Marin223 wrote:jolly wrote:
Cesto idem u lov po Hrvatskoj, i meni se cini da na selu ljudi, djeca zdravije razmisljaju, i obitelji su stabilnije. (moj subjektivni dojam)
Da, uglavnom suprotnost od onog u urbanim logorima (tako mi izgleda novogradnja po Zagrebu).
Spavam u sobi kod prijatelja na selu kad sam u lovu kod njega.
Sutradan je na primjer juha od stare kokice.
Dok se vratimo nas dva iz lova, neko je to vec pripremio za kuhanje, kokica ocerupana i ocescena ide u lonac.
Djeca se vesele. Fina juhica.
Dodjemo iz lova pa pitaju deda jesi ulovio svinju, jelena.
Nismo. Pa se mrste.
Sad zamisli, da neko donese kokicu u grad?
Kad sam ja bio klinac, u predgradju, dosli bi rodjaci sa sela koji put u goste.
Poneki put bi donjeli zivu tuku ili kokicu.
(onda bih ja par dana imao nove "kucne ljubimce" po vrtu)
Deda je imao svoje, radio u vrtu ili isao na ribe. Nije se s time bavio previse
kokicu bi rijesila baka, i kad bi se dogovorili evo tuke u rolu, ili juha od kokice.
Bez nekog protokola
zamisli danasnju urbanu ili prigradsku situaciju,i protokol?
Ko ce to zaklati?
ko ce to ocerupati.?
A sta cemo sa perjem, pa nemamo kantu vaniza bioloski otpad?
To ne mogu djeca gledati, Nije za njihove oci, ostace im traume iz djetinjstva!
jel to moze veterinar? A da odnesemo mesaru? Ajmo je pokloniti nekome? A da je pustimo na slobodu?
Ajme, a tek "gradjanska" prava zivotinja?
Pa ne mozemo sad nasu "Pjegicu" jesti. vidi kako je slatka? gleda nas tim okicama. Mozda bude imala jaja, pa budu mladi.
Bolje da budemo vegetarijanci, pa nismo ni znali da meso ne raste u kesici u ducanu...
itd itd
Ma cirkus cijeli.