Po mom mišljenju,treba! Bar one osnovne stvari,ponajprije vezane uz sigurnost.

Dok su djeca mala, odgovornost roditelja je da takvo oružje skloni na mjesta na koja ne mogu doći (znači sefovi sa šifrom/lokotom).

Kada stasaju, znači kada budu u dobi oko i u tinedžerskoj, tada, ovisno o afinitetu djeteta (neko se neće htjeti niti približiti), upoznavati sa pravilima rukovanja i osnovama gađanja ali samo pod strogim nadzorom. Pri tome ne mislim na rad s vatrenim, već samo i isključivo zračnim. Ako dijete pokaže afinitet, tada treba krenuti s nečim što može i treba odgovarati njegovoj mentalnoj ali i tjelesnoj snazi i sposobnosti. Znači - financirati kupnju zračnog pištolja / puške / luka manje snage.
Za prijelaz na vatreno ipak trebaju imati više od 18 godina i znati što rade. Kao najnižu granicu bih stavio 16 godina, ali zakonski gledano to je premalo.

Svakako djeca ne smiju nikako biti u mogućnosti doći do oružja u kući, bilo ono hladno ili vatreno. Ono mora biti, ponavljam, stavljeno i odloženo na mjestima na kojima to djeci nije dostupno niti zanimljivo. Sve suprotno rezultira upravo situacijama u kojima brat ubije brata ili sestru.

Za ovo je potrebno prije svega biti odgovoran roditelj. Ono što je najveći problem svakog roditelja je kako usaditi djetetu spoznaju i odgovornost. S premalo godina još k tome i dječjih, to je previše za očekivati od njih jer ipak su samo djeca.

Djecu treba upoznati s oružjem, na način da i ona znaju kaj se nalazi u onom zelenom ormaru kaj stoji u čošku, a ne da im je on off limit, zabranjen i za pogledati. Pred djecom nebi smjeli skrivati oružje nego ih uputiti, odn. naučiti kaj je to i za kaj služi. Pred klincom ne možeš ništa sakriti, jer je u stanju preokrenut cijelu kuću naopačke dok si ti i supruga na poslu ili van kuće. Bilo je masa slučajeva dok su klinci maznuli starom ključeve dok on nije pazil i napravili pizd......iz puke znatiželje, jer njima nekaj nije dostupno, ili naprosto da se pokažu frajeri pred frendovima s tatinim trofejnim TT-jcom.

Potpisujem.

Klincima ne mozes sakriti oruzje, prije ili kasnije vide te kako ga
uniosis/iznosis iz podruma u auto (da iz sefa u podrumu).
Ili te vide kako ga cistis ili nekome od ekipe u razgovoru "pobjegne"
informacija, a ako imate talibance kao ja, TAJ SVE VIDI I SVE CUJE!

Bolje im je zadovoljiti barem dio radoznalosti (jer je ona obicno
nepresusna) i biti mirniji kad znas da ih odgajas da je oruzje nesto
sto tebi sluzi ako se brines o njemu i pravilno ga upotrebljavas.

Potpisujem,
meni je otac kada sam imao 8 godina uvalio na streljani pusku u ruke i pokazao mi je kako se pravilno rukuje sa njom.
Mislim da je za to najbolje doba izmedju 7-10 godina.
Jedanput sam sa 9 godina okrenuo nenapunjenu pusku u prema sebi - dobio sam takvu samarcinu da mi se je sve zavrtilo, vise nikada mi takvo sto ili nesto slicno palo na pamet.

svakako sve pokazati i objasniti, taman 8+ godina je dovoljno da shvate, a i dovoljno da dohvate ključeve ili snime dok kucaš šifru....

bez obzira na "pravobraniteljicu za djecu" šamar je jedina ispravna odgojna metoda kod rukovanja oružjem, jer tu nema učenja na greškama tj. druga metoda je bolnija i obično smrtonosnija

To se zove KULTURA PRAVILNE UPORABE VATRENOG ORUŽJA. A djeca su po prirodi znatiželjna i prije ili kasnije naći će načina da dođu do oružja.
Treba im objasniti da je to opasno i da moraju dorasti do nekih godina (oko 6-7 recimo),te im onda pokazati U KONTROLIRANIM UVJETIMA; sa ZAŠTITOM ZA OČI I UŠI što je to i kako funkcionira.
U pravilu, moguće je da ih više neće zanimati; ako ih zanima, upisati u streljački klub i početi vježbati.
Naravno, i naš zakon o oružju tu postavlja kojekakva bedasta ograničenja. Ali, pogledajte kako to rade u USA, Francuskoj,Švedskoj, Norveškoj. Čak se izrađuju posebne MK puške i sačmarice manjih gabarita za klince.

skandinavci imaju ligu sa zračnom puškom i pištoljem za klince od 9 g. sa stalcima tj. naslonima, tak da ne nose teret puške, svi pucaju s stalka i onda s 12-14 predju u juniore, a s 18 imaju reprezentaciju

samo kaj su to normalni narod, pa onda to tak ide, ne?

ja sam negdi od desete godine u dodiru s vatrenim a imao sam i svoju zracnicu
od samih pocetaka sam morao pazit na sigurno rukovanje i to mi je vrlo brzo postalo navika
vec s petnaest godina sam trosio ogromne kolicine novca na diabole i nikad nisam imao eksces vezan za sigurnost
osobno sam stava da ovisno o procjeni roditelja treba uvesti podmladak u tajne koje se ticu oruzja jer tako nece dolaziti do istrazivanja i sto bi bilo kad bi tu pritisnuo...
dovodjenje podmladka na streljanu, kad je trening ili kolo lige, da vide kako profesionalci dobiju DQ zbog povrede sigurnosne procedure bi isto pomoglo da uvide da se oruzju mora pristupiti sa maksimalnim oprezom
moje je dobro zakljucano a ne trudim se odrzati top secret da posjedujem

PREPORUKA: SVAKAKO PROČITATI!!!!

General Cosgrove was interviewed on the radio recently.
You'll love his reply to the lady who interviewed him concerning guns and children. Regardless of how you feel about gun laws you gotta love this! This is one of the best comeback lines of all time. It is a portion of an ABC interview between a female broadcaster and General Cosgrove who was about to sponsor a Boy Scout Troop visiting his military headquarters.

FEMALE INTERVIEWER:
So, General Cosgrove, what things are you going to teach these young boys when they visit your base?

GENERAL COSGROVE:
We're going to teach them climbing, canoeing, archery and shooting.

FEMALE INTERVIEWER:
Shooting! That's a bit irresponsible, isn't it?

GENERAL COSGROVE:
I don't see why, they'll be properly supervised on the rifle range.

FEMALE INTERVIEWER:
Don't you admit that this is a terribly dangerous activity to be teaching children?

GENERAL COSGROVE:
I don't see how. We will be teaching them proper rifle discipline before they even touch a firearm.

FEMALE INTERVIEWER:
But you're equipping them to become violent killers.

GENERAL COSGROVE:
Well, Ma'am, you're equipped to be a prostitute, but you're not one, are you?

The radio went silent and the interview ended.

Dobar je ovaj đeneral, samo da mi je bilo videti facu one novinarke, ha, ha.

Ukratko: general australske vojske vodi kamp skauta i odgovara na pitanja novinarke na radiju. Pitanje: što radite kada djeca dođu kamp?
Odgovor: učimo ih penjanju, vožnji kanuom, gađanju lukom i strijelom i puškom?
Pitanje: nije li to neodgovorno od vas?
Odgovor: Ne vidim zašto, strogo ih nadgledamo na paljbenoj crti
Pitanje: Zar ne nalazite da je to grozno opasna aktivnost za djecu?
Odgovor: Ne vidim zašto? Naučimo teorijski dio prije nego taknu pušku
Pitanje: Ali, vi ih opremate da postanu nasilni ubojice...
Odgovor:Dakle, gospođo, vi ste opremljeni da postane prostitutka, ali niste, zar ne?

Radio je ušutio, interview prekinut...

Odnekud mi je poznat intervju, mozda sa newsa, ali je mocan
svaka mu cast !!

Dobio sam ga iz Švedske i odmah podijelio sa svima.

Dečki, otišla tema u propast.
Treba li djeci objašnjavati oružje otišlo na čehinje na jadranu?????

Pa riječ i je o tome da klincima treba objasniti što je i čemu služi vatreno oružje i kako ga treba tretirati. Tema je doista ozbiljna i bilo bi dobro da ostane kao takva i otključana. Možda bude još interesantnih mišljenja, a može se ponešto i naučiti, definitivno nije tema za vox.

drago mi je da sam postavio takvo pitanje, vidim da ste svi mišljenja kao i ja da treba djeci objasniti što je oružje, kako se s njim treba postupati, odnosno usaditi im neka pravila ponašaja pri rukovanju oružjem, imam klinca od 7 god. i sav je u nekoj svojoj vosci, puškama i sl., i od samog početka kad si je poželio one plastične pištolje na kuglice sam ga učio da nikad ali baš nikad cijev ne okreće prema ljudima, bez obzira što je to igračka može biti opasno, kako imamo veliko dvorište a malu zračnicu tako mu je deda dao da puca iz nje i moram priznati da je uz mali broj ponavljanja usvojio da se cijev nikad ne okreće prema nikome, smatram da je za vatreno još malo premali da bi ga odveo na streljanu ali pištolj od njega nikad nisam skrivao!

Pa ako imaš sve legalno i po propisima onda je sve u redu, ma da sazna sv.Petar da imaš oružje.

nisam bas siguran, uz sve te danasnje plave telefone, pravobraniteljice za djecu itd...

Djetetu treba, sukladno njegovoj dobi, objasniti da je to (oružje) nešto što se ne smije dirati bez tate, nikada okretati niti uperiti prema bilo kome i obećati da ćeš mu dati da proba kada dovoljno naraste. Naravno, pod kontroliranim uvjetima. Također treba reći da se ne hvali time okolo, jer je to vaša tajna(stvar).
Ako netko i pita, ako postoji uredni oružni list, ako se oružje uredno, po zakonu čuva, ako ga se propisno čisti i održava, onda stvarno nitko ne može ništa.

Da, ali je pod tvojim nadzorom. Po tome ročnici u vojsci i kadeti u policiji nebi smjeli dirat oružje, a kamoli vježbat gađanje.

Čini mi se da vojska i policija nisu u toj kategoriji, jer su u pitanju poslovi od važnosti za državu.

Vratimo se na temu.

Svojoj djeci jesam objasnio sve opasnosti vezane za (konkretno u mom slučaju) hladno oružje, ali isto tako im baš i ne dajem prilike da znaju gdje se isto nalazi. Ok, curice su pa ih i ne zanima, ali ne znači da se neće jednog dana početi igrati po kutovima kuće.... Vidjele su kako se oštri, pa i slučajne posjekotine koje nastaju pri tim radnjama (nije da sam se rezao namjerno - toliko lud nisam)....
Razmišljam (još uvijek) bih li uzeo i vatreno ili ne. Gdje ga držati i koliko je to mjesto sigurno? Svakako neće na istom mjestu biti pun okvir i pištolj, ali kada su djeca u pitanju, opreza nikad dovoljno. 99,99% sam siguran da ću prije napraviti jedan siguran sef ili nešto takvo pa tek onda krenuti u proceduru....Uvijek ostaje pitanje, je li to dovoljno?!

Po takvoj logici, nitko nikada ne bi mogao imati oružje (neki bi to voljeli, no to je druga tema).
Sve je već odavno izmišljeno, samo treba znati primijeniti. U USA je normalno da cijelae obitelji idu na gađanje, čak se proizvode puške za klince. Znači, kao što sam već napisao u ovoj temi, da se ne ponavljam: dijetetu treba reći i objasniti što je oružje, treba mu omogućiti da proba pucati pri KONTROLIRANIM uvjetima, oružje čuvati u sefu(to je sada jedina zakonska mogućnost) i postoje samo dvije mogućnosti: ili će se time baviti kao hobijem i sportom ili neće. Ali u ovom drugom slučaju radoznalost je zadovoljena, te ne bi trebalo biti problema.

Otvori novu temu pa ćemo tamo to raspraviti.

Cl. 32 Zakona o oruzju
...Oružje je zabranjeno dati na uporabu djeci, osim prema odredbama ovoga Zakona...

a sto se tice policijske akademije i vojske, NISAM PROUCAVAO!, ali pretpostavljam da za njih vrijede nekakve odredbe iz zakona o policiji i zakona o vojnim postrojbama, ponavljam nisam proucavao!

"...osim prema odredbama ovog zakona" - što znači da se i djeci može dati oružje na uporabu pod točno određenim zakonskim uvjetima.
Inače bi bilo nemoguće imati podmladak u streljačkim društvima gdje se počinje od zračne puške, zračnog pištolja, MK puške i MK pištolja i dalje.

društvo od malena djecu,naročito mušku dresira,nabrijava na oružje...pa najlipši dar kod djece je plastično oružje ili auti....znači od malena ga država trenira,uči,vrbuje...ako je državi toliko stalo da odgaja ovce zašto jednostavno ne zabrane prodaju igračaka u obliku oružja......normalno kako odrastaš tako želiš sve realnije stvari,oni koji su se igrali autima su zaljubljenici u aute i nonstop prićaju o modelima koje u život vjerovatno nikad neće moći priuštiti,država potiće izdavanje kredita za aute i to jesve OK,A kad onom manjem broju dice ostane zaljubljenost u oružje onda društvo na njega gleda kao na nekog izopaćenika,psihopata kao o nije normalan ŠTA SE NE UVATIŠ OZBILJNIJIH STVARI,,,,šta bi bilo kad bi neko kao razlog nabavke kredita reka da mu je to za oružje....vjerovatno bi zaposlenica javila šefu a ovaj policiji,čovoik bi cili život bia obilježen....

Bavim se streljaštvom 40god.posjedujem dosta vatrenog i zračnog oružija i pored svog tog oružja odgojio dvoje djece koja nikada nisu napravila nikakovu neugodnost sa njime.Od prvoga dana odrastanja sve im je bilo dostupno kada god su zaželjela vidjeti , uzeti u ruku ili probati pucati.Nikada oko toga nisam pravio famu ili bauk (to je zabranjeno,nesmijete dirati,sakrivao po kući i sl.)uvijek bi im dao u ruke ili poveo na strelište da probaju da vide što je to i da se ne boje pucnja čak je i mlađi sin zavolio streljaštvo i bavi se njime(IPSC, IASC).Tako su stekli jednu kulturu prema oružju a znatiželja je davno isčezla sa time što sam im uvijek davao na uvid kada su pitali.Vjerujte čak sam ih testirao namjerno ostavljući pištolj na stolu ,vitrini.komodi u označenom položaju da vidim hoče li dirati bez mene i vjerujte nikada ama baš nikada nisu niti takli oružije bez mene.Isto tako uvijek na njihov upit objašnjavao sam što je oružije i kolika je opasnost ako diraju sami.Smatram da je djecu bolje educirati nego liječiti bolne (nedao bog nikome)neugodnosti.

^^ Apsolutno se slažem. I mene je otac od djetinjstva na isti način odgojio. Pucao sam prvi put sa 7 godina ili tako nešto.
Od samih početaka mi je govorio kako treba biti oprezan s oružjem, pravila rukovanja itd.
Dakle, nije bilo fame niti misterije, a stoga niti potrebe da ja nešto tu sam nalazim i otkrivam. Tako treba i sa ostalom djecom. Dakako, tu je veoma važan i autoritet i uvijek biti tu kad se objašnjava oružje.

Mislim da je puno pametnije dijetetu objasniti kako oružje funkcionira nego ga držati skrivenog kao tabu tema jer će se kad tad zaboraviti ključ od sefa i oružje će doči u posjed dijeteta. Naravno da ne možeš 5-godišnjaku objasniti da oružje ubija ali klincu od 10 sigurno možeš. Ja sam kao mali provodio puno vremena kod dede i bake na selu a deda je bio lovac i pušku je držao obješenu na zid kao i patrone. Objasnio mi je što je to i dao da probam pucati i rekao da pušku mogu uzeti samo kad je on prisutan. Bio sam svjestan da ako izgubim njegovo povjerenje da ju više neću moći nikada slobodno uzeti u ruke i kada god sam htio, mogao sam dedu zamoliti da očistim pušku. Svi sretni.

Evo detalj s danasnjeg ciscenja oruzja...
Svi su pazljivo pratili moja objasnjavanja...

Ne, to nije macak, to je pes, i to zagorski...
Dlakava budala (TM) je to.

Lud je za oruzjem (jazavcarska krv nije voda ).

Djevojčicu (13) slučajno je iz lovačke puške ubio 15-godišnji brat u obiteljskoj kući u Donjim Andrijevcima. Brat se igrao puškom, a nesretna sestra ga je htjela fotografirati.

Prema prvim rezultatima očevida, 13-godišnju djevojčicu iz Donjih Andrijevaca u četvrtak oko 23 sata iz nehaja je pucnjem iz lovačkog karabina u obiteljskoj kući ubio 15-godišnji brat, potvrdio je istražni sudac Mirko Svirčević.

Od posljedica prostrijelne rane vrata djevojčica je na mjestu preminula, javlja Jutarnji list.

"Brat se igrao puškom, sestra ga je htjela fotografirati, no, nažalost, puška je opalila, a djevojčica je od zadobivene rane u predjelu vrata na mjestu preminula. Priče susjeda da su djeca sastavljala lovački karabin, koji je navodno bio u dijelovima, nisu točne. Naime bio je samo odvojen zatvarač puške. Dječak je pronašao zatvarač i pušku, ubacio ga u ležište i tu je došlo do samoopaljenja, nažalost, s tragičnim posljedicama", izjavio sudac Mirko Svirčević dodajući kako bi dječak u petak oko 18 sati trebao biti priveden u Županijski sud.

Lovački karabin, iz kojeg je nesretnim slučajem život izgubila 13-godišnjakinja, vlasništvo je njena oca koji je bio lovac, piše Jutarnji list.

Dakle, evo još jedne nepotrebne tragedije. Iako, nejasno je :
1.zašto oružje nije bilo u sefu?
2. kako može "doći do opaljenja" kada se zatvarač gurne u pušku ako nije bilo metaka u spremniku puške?

Opet ista stvar: NEKULTURA uporabe i korištenja vatrenog oružja.

vezano na ovu temu ali i recentne događaje u RH, a s obzirom da sam po prirodi malo paranoičan, prelažem cijenjenom adminu i ostalom službenom društvu na forumu, da uvedemo neki tekst i gumb "I agree" da smo svi punoljetni i da prihvaćamo da je oružje opasno te da se s njime i prema njemu odnosimo po Zakonu i sa dužnom pažnjom....

da ne bi nekom palo na pamet reći da je mali imao namjeru staviti sliku na net, pa onda forum ko primjer, pa imamo lošu reklamu

Neznam čega bi se trebali bojati??? I zašto bi se morali unaprijed nekome ispričavati što volimo oružje???? Da, oružje mi je hobi, razonoda i zadovoljstvo, zbog toga nisam manje vrijedan niti se imam čega sramiti. Kome ne paše, njegov problem

To je i moj čest promblem, jer ljudi uglavnom iz neznanja na oružje gledaju isključivo kao za na predmet kojim se oduzima nečiji život, a na ljubitelje oružja kao na psihopate i buduće ubojice. Uzalud se trudim objasniti im da na oružje imam sasvim druge poglede, ali to je kao kad vjerniku pokušavaš objasniti da Bog ne postoji ili obrnuto.

Nobile, nikog se ja ne bojim, jedino novinara i lošeg publiciteta jedino radi njih bi bil dobar disclamer na početku