impala, springbok, steenbok, warthog, jackal), , i kompletnu logistiku, ukljucujuci, dovoz i odvoz do aerodroma, puni pansion, veseraj, bar, prijevoz po lovistu, PH (vodica), trackera, skinnera, i drugo osoblje (koje se ni ne vidi).
3500 Eur je neto cijena, a bruto cijena je sa letovima i dostavom trofeja, te eventualno dermopreparacijom.

Ovih 5 grla, po pojedinacnoj vrijednosti odstrela (odstrelne taxe) vrijedi :
Impala - 800 eur
Springbok - 600 eur
Steenbok - 400 Eur
Warthog - 500 eur
Jackal - 50 Eur
Ukupno, odstrelna taxa, 2350 Eur (ovo je bez day rate, cijene lovnog dana s punim pansionom, radi usporedbe s cjenikom Hrvastkih Suma)

Treba napomenuti da je odstrelna taxa pausalna, odnosno, africka divljac lovi se prema procjeni starosti, i minimalnoj snazi roga, a nema gornjeg limita.
Znaci Africki trofej moze biti u razini reprezentativnog i prosjecnog, ili do najjaceg ikad odstreljenog, cijena je uvijek ista. Pausalna, po cjeniku. (Uz komentar da tipicno i iskljucivo za Juznu Afriku, i za samo nekoliko vrsta njigove divljaci poput bivola, sable, kudu, eland, u juznoj Africi razvrstavaju po cjeniku tu divljac u 2 do 3 cjenone klase, to je jedini izuzetak)

Po Evropi pa tako i u Hratskoj, cijenik se odredjuje prema snazi trofeja u CIC tockama, koji prema vrhunskoj medalji raste eksponencijalno
(ovaj nacin naplate u HR, doveo je do tog da ja osobno u Hrvatskoj ne lovim nista sto je u snazi broncane ili vislje medalje)

Treba imati i neki stap za mjerenje, da bi se moglo reci sto je skupo i sto nije.
Zato sam uzeo primjer cjenika Hrvatskih suma koji se moze downloadirati sa njihovih web stranica.
Reprezentativan trofej, za primjer uzeo sam pocetnu broncu za domaci trofej. Evropska divljac su jedne vrste, Africka divljac su druge vrste, mozda je to usporedjivati kruske i jabuke, ali ovo je jedini nacini za steci dojam o cijenama, i sto je skupo a sto nije

Srnjak (105 CIC, bronca) - 730 Eur
Jelen - (170 CIC, bronca) - 1876 Eur
Divokoza - (100 CIC, bronca) - 1760 Eur
Muflon - (185 CIC, bronca) - 1000 Eur
Jelen lopatar (160 CIC, bronca) - 1410 Eur
Ukupno odstrelna taxa Hr Sume: 6776 Eur

(dodatni troskovi, nisu uracunati poput organzacije lova, vodica, vozila, ulaska u loviste, obradu trofeja, dok uobicajeni lovni cjenik kod nas obicno nabraja dodatne usluge, u Africi je to pausalno pod "day rate", cijena lovnog dana koja ukljucje svu logistiku),

Netko naravno, ne ide nikad u turisticki ili komercijalni lov. Neko ide kad moze priustiti.

Sveukupna cijena lova, su dodatni troskovi iz Cjenika HS prema njihovom cjeniku, odnosno za safari su povratni letovi, dostava trofeja, i mozda dermopreparacija prema zelji lovca.

Recimo ovako: Povratni letovi cca 1000 Eur. Dostava trofeja s prethodne liste, cca 600-1000 eur. Ako je paket od navedenih 5 vrsta africke divljaci iznosio 3500 Eur, sa ovim dodatnim trosovima iznosi 5500 Eur.

Sveukupni troskovi safarija razbijeni su kroz godinu dana, kao na rate, znaci svojevrsna olaksica placanja.
Predujam za lov, prva rata
Avionska karta, druga rata
Isplata ostatka cijene nakon lova, treca rata
Dostava trofeja, cetvrta rata.
Dermopreparacija (nije obvezno), peta rata.

Od odlaska na lov, do postavljanja trofeja na zid, moze proci do godine dana, a ponekad i vise.
Na to treba racunati.
Dermopreparacija se moze jos dodatno otegnuti.

Lov na drugom kontinentu za 3500, ili svekupuno nesto malo preko 5500 eur, po meni, mozda nije priustiv svakome, ali u mjerilu cijena na domacem, evropskom i stranom trzistu lov u Africi je najjeftiniji lov na svijetu. Ovo je cinjenica.

Da li moze biti jeftiniji. Da?
1. Skartiranje.
Moze se ici na skartiranje po dogovoru s outfiterom. Cijene su obicno 50% nize za odstrelnu taxu. Manji je broj vrsta za skartiranje.
Trofej "skarta" je izvoziv. ali treba dogovorit s outfitterom ili agencijom unaprijed.

2. Bez dovoza trofeja, i bez dermopreparacije. (Nezamislivo?)
Moj prethodni lov (2026), izveo sam u dogovoru s outfiterom kao izlucivanje divljaci. I bez dovoza ikakvih trofeja.

Postavlja se dugorocno pitanje sto sa trofejima uopce?
Djeci i nasljednicima ne trebaju.
Kuca puna trofeja, barem meni.
Svi moji ukucani kolutaju ocima. Nema mjesta na zidu, tako mi kazu, iako ja znam da moze jos tog stati.

Za lovca koji prvi put ide na Safari, doci kuci bez suvenira ili trofeja je nezamislivo.
Kad se odradi vise safarija, uz trofeje iz domaceg lova, kuca i zidovi se napune.

A u jednom trenutku, kad dodje vrijeme, nasljednicima ovo ne treba, smeta, i ne mogu prodati niti za pribliznu vrijednost koja je u trofej ulozena.
Drugim rijecima, s ponovljenim safarijima i potreba za trofejima se smanjuje. Ja sam u fazi, izrade albuma, kao opcije trofeja.
Praunuci rado ce prolistati, pradjedov album iz safarija, kao sto i ja rado pogledam stare crno bijele obiteljske slike.

Ja danas, lovim uglavnom za iskustvo. Imam zelju ostvariti jos nekoliko trofeja odredjene divlljaci koje bih donio kuci, ali ovo govorim o svega 2-3 vrste divljaci.

Znaci ja sam shipping trofeja, i dermoprpearaciju izbacio iz vecine racunica za moje naredne safarije (zakljucno sa 2025 godinom, a ove sam odradio izlicivanje bez trofeja)

Ako se uzme shipping i dermopraparacija, vrlo se brzo dodje do racunice da ovo zadovoljstvo trofejistike kosta i do 50% cijene safarija.
Bez tog ispada, kupi dva, dobij jedan na poklon.

Popusuti koje nisam vidio kod nas:
Za osnovni safari od 3500 eur, nece se naci popust.

Ali sa vrednijom divljaci, cijene rastu, i popusti se desavaju.
Ovo je za rubriku samostalnih majstora koji bi isli bez agencisjke organizacije. i koji mogu komunicirati na engleskom jeziku
Vrlo cesto se pojavljuju dva - tri tipa popusta, i mogu se naci na internetu.

1. Cancellation hunt. (Kancelirani , stornirani, lov)
Princip, neki lovac uplatio je predujam, i odustao od lova.
Outfitter nudi lov po jeftinijoj cijeni, za iznos umanjen za uplaceni predujam

2. Late season hunt. (Lov u "post sezoni")
Na kraju lovne sezone, kvota nije ispunjena. Outfiteri nude lov ponekad na znacajnom popustu, u zadnji cas, na kraju sezone.
Rizik su klimatoloski uvjeti, potencijalno visoke temperature (40 stipnjeva C) , mozda komarci u naplavnim i rijecnim zonama, organizacija lova, dopusta i slobodnih dana na brzinu.
"Prime time" za lov u Africi je 7 i 8 mjesec. Temperature niske, nema komaraca, nema zmija, najvise cijene letova.
U 10 ili 11 mjesecu, stvari se mjenjaju prema obrnutom, ali cijene lova mogu biti snizene.

3. Exploration hunt. (istrazivacki lov)
Lov u novootvorenom lovistu. Outfiter je dobio novo loviste u koncesiju.
Rizik je da stvari nisu uhodane, i loviste moze biti opustoseno krivolovm, lov nikakav. Platis day rate, odstrel nezadovoljavajuci
Trazeci jeftinije opcije, zapravo, ja sam USPJESNO ODRADIO, tri takva lova, na moje puno zadovoljstvo. Ali ovo ne mora biti pravilo
Navedeni rizik postoji.
U tom smjeru, treba oprezno voziti. Mozda nije za nekog ko prvi put ide na safari.

4. Agencija, ili bez agencije?

Been there, done that!
2 safarija odradio sam bez agenta, ali zaista silom prilika zbog povoljne ponude. Naradjije ne bih, ali ponuda je bila povoljna, pa sam usao u to.

Safari preko agencija, ili direktnim aranzmanom?
Uvjek sam sklon ici preko agencija.
Organizacija lova je kompleksna, Pocinje ugovorom, zatim bukiranjem karata. Karte su prva komplikacija jer mozda treba ici aviokompanijom koja ce prevesti lovacko oruzje bez komplikacija ili dodatnih troskova.
Dobar agent je tu nezamjenjiv jer ima iskustvo, i uhodan je sa svojim klijetima, i zna kojim aviokompanijam putovati.

Na povratku, treba voditi racuna da trofeji stignu.
Dobar agent ovo prati do dostave trofeja, uhodanim kanalima.

Cjenik agencije, obicno je identican javno objavljenom cjeniku outfitera. I naoko tu nema gubitka.
Realnost jest, da je agencijski trosak outfiteru 10 do 15%, koje outfiter radi agenciji.
U tom prostoru, kod direktnog dogovora moze se pokusati dogovoriti popust.
Ako prodje prodje, a ne znaci da ce proci, pogotovu ako vas outfitter ne pozna.

Ni outfiteru koji ima lovce bez posrednika, nije na odmet zadrzati agencijski dio.
Treba pregovarati.
Ali ako se ide bez agencije, kompletan aranzman ide preko lovca samog.
Putovati s puskom, ili bez?
Bukiranje karata?
Dostava trofeja, packing, spediteri, lokalni dermopreparator?
Dopisivanje oko tog sa svima njima, i stalna komunikacija.

Trofeje iz zimbabwea, ja sam sam uspio dovesti doma, vlastitom organizacijom.
Postupak: 3 medjunarodne isplate, 6 mjeseci za izvozne cites dozvole (dopisivanje), 3 mjeseca za cites uvozne dozvole u HR (dopisivanje s ministarstvom). Kad su dozvole stigle, komunikacija s posiljaocem i spediterom, i svakodnevno pracenje ako sta zapne

Sve mi je stiglo na kraju, ali zahtjeva vlastiti kontnuirani angazman sa svim strankama. I poslovnu komunikaciju na engleskom

Danas to vidim kao: radije bih lovio preko agencije, nego bez agencije.
Ali ko je sam svoj majstor, voli da se organizira, stedi pare, nek proba. ne bih preporucio za prvi safari

U zakljucku ove tocke, vracam se na pocetak.
Naci jeftiniji lov na 5 grla trofejne divljaci, za 3500 Eur, neto, odnosno do 6000 Eur bruto, ni u Hrvatskoj se ne moze naci.
Po trzisnim ponudama ovo je jeftino, ali svi znamo da nije svakom priustivo.

Ko moze priustiti komericjalni lov u Hrvtaskoj, svakako moze i pocetni lovni safari u Namibiji i Juznoj Africi.

[jolly]

Lovim samo domace trofeje?

Ovo je sasvim legitimno.
U Africi ima sigurno oko 100 vrsta krupne divljaci za lov. Neke organizacije nabrajuju i 200 vrsta za lov s podvrstama,

U svijetu je vise stotina vrsta za lov.
Ne postoji osoba i lovac koji je lovio bas sve.
Neki kriterij izbora mora se postaviti.
Kriterij izbora je mozda kriva rijec, mozda je bolje reci posloziti prioritete

Ako je kriterij da je Africki trofej manje vrijedan od domaceg , pitanje je po kojem mjerilu i po kojem kriteriju.
Ako je kriterij tezina lova, postoje africki trofeji koje je izuzetno tesko ostvariti. Leopard, Bongo, itd. Nije bas da oni tamo vezuju dovljac lovcu za stablo.

Ako je kriterij vrijednosti cijena, neki trofeji su vrlo skupi i nedostizni. Na pr. Crni nosorog, 300 - 400.000.

Ono sto u osnovi razlikuje Africki i Evropski trofej je razlicita tradicija, razlicita povijest, razliciti nacini gospodarenja, i u nekim slucajevima razlicite metode lova.
I mislim da je tu kljuc u odredjivanju afiniteta, ako izuzmemo nedostatak financija.
I to je ono sto je legitimno.

Ono sto mogu reci ne treba donositi definitivne odluke dok se ne vidi i ne proba.
Cinjenicno jest da vrlo malo postotak ljudi se bavi lovom, a iz tog broja jos manji postotak ide na neki oblik medjunarodnog lova.
S druge strane, kazu mi iz agencija, zadnih par sezona, broj lovaca koji ide u Afriku je u laganom porastu, ali to nikad nece biti velika brojnost.

[jolly]

Predrasuda - U Africi se lovi samo u gateru.

Netocno.
Ali ajmo redom.
Treba spomenuti Juznu Afriku kao poseban slucaj, Namibiju, nakon tog Zimbabwe pa sve ostalo.
Redoslijed zemalja sam odabrao prema prisutnosti gatera, i prema cjeniku lova od jeftinijeg prema skupljem.

1. Juzna Afrika
Juzna Afrika je domovina gatera, odnosno zatvorenog lovista. Ovo slijedi iz juzno africkog zakonodavstva.
Zakon propisuje, za komercijalni lov, divljac mora biti ogradjena.
Na osnovu tog dobija se dozvola za komercijalni lov.
Ograda daje preciznu pripadnost divljaci jednom privatnom vlasniku.
Sporova nema, uslijed neke migracije. Sto zemljoposjednik ima, to mu je u ogradi.

Vlasniku zemljista u nacelu ovo odgovara, jer na taj nacin kontrolira populaciju divljaci, i daje dozu zastitne mjere protiv krivolova.
Iz perspektive uzgoja, moze kontrolirati genetiku, i osvjezavati povremenim naseljavanjem novih grla, bez straha da ce mu divljac odlutati.
Investicija se moze planirati i kontrolirati, a u ogradi je zasticena.

Velicina takvog lovista nije propisana zakonom.
Lovista variraju od vrlo malih, do vrlo velikih.

Moj osobni stav jest: ogradjeno loviste preko 5000 hektara, za mene zadovoljava kriterij etickog lova.
A postoje lovista koja su izuzetno velika, 50 - 100.000 hektara, ogradjenog terena.
Medjunarodne organizacije definiriaju eticki lov u zatvorenom lovistu na nacin da se divljac mora tamo samostalno razmonozavati bez umjetno dodavanih resursa hrane i vode. Pa eto ko hoce etiku, nek tako istrazuje

Niti u Juznoj Africi, nije bas uvijek i iskljucivo sve ogradjeno i postoje izuzeci.
Lovista koja granice uz Kruger nacionalni park, na primjer, smatraju se otvorena lovista.
https://huntingsafari.com/tips/32/

Ova lovista su top destinacija!

Posljedica iz ovakvog sustava zakonski definiranog komercijalnog lova, je velika brojnost divljaci, veliki broj outfittera, a posljedicno tome pad cijena lova.
Ovo je stvorilo najpopularniju SVJETSKU I AFRICKU LOVNU DESTINACIJU. To je juzna Afrika

Juzna Afrika vjerojatno ima najjeftinije lovne cijene na Svijetu, pa samim time i najvecu posjecenost stranih lovaca.

I sad, kako se snaci u tome svemu?

Ovo sta je napisano - za Juznu Afriku, imati na umu.
I postaviti vlastite eticke kriterije o prihvatljivosti takvog lova.
Tako traziti, tako pitati.

Niti outfiteri, niti agencije ne reklamiraju lov u ogradjenom lovistu.
Ne zvuci dobro.
Zato lovac koji je informiran o tome, treba jednostavno pitati organizatora lova ili putovanja, agenta ili outfitera koja je velicina lovista?
Odgovor ce dobiti.
Loviste od 5 ili 8000 hektara na primjer, kad se dobije odgovor, to znaci ogradjeno loviste 5 ili 8000 hektara.

Lovac moze takodjer traziti loviste uz Kruger i slicnu zonu.

Ili jednostavno, otici u Namibiju.
Tamo je druga prica.
Slicne cijene, druga prica.

2. Namibia
Namibia je bila Njemacka kolonija, koja je nakon prvog sv rata dosla pod protektorat Juzne Afrike. Postala je nezavisna godine 1990.
Ovo je druga najposjecenija safari zemlja nakon juzne Afrike. Jer ima vro pristupacne cijene.

Lovno zakonodavstvo je drugacije od Juznoafrickog, tako da su lovista formirana na podrucju farmi ali i plemenske zemlje.
Farmeri su dosli brzo do juznoafrickog poucka o ogradama, i zaista stvorili jedan dio uzgojnih ogradjenih lovista.

Ali istovremeno su zadrzali ogromna podrucja kao OTVORENO loviste.
Tako da je u centralnoj namibiji razvijen lov u oba tipa lovista OTVORENO i ZATVORENO.
Veliki broj vrsta, velika ponuda, stabilna ekonomija, sigurna zemlja, i ovo vodi do prisutnosti velikog broja oufitera, pa samim time i pada cijena za lov.
Tako da je Namibija druga najposjecenija lovna zemlja u Africi.
I ko ne zeli loviti u ogradjenom lovistu, ne mora.

Podrucje centralne Namibije je ujedno poljoprovrdno kultivirano, stocarstvo je razvijeno, kao i uzgoj kultura na polljima, radi ruralne ekonomije zakonom su regulirali da bivola, slona, lava, i crnog nosoroga tamo nece biti.
Druga divljac je prisutna, i brojna.
Ovo napominjem radi razlikovanja pojma otvoreno loviste, i otvoreno loviste u divljni.
Jer divljina za mene, je tamo gdje slobodno lutaju slon lav i bivol.

Na sjeveru Namibije je treci, izvorni, mozda pravi oblik otvorenog lovista, koji ja zovem divljina.
Svih big 5 tamo luta, ondnosno DG 7.

Zambezi region, ili Caprivi u Namibiji na krajnjem sjeveroistoku.
Na sjeveru zemlja u Caprivi je plemenska zemlja (communal land) ili drzavna, podijeljena na nacionalne parkove, i lovista.
I to je prvi uvod u tradicionalnu Afriku koja je najbliza svom izvornom obliku. Kakav je opisivao Hemingway
Opcija lova u divljini je tu, ali u pravilu lov u divljini, kosta vise nego na farmama, gdje postoji sva infrastrukture.

Cisto za usporedbu, Ako je lov na farmi prosjecne cijene 300 eur na dan (day rate), lov u divljini pocinje na 1000 usd ili eur, day rate,
Kamp u divljini treba odrzavati, i opremiti. Koncesiju treba platiti. Ugovori predvijdaju da se kroz gospodarski plan ,razvija i financira infrastruktura, skole, ambulante, ceste, vodovod, i pomaze tako ruralnoj zajednici.
To kosta.
Zbog cijene, lov u divljini, malo je posjecen.
Ali istovremeno lov u divljini je zaista najvise cijenjen od strane brojnih lovaca.


3. Zimbabwe, prva stanica divljine

Prvobitno Rhodesia. Nakon gradjanskog rata, mijenja ime u Zimbabwe.
Za vrijeme Rhodesie, ovo je bila jedna od ekonomski najrazvijenijijh zemalja Afrike.
Bazirano na proizvodnju ruralnih farmi, mahom u bijelom vlasnistvu.
Farme i privatno zemljiste su baza za razvitak uspjesnog komercijalnog lova.
Ovo je bio hot spot za safari lovce

Nakon gradjanskog rata, tadasnji predsjednik Mugabe, izvlastio je bijele vlasnike, a farme su preuzeli crni vlasnici i zasluzni borci iz rata.
Slijedio je ekonomski kolaps zemlje, i propast farmerske ekonomije. Novi vlasnici nisu imali know how za farmerski posao.
Krivolov je pojacao do velikih razmjera, devastirao populacije divljaci.

Danas:
Lovnih Farmi zapravo nema, u smislu da farme formiraju neka zatvorena lovista ili gatere.
Lovista su formirana na rubnim podrucjima zemlje, gotovo sva lovista su otvorenog tipa. (ima par izuzetaka) I lovista granice sa nacionalnim parkovima.
Ili pak zemljista nekoliko propalih farmi formira otvoreno loviste pod nekim oblikom koncesije. (u ovo zadnje sam ja bio)

Centralni dio zemlje je oderedjen za poljoprivredu, i tamo nema bas nikakve divljaci.

Posljedice pritiska masovnog krivolova, jesu takve da se lov ne moze planirati po shopping listi.
Ono sta izadje, ako je na dozvoli, lovi se. Mozda hoces kudua, ali ako izadje eland, uzmi ili ostavi
Ovo vrijedi za antilopsku divljac.
Za razliku od juzne afrike ili namibije, antilopsku divljac se ne lovi bas po planu, nego po prilici.
U gateru shopping lista, u divljini sta izadje.
Svak nek kaze sta mu je eticki lov u ovoj raspodjeli, kad lovi na svom novcaniku.

U Zimbabwe se zato ne ide primarno na antilope, nego na opasnu divljac koja je zapravo najjeftinija u toj zemlji, u usporedbi sa ostalim zemljama. Bivol, slon, lav, leopard.
A antilope se love sporedno i usputno.
Zim je najjeftinija zemlja za lov opasne divljaci, i vjerojatno najjeftinija zemlja za lov antilopa u divljini.

Sta znaci konkretno?
Odstrelene taxe za antilope su slicne kao u Namibiji.
Medjutim, ako je 300 eur day rate neki prosjek za Namibiju, za Zimbabwe za antilope, tesko da je day rate manji od 650 usd eur na dan. Jeftinije od tog nema nigdje drugdje u ostatku afrike.
Opasna divljac pocinje se loviti na minimum 1000 USD ili Eur day rate, pa i taj cjenik naoko visok, u pravilu je nizi od dnevnog cjenika u drugim drzavama.
Prema financijama i troskovima, Zim je treca stanica za safari.
Nakon tog cijene idu u nebo.

4. Ostale africke zemlje
Ostale Africke lovne zemlje, uglavnom su zemlje otvorenog lovista u lovnim zonama, slicno kao i Zimababwe. Teritorij zemlje podijeljen na nacionalne parkove, lovista, i poljoprivredne zone. (Mozambique, Zambia, Botswana, Tanzania, Uganda, itfd) i u tim zemljama prakticki nema smisla ni spominjati gatere ili zatvorena lovista.

Princip podjele zemlje na nacionalne parkove, lovista i poljoprivrednu zonu, tipican je za Afriku, i potpuno suprotan Evropskom lovnom gospodarenju, gdje na primjer u HR imamo cijelu terotoriju zemlje podijeljenu na lovista.
U Africi, samo manji dio teritorija spada pod lovnu zonu. U ovim zemljama, bez odstrela, lovni dan pocinje barem na 2000 USD dnevno. Odstrelna taksa ide prema pojedinoj divljaci, po odstrelu, ukupna cijena lova, na nekom minimumu ne ispod 20.000 usd, all inclusive, a lov na razini ukupne cijene 60.000 usd, recimo jedan bivol i nesto antilopske divljaci nije neuobicajen.

Da se vratim na pocetak teksta.
U Africi se lovi samo u gateru?
Izgleda da ne.

Iz generalne perspektivne, za lovca iz Hrvatskog kulturnog, financijskog i lovnog podneblja, vjerojatno je prvi izbor loviti u centralnoj Namibiji, koja pruza sve mogucnosti po pristupacnim cijenama.

Vracam se na pocetni post, Namibia all inclusive lov, pocetni paket, za 3500 Eur. Druge zemlje su visoko platezna egzotika.

Naravno da ovakva disribucija cijena, cini Juznu Afriku i Namibiju, prvim i prakticki jedinim izborom za prosjecnog Hrvatskog lovca sa medjunarodnim aspiracijama.

[jolly]

FINANCIJSKI PRIORITETI
Gdje i kako financisjki smjestiti safari?
To je slaganje financijskih prioriteta.

Bill Gates ili Elon Musk, vjerojatno mogu loviti svake godine, bez razmisljanja. Na vlasitit hir.

Znam za njemackog bankovnog menagera koji je poceo loviti s 50 godina, i kako je gurao prema penziji odstrelio je 50 slonova (i jos lovi).
Medjutim, nismo svi tako dobro stojeci.

Srednja klasa planira drugacije.

Financijski prioriteti.
Negdje se treba zivjeti. Stambeno pitanje je prvi prioritet. To treba rjesiti, kako god se moze, zna i umije.
Dok se gradi kuca, sa ogranicenim sredstvima, pogotovu ako je i obitelj tu, na safari se NE MOZE.

Medjutim sve drugo je pitanje slaganja prioriteta, a cesto i visefodisnjeg paniranja.
Na nekoliko stranih lovnih grupa sam, i cesto se spominje pitanje kako financirati safari?

Odnosno, stvaranje budgeta sa ciljem safarija, cesto je visegodisnji proces, i zahtjeva planiranje i slaganje financijskih prioriteta.

I tu dolazim do najjcesceg kompromisa koji strani lovci srednje klase primjenjuju, americki ali i evropski.

Auto!
Nakon investicije u stambeno pitanje, najcesca slijedeca najveca zivotna investija je automobil, ili vise automobila kroz zivotni vijek.
Velika vecina lovaca koji idu na safari, planiraju safari, ili idu na ponovljene safarije, voze i kupuju polovne aute.
Jedan NOVI auto od 50.000 Eur, svaki 8 godina, ili POLOVNI auto od 15.000 eur, koji se mijenja dvaki 12 godina, cine znacajnu ustedu.
Ja sam u svojoj filozofiji, na ovakvom tipu ustede na autu.
Vozim samo polovne.
I to vozim trenutno drugi auto u mom zivotnom vijeku.
2 auta.
U penziju cu vjerojatno uci s trecim polovnjakom.

Ako je novi auto vazniji od lova, prema vlastitom prioritetu, to je osobno i sasvim legitimno.
Ali na ogranicenom budgetu, Afriku takav lovac vidjeti nece.

Slaganje prioriteta.

Slicna logika, moze se primjeniti na bilo koji luksuz u zivotu, prema tome poslagati njihove prioritete.

Kad sam spomenuo luksuz:
Lov u Hrvatskoj kao svakodnevna aktivnost obilaska lovista, odrzavanja objekata, dohrane divljaci, pa onda i samog lova, mnogima je nacin zivota.
Iako i to kosta, tu su odricanja, ali luksuz to nije - mnogima.

Safari, za Hrvatskog lovca ipak je luksuz.

Znaci, stvar financiranja safarija, stvar je slaganja prioriteta luksuza pojedinca.

Od stvari koje ne trebaju nikome u zivotu, neko ide na skijanje u austriju, neko ide na putovanje cruiserom, neko putuje u turizam na egzoticne destinacije, pa takve aktivnosti treba financirati prema osobnom prioritetu i afinitetu.
Ako se moze ovo isfinancirati, moze i safari.
Mozda nakon putovanja cruiserom slijedece godine?
Treba planirati. Odrediti sta hoces. I to napraviti.