Lovacko drustvo/udruga preporuka

[jolly]

Sa psihološke strane, mogu shvatiti želju za ubijanjem zbog trofeja i nekog osjećaja superiornosti (u Vidoševićevom stilu), no to smatram primitivnim i više karakternom slabošću.

Mislim da nisi ni blizu razumijevanja, poante trofeja.
Uzgred, otvorili smo novu stranicu, pa pogledaj i prethodni post na stranici 5.

Dolje sam stavio screenshot, da ne prepisujem sve iz knjige The Horn of the hunter. Vjerojatno je najcitiranija lovacko putopisna knjiga u povijesti. Pisao je Robert Ruark, a vodic u lovu bio mu je Harry Selby, koji se sa pojavom ove Ruarkove knjige probio u jednog od najpoznatijih i najtrazenijih africkih profi lovaca.

Kljucna recenica iz knjige je ova, po meni najbolje opisani odnos lovca ka trofeju:

"You are not shooting to kill. You are shooting to make immortal the thing you shoot!"

A treba procitati dolje, cijeli citat. (a preporucio bih i knjigu procitati)

Dakle, u svim civilizacijama, u svim kulturama, kod svih pojedinaca, postoji nesto sto motivira pojedinca ali i civilizaciju. A to je ljudska teznja ka ostvarenju besmrtnosti.
Biloloski i fizicki ovo je nemoguce, osim kroz vlastito potomstvo.

Medjutim, da bi se ljudi borili za ostvarenje vjecnosti, u svim kulturama grade materijalne spomene na pojedince, dogadjaje iz povijesti, nacionalne heroje, povijesne bitke.
U svim kulturama, sahranjuju mrtve i postavljaju nadgorbne spomenike, koji nam pisu uspomenu na pokojnika.

Ljudi pisu privatne dnevnike. Da ovjekovjece misli i dogadjaje.

Cuvamo obiteljske slike i albume znacajnih trenutaka, svadbi, rodjendana, proslava, da nam ostane uspomena.

A sve to radimo, iz urodjene i potsvjesne teznje da bi smo zadrzali spomen na nesto sto nam je kao pojedincu ili zajednici od najveceg znacaja. Da bude zauvjek s nama.

Jer sve postoji samo onoliko dugo, koliko se dugo sjecamo. A sve mozemo i zaboraviti.

Tako je i lovna kultura, razvila odnos ka trofeju i trofejistisci, da se na plemenitu zivotinju, zadrzi materijalni spomen, jer dok se sjecamo i ta divljac je ziva, makar samo u nasem ili kolektivnom sjecanju. Jer je to u ljudskoj prirodi, i vidljivo u svim kulturama na razlicite nacine.

Divljac, koju predator zakolje u prirodi, kosti joj se rasprse po travi, i vise nista ne ostane od nje. Niko ne zna ni da je bila. To je ubijanje, ako bas volis taj izraz.
Lovac, sa ODSTRELJENIM trofejom, zadrzava sjecanje na ovu divljac.

Shakali su sitni predatori, pa kad love krupniju divljac cesto puta joj rastrgaju tetive na nogama, pa kad padne jedu je zivu.
Lovac, koristi vatreno oruzje, i nastoji umanjiti patnje, etickim hicem, a ne zaboravimo u prirodi rijetko se dostigne priorodna smrt. Kad se razboli, kad onemoca, kad slabije trci, divljac pada plijenom predatora, zuba, otrova, kandzi, najgore vrste klanja. I nakon tog je nestane zauvjek. Vraca se u ciklus izmjene tvari u prirodi.

Odstrelom starijih jedinki, (zreli rog ili rog u opadanju), muzjak koji je odzivio svoje, zadrzava se maticni fond rasplodne divljaci, stvara mjesto novom jakom muzjaku da nastavi svoju biolosku funkciju, u svojem vremenu.

Sve ima svoje mjesto i svoj razlog. Pa tako i u lovu i trofejsitici. Samo to ne znaci da svak moze razumijeti.

[samoborac]

Jolly, ode ti u religiju.
Ljudi imaju lovački instinkt koji je zatomljen lagodnim životom i uzgojem stoke. Opravdanje zašto se netko bavi lovom nije potrebno. Kad se uzme u obzir cijena lovačke opreme, upisnine i članarine i cijene trofeja, meso sigurno nikome nije stvarni razlog lova ali može biti dobro opravdanje. Šunjanje kroz afričku savanu da potpomogneš afričku privredu i učiniš antilopu vječnom isto može biti dobar razlog.
Antropološki gledano trofeji su se skupljali i pokazivali da pokažu snagu i sposobnost lovca koja je osiguravala budućnost potomstvu što je privlačilo žene. Danas za to imamo novčanik, vile , jahte, aute.
Budimo iskreni i recimo da je danas lovstvo hobi. Neka tako i ostane.

[jolly]

Jolly, ode ti u religiju.

Mislim, vise u psihologiju.

Budimo iskreni i recimo da je danas lovstvo hobi. Neka tako i ostane.

Da lov nam je hobi,nama lovcima u 99% slucajeva.
Premda, postoje i lovozakupnici koji rade profsionalnu komercijalu, kao i lovne agencije. Njima je to profesija.

[Ariel]

Je li moguće da se o ovome raspravlja? Pa brate, ako ti je do lova, lovi. Ako nije, pusti druge da love i ne zajebavaj ih.

Eto, ja nikad u životu nisam bio u lovu ali kad bih išao, ne bih imao problema s ubijanjem divljači (možemo to zvati i odstrelom).

Lizatelj životinja je onaj koji svog psa pretpostavlja tuđem djetetu, ne koristi povodac i brnjicu, a vjerojatno i mnogo sličnih stvari (nisam proučavao tu ekipu baš puno). Ima takvih ljudi, koji neće ni trepnuti kad njihov pas izgrize nečije dijete, već će kriviti dijete i sl.

Da mi vuk radi štetu, ne bi ostao na životu. Pa makar bio sto puta zaštićen.

[zhrvoje]

Za mene lov nije hobi. Za mene je lov nacin zivota, a paralelno i za moju familiju.
Hobi se lako prekine, zamjeni sa nekim drugim hobijem.
Vidi se tu po forumu, netko se iznenada pocne bavit lovom. Onda mu se nakon 2 godine vise ne svidja, rasproda puske pa kupi motor.
To su hobisti, ja ih zovem filmaši, mjenjaju film/hobi svakih par godina.

[zhrvoje]

.

[jolly]

Za mene lov nije hobi. Za mene je lov nacin zivota, a paralelno i za moju familiju.
.

Ja bih se mogao naci u ovoj definiciji.

S time da, kad imas oruzje, bez obzira lov ili sport, nacin zivota se mijenja. Navike postaju drugacije. Nema vise lakomislenog ponasanja, alkoholizma, loseg drustva. Mangupi brzo izgube oruzje. (znam nekoliko slucajeva)

Paralela sa hobistima, je dobra. 2 godine puska, prodati, pa kupiti motor.

[jolly]

Lizatelj životinja je onaj koji svog psa pretpostavlja tuđem djetetu, ne koristi povodac i brnjicu, a vjerojatno i mnogo sličnih stvari (nisam proučavao tu ekipu baš puno). Ima takvih ljudi, koji neće ni trepnuti kad njihov pas izgrize nečije dijete, već će kriviti dijete i sl.
.

Ljudi koji daje ljudske karakteristike, zivotinjama, Nakon tog i ljudska prava, zivotinjama.

[dmitriv]

Cijenim trud iza ovog posta i pojašnjenja, no ne slažem se oko nekih stvari.

Očito na trofejni lov gledam drugačije. Gdje pod 'trofejni' mislim na lov zdrave divljači.

"To kill just anything is a sin. To kill something that will be dead soon, but is so fine as to give you pleasure for years, is wonderful.” - Upravo je ovo dio koji je po meni moralno upitan jer se svodi na "thirll to kill".

Tako je i lovna kultura, razvila odnos ka trofeju i trofejistisci, da se na plemenitu zivotinju, zadrzi materijalni spomen, jer dok se sjecamo i ta divljac je ziva, makar samo u nasem ili kolektivnom sjecanju. Jer je to u ljudskoj prirodi, i vidljivo u svim kulturama na razlicite nacine.

S dužnim poštovanjem, ovo je po meni primitivno. Razlog tome leži upravo u 'oduzimanju života' plemenitoj životinji.

Divljac, koju predator zakolje u prirodi, kosti joj se rasprse po travi, i vise nista ne ostane od nje. Niko ne zna ni da je bila. To je ubijanje, ako bas volis taj izraz.
Lovac, sa ODSTRELJENIM trofejom, zadrzava sjecanje na ovu divljac.

Shakali su sitni predatori, pa kad love krupniju divljac cesto puta joj rastrgaju tetive na nogama, pa kad padne jedu je zivu.
Lovac, koristi vatreno oruzje, i nastoji umanjiti patnje, etickim hicem, a ne zaboravimo u prirodi rijetko se dostigne priorodna smrt. Kad se razboli, kad onemoca, kad slabije trci, divljac pada plijenom predatora, zuba, otrova, kandzi, najgore vrste klanja. I nakon tog je nestane zauvjek. Vraca se u ciklus izmjene tvari u prirodi.

Riječ 'ubijanje' koristim samo jer pokušavam biti realan. Kako god mi to uljepšali, iz perspektive mrtve životinje je svejedno.
Svjestan sam kako priroda zna biti okrutna prema onima koji su niže u hranidbenom lanacu. Kao što rekoh, lov iz etičkih razloga podržavam, no čovjek se ne bi trebao baš petljati u sve.
Od životinje ništa ne ostane, upravo je to poanta ciklusa izmjena tvari u prirodi.

Kao što je Samoborac spomenuo:

Antropološki gledano trofeji su se skupljali i pokazivali da pokažu snagu i sposobnost lovca koja je osiguravala budućnost potomstvu što je privlačilo žene. Danas za to imamo novčanik, vile , jahte, aute.

Po meni a i struka bi se složila, lov zbog trofeja je čisto samodokazivanje i pokazivanje snage koje je danas suvišno. Ostali su nam neke evolucijske značajke koje su nas nekada dobro služile dok je bilo pitanje čistog preživljavanja.
Lov kao 'naćin' života još bude neko vrijeme prolazio i meni je drago da živim u ovom dobu, no srećom, društvo se intelektualno i moralno razvija i neke stvari će 'pojesti' vrijeme.

Do tada, let's agree to disagree i svakome njegovo

[jolly]

Do tada, let's agree to disagree i svakome njegovo

Nije sve za svakog, tocno.

[zhrvoje]

Zalosti me vidjeti toliki broj ljudi koji su indoktrirani zelenim filozofijama o lovu...A u isto vrijeme su lovci ili bi htjeli biti lovci...

[jolly]

Zalosti me vidjeti toliki broj ljudi koji su indoktrirani zelenim filozofijama o lovu...A u isto vrijeme su lovci ili bi htjeli biti lovci...

Ma gledaj to ovako.
Vjerojatno ce oni narasti jednog dana. Nemaju iskustva, urbana sredina, itd.

Nekoliko tisuca godina tradicije ne moze se mjenjati, nedozrelim stavovima.

A genetski ni ljudi se nisu mjenjali zadnjih 20.000 godina.
Lovci smo.

kad sam ja zavrsio fakultet, sve moje ideje o poslu i struci, danas znam da su bile krive, nakon 25 godina iskustva.
To se zove sazrijevanje.

U lovu, isto.

Tek polozena diploma, je tek pocetak izgradnje lovca. Sa modernim on line tecajevima, ne ocekuj vise od toga.

Naravno, neko i odustane, pa promjeni hobi.

[zhrvoje]

Jolly, slazem se skroz s tobom i sve mi je jasno.
Ali ja sam i dalje zalostan.
Zalosti me smjer u kojem se razvija danasnje moderno drustvo.
S tim da ja definitivno nisam tradicionalist, cak naprotiv...

[jolly]

Ja sam mislio da sam moderan.
Ali gledajuci "moderno", pretpostavljam da sam konzervativac u ocima mnogih.
Medjutim, moderno drustvo je moda. To dolazi, prolazi, stalno se mjenja.

[Marin Bralic]

Ajd da i ja napisem koju, mada bi pametnije bilo da pregrizem jezik
Oruzje volim od malena. Ko klinac, na selu, gadjali smo zracnicama sve i svasta…
I od tada se razvijala u meni ljubav prema oruzju.
Medjutim, lov kao lov me nije zanimao nikada.
“Ubiti” stetocinu mi nije bio problem od malih nogu.
Kolinja sam se nagledao bezbroj, imali smo i svinja i krava i pilica i guski, i pura,…
I nisam imao problem s kolinjem, znalo se zasto se kolje, znalo se da slijede cvirki (cvarci) kasnije.
E sad.
Lov kao lov, s ciljem odstrijeliti nesto i kasnije rogove staviti na zid, mi osobno nema smisla.
Znaci, slozio bih se s misljenjem koje ste, onako lagano, popljuvali, okrenuli sve da je covjek nedozrio kao lovac, da jos nije na visem stupnju lovstva, a u biti vam je covjek vrlo argumentirano, bez vrijedjanja, napisao svoj stav.
Ne bih se slozio da je njegov stav infantilan, dapace, slazem se s njim.
Priklati zivotinju radi mesa mi je ok.
Odstrijeliti zivotinju radi mesa mi je isto opravdano.
Ubiti zivotinju radi roga, mi je infantilno do jaja. Da oproste svi koji se pronalaze u ovome.
I, onako samo moje osobno misljenje, vise dostojanstva ima krivolovac koji ubija radi mesa prema toj zivotinji, od “vrhunskog lovca” koji ubija radi trofeja.
Shvacam da u pogledu prema ovoj temi ima razlicitih misljenja, ali covjek vam je oprezno parirao misljenjem, bez vrijedjanja, a odgovoreno mu je ispod koljena…
Ovo je ipak forum hr oruzje, dakle, tu nas veze sve ljubav prema oruzju, i ne treba ocekivati da ce ovdje svi podrzavati trofejni lov.
Ako se ne varam, cak i vlasnik foruma, Mike, se izjasnio da ga lov previse ne zanima. Dakle, postoje ljudi koji vole oruzje svim srcem, ali sami odstrel zivotinje radi trofeja im nije privlacan. I to treba postivati, a ne ljude takvog misljenja okarakterizirati kao nedozrele lovce…


Sent from my iPhone using Tapatalk

[jolly]

Naravno, kao sto je receno, ni ne mora svako biti lovac.

Mozda ne bi bilo lose definirati sto je to trofej? Da definiramo pojmove s kojim baratamom.
Ovisi o lovcu.
To moze biti rog, bilo kakav. Moze i skart.
To moze biti rog, samo u medalji.
To moze biti, samo rekordni rog, u zlatnoj medalji po CIC.
Medjutim, to moze biti samo slika.
I moze biti samo slika sa netrofejnom divljaci. Nazime. Jelen siljkan. Srna.
To cak moze biti slika, sa divljaci poslaganoj na streki, poslije skupnog lova, sa svim lovcima iz drustva. I slika uokvirena, jer predstavlja nesto.

Da, neko moze loviti radi mesa, da li taj isti moze reci da nece slikati odstreljenu divljac? Za uspomenu, za pokazati kolegama?

Sad mozemo opet napraviti paralelu.

Zasto, vrhunski sportas ide na natjecanje, i mozda skupi medalju? Mozda olimpijsku, mozda lokalnu? Jel treba baciti tu medalju u smece, jer mu ne znaci nista?

Bas kao sto u streljastvu, vecina ne ulazi u taj sport da bi ostvarila medalju. Kao sto ni mladi lovci, ne ulaze u lov radi trofeja. (i onda im je to, na pocetku tesko razumijeti)
Pod vecina u streljastvu, mislim 100% novih strijelaca.
Dok sam osobno zaprimao aplikacije za uclanjenje za streljacki klub, nikad nisam dobio aplikaciju, da se neko zeli kvalificirati za drzavno prvenstvo ili olimpijadu.

Svi koji su mi poslali aplikaciju, htjeli su clanstvo u klubu sa svrhom za rekreatvno bavljenje streljastvom, i najcesce napomenuli da ne zele na natjecanje.

U HSS je paradox da zapravo ne priznaju rekreaciju i tjeraju ljude na natjecanje, radi izlaska na biltenu i izdavanja potvrde.

Kad bih napomenuo da je to uvjet, mnogi bi odustali od clanstva.

Ali cinjenica je da niko ne ulazi u streljastvo da bi bio vrhunski sportas. Odnos prema natjecanju i medalji razvije se kasnije kako sportas sazrijeva i napreduje.
A neko ostaje na nivou rekreacije. (i u tome nema zla, barem 90% sportskih strijelaca su zapravi rekreativci, 9% mozda zagrizeni natjecatelji, 1% vrhunski medjunarodni sportasi)

Na isti nacin, u lovstvu se stvara odnos ka trofeju, isto kao i odnos sportasa ka medalji. Sa vremenom i sazrijevanjem.

Vecina lovaca, voli lov, cijeni trofej, ali ne kao uvjet uspjesnog lova.
Recimo ja imam dosta trofeja u kuci, ni jedan u medalji, ali o svakom mogu ispricati pricu. Uspjesan lov smatram ako izadjem u loviste, i VIDIM divljac. Najtuznije mi je vidjeti pusto loviste bez divljaci.
U sportu, natjecem se rekreativno, ne zanimaju me vrhunske medalje, ali svaka ostvarena mi je draga.
Svaka medalja u sportu, je uspomena na neki kvalitetan dogadjaj.
Paralela, mislim da je jasna. Ne mora svako biti lovac, niti mora svaki lovac biti trofejni lovac.
Dok ne zaradjujemo od lova svi smo rekreativci. Ali ne treba omalovazavati odnos nekih ka trofeju.

Svaki mladi lovac, kad se prvi put slika s odstreljenom divljaci, postaje trofejni lovac. Samo varira definicija trofeja. Za album, za mobitel, ili za na zid?

[Marin Bralic]

Ma jolly, ne omalovazavam nikog, niti mi je to bio cilj.
Reagirao sam iz razloga jer sam dobio dojam da se omalovazavalo kolegu dmitriva, nazivalo ga se osobom sa nedozrelim stavovima, “nije sve za svakoga”, spominjao se termin lizatelj zivotinja,…
A sve iz razloga jer je covjek artikulirano i poprilicno kulturno napisao svoj stav.
Ponavljam, cijenim razlicitost, postujem to. Ali, isto tako, i “druga strana” treba prihvatiti drugacije misljenje, a ne pisati epitete tipa “nedozreli”.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[jolly]

To je u redu sto kazes, ali pitanje tolrentnosti pocinje priznavanjem drugih obicaja, drugih zajednica stvorenih kroz tradiciju. Etika te zajednice, dress code, pravila ponasanja, a u ovom slucaju rjecnik.

Dovoljno je reci "polozio sam lovacki ispit, nije mi jasan odnos ka trofeju odstreljene divljaci pojedinih lovaca".
Forum ima javnu edukativnu funkciju, i kad iskusni lovci objasne rjecnik, ili obicaje, to treba kao takvo prihvatiti.

Ponavljam, ubojstvo je protuzakonito, odstrel je legalan. Velika razlika. Meni koji se godinama bavim lovstvom, uvredljivo. Nek neko nadje u zakonima o lovu, legalizaciju rijeci ubojstvo?
To sto neko percepira ovako ili onako, svak ima pravo na misljenje, ali indicira neznanje i neupucenost. Nakon tog mu se objasni.
Ne mora svak skupljati trofeje, ali oni koji to vole, za njih trebac poci od pretpostavke da iza tog, postoji neka kultura.

[zhrvoje]

Svako grlo divljaci se odstreljuje zato sto je drzava rekla da se mora odstreliti, bilo musko bilo zensko, bilo staro bilo mlado, drzava je rekla tocno kolko cega moramo odstreliti.
To je zadaca lovca. Ako lovac to ne izvrsi ggubi pravo lova i drzava ce naci nekoga drugoga tko ce odraditi tu DUŽNOST.
Trofej meso adrenalin i slicno je skroz nebitno u odnosu na ono sto sam gore napisao. Znaci jelen nije odstreljen radi trofeja nego zato sto to lovac mora napraviti sukladno Lovnogospodarksoj osnovi, a nju pisu predstavnici drzave za svako loviste. Ti ljudi su fakultetski obrazovani ljudi iz podrucja lovstva i odredjuju sto ce se odstreliti.
Ovo sto sam napisao je tek pocetak dugog niza postupaka pravila i propisa koje lovac mora pratiti i zadovoljiti.
Da bi argumentirano filozofirao o lovstvu moras ovo znati i razumjeti. Kolegama koje imaju toliko izrazeno misljenje o svemu
pitam ih dali znaju sto je taj lgo, dal su ga ikad vidjeli dal su culi za npr bonitiranje? Dakle, onaj jelen nije odstreljem radi trofeja to je tek neki sedmi usputni razlog, a svi se nakacili na njega kao da je to razlog zato sto lov danas postoji.
I onda se opet vracamo na zelenu ideologiju...

[Monke]

Svako nek lovi zbog cega hoce, netreba se opravdavati, samo postovati zakon i to je to.

No kad vec pricamo o subjektivnim stvarima, nacelno, trofeji u lovstvu mi imaju smisla no samo ako su to usitinu trofeji. A za koliko tih prepariranih glava/rogova/kljova na zidovima raznih lovaca i lovackih kuca uistinu mozemo rec da su trofeji? ovisi vjerojatno o definiciji trofeja. Za mene je trofej neki simbol uspjeha. Nesto sto ce te posjecati na prijasnji uspjeh i drugima dat do znanja da si nekad u necem uspio. A koliki je uspjeh danas ubiti životinju? veći uspjeh je vidjet životinju obzirom koliko ih malo ima u pojedinim šumama. A samo odstrel životinje po meni i nije neki uspjeh. Pogotovo kod specifičnih načina lova.

Npr. odeš na čeku, čekaš par sati, životinja dode past travu, uzmes svoj sub-moa sako i opizdis zivotinju u prsa. I kaj sad, jel to neki uspjeh? po meni to nije nikakav uspjeh. I sad se onda slikas s zivotinjom i stavis joj rogove na zid. I kaj bi to sad trebalo pretstavljat tvoj neki uspjeh? koji uspjeh, u cemu si tocno uspio? uspio si usmjerit cjev prema zivotinji i pomaknut prst centimetar prema nazad, čestitam haha.

Ajde ono da ides negdje šećeš se šumom naletiš na krmaču sa prasićima, napadne te razdere te al se nekak uspijes obranit i ubit ju pa si uzmes trofej ajde, to ima smisla. Mislim ne mora bit tak ekstreman slučaj, al ono, poanta je da bi trofej valjda trebao nešto i značit, uistinu bit neki uspjeh, a po meni ustrijelit zivotinju danas, samo po sebi nije nikakav posebni uspjeh.

Sta se tiće tih trofeja najgori su mi oni šta se hvale sa afričkim trofejima tipa lav il sl. Čovječe božji kakav ti je to uspjeh ubit lava haha. Otišo si u afriku platio 10k EUR da te renđeri dovdeu u land roveru do nekog starog olinjalog lava da ga ti ubijes haha. Svaka čast, usitinu uspjeh Veći je uspjeh sta uopce imas 10k EUR za spizdit na gluposti neko tvoj "ulov"

Osobno, ako se ikad odlucim ic u lov, sigurno se necu slikat s ubijenom divljaci.