Svakako bih se složio da ne smije svaka budala imati oružje. A kakvih budala sve ima, uvijek se iznenadim, gotovo svakodnevno.
I smatram kako su zakoni o oružju pisani s takvima u vidu, na štetu normalnih, prosječnih, odgovornih. Čak i po cijenu da se isti ne mogu obraniti kad ih napadnu kriminalci, teroristi ili netko treći. Koliko je to realan scenarij ili ne, vjerujem da se ne može izvući jednoznačan zaključak. Čak bih rekao da se okolnosti mijenjaju na tjednoj bazi. Nije isto Osijek 1991., Korenica 2023., međimurski Piškorovec 2023., sva tri imaju elemente opasnosti i potrebe (samo)obrane. U Hrvatskoj postoje naselja u koja se i policija boji ući, osim ako nisu brojni i ozbiljno naoružani. A sve se stavlja pod istu kapu i radi se totalna uravnilovka uz najniži zajednički nazivnik

.
I da se vratim na budale iz prve dvije rečenice. A što ako je budala već naoružana? Ilegalno ili legalno. Što ako budala dolazi iz sustava? Što ako je sposobnost i inteligencija ljudi koji nam kroje zakone niža od onih na koje se ti zakoni odnose? Što ako je njihov motiv nešto drugo osim sigurnosti građana i pojedinaca? Malo sam potaknut nekim događanjima iz stvarnog života, gdje zaista potkapacitirani ljudi na odgovnornim mjestima kroje našu svakodnevicu. Postoji ona glupa odredba o ogranjčenju spremnika na 10 komada. Zato imam 10 spremnika

.