Tracker vice:
- Excellent schose!
“Excellent schose, malo morgen”, ono je sta ja mislim. Pri trzaju, puska je skocila i gemsbok nestao iz vidnog polja. Ono sta ja znam, jest da mi je hitac otisao malo lijevo, ili previse lijevo, gadjajuci u desnu plecku, znaci pogodak po sredini, ili ko zna gdje. Mozda i u but...
- Kako znas da je dobar hitac, pitam?
- Kaze, cuo sam tupi zvuk, pogodak zrna.
- Jel pokazao pogodak kad je skocio?
- Nisam vidio.
Ono sta ja znam: otislo mi lijevo.
Lose sam srece. Pitanje je samo jesam ga ranio slabo ili jos slabije.Tko ce ga sad uopce naci? Kad vidim makiju kakva je, povraca mi se od same ideje trazenja.
Da je otisao samo 100 metara, to je skoro povrsina od 10.000 kvadrata, thorn busha, i granja, i grmlja. Ovo mi nije trebalo, trebao sam cekati povoljnu priliku.
Pokusavam se smiriti. Zapalim cigaretu i mislim se opet u sebi:
Ovdje je pravilo: if you draw blood, you draw money (ako prospes krv, prosut ces i novac). Ranjena divljac smatra se odstreljena, samim tim naplativa. Plus, divljac sada i nepotrebno pati.
Sad ga treba treba naci u ovoj vukojebini. Naravno da sam ga lose pogodio i da ga necemo naci, jer je to prakticki nemoguce. Ovo mi nije trebalo!
- Kaze Tracker, naci cemo sigurno, pogodak je dobar. Ako ne po krvnom tragu, onda sa psima.
Uzgred, budi receno, psi su u pick upu. S PH i drugim lovcem, na drugom kraju lovista.
Javlja on na motorolu PH situaciju, a mi idemo u traganje.
Dolazimo do prvog grma nakon kojeg je oryx nestao. Prelazimo suho rjecno korito. Nakon 200 tinjak metara, pojavljuje se prvi krvni trag. Ali zbog guste makije, ne mozemo pratiti po tragu, te moramo zaobici grm. Veliki grm. Ovdje nista nije malo, a pogotovu nije malo grmlje kad se pojavi ovakav problem.
Izlazimo na brezuljak, nakon slijedecih 100 tinjak metara.
Na tom brezulljku me Tracker ostavlja, i kaze da ide u polukrugu na lijevo presjeci trag, ako nadje krvi, za slucaj da je oryx otisao nalijevo.
Tracker nestaje u makiji.
Uspijevam ga vidjeti na slijedecm brezuljku 100 tinjak metara zracne linije dalje nakon dobrih dvadesetak minuta, nakon cega mi ponovo nestaje.

Nakon pola sata, traga jos nema i u ovoj situaciji s ovom makijom, iskrena mi je muka i gorcina u zelucu.
Ima dosta kamenitog terena, sto otezava pracenje i obicnog traga.
Tracker , daje se desno.
Nakon jos 20 minuta, vice mi s desnog brezuljka da je nasao krv. Kad mi je povikao, osjetio sam dubinsko olaksanje, i probudio sam u sebi nadu da cemo ga ipak pronaci! Krvni je trag sve jaci.
Dolazim do Trackera, vadim kompas sa pojasa, i racunam azimut bijega od mjesta nastrela. Vidim da je bjezao po skoro ravnoj crti u azimutu od 60 stupnjeva, dakle East North East (ENE). Premda znam da je uz trackera ovo nebitno, radim to radi sebe, radi bolje orijentacije i fokusa traganja
Nakon 200 metara zracne linije prateci po sve boljem krvnom tragu, i najgusce makije, oryx istrcava iz grma. Nema snage. Kaska usporeno. Za trenutak staje. Namjesta se ukoso, zadnjim desnim krajem. Udaljenost je 80 tak metara, cista je situacija dok on lagano hoda niz padinu brijega, umoran za dalje uzbrdo. Medjutim, ima za prijeci samo desetak metara do slijedeceg grma makije. Stavljam pusku na stap, a trenutna situacija je skoro idealna, te otpustam hitac ciljajuci ispred zadnje desne noge, da zrno probije dijagonalno do vitalnih organa. Ne pokazuje pogodak, i nestaje u grmu. Medjutim ovaj put znam sigurno da sam odradio pravilan hitac.
Medjutim, relativno lako ga nalazimo ovaj put i dolazimo do njega, zastajuci na sigurnoj udaljenosti.
Ispraznjenu pusku stavljamo da visi, Tracker je otrcao do puta, te usput da osmotri najbolji prilaz za auto. Teren je bas neugodan. Sad mi je trenutak za slijedecu cigaretu, ali i da saberem misli, Napetost popusta, ali i strah od gubitka plemenite zivotinje. Analiziram svoje greske, zadovoljan drugim hicem, sebi obecajem da cu slijedeci put pripaziti na mekano steyrovo okidanje

Od dva pogotka, prvi je pogodio po sredini desnog boka, lijevo od plecke. Tesko zrno nakon pogotka skrenulo je 90 stupnjeva prema dolje, i stalo pod kozom, na trbuhu. Drugo zrno je proslo dijagonalno prema naprijed od desne noge, i stalo ispod koze, nesto prije lijeve plecke.
Niti jedan prostrel !
To me iznenadilo obzirom na snagu kalibra.

Vozimo, Sable antilopu, ostavljamo iza sebe, auto se zaustavlja, i... napokon.... Wildebeest, Gnu. Poznat jos i kao poor man’s buffalo, (odnosno, bivol za nas sirote lovce, plitkog dzepa,).
Gnu nije bivol, nego antilopa, i ovdje je rijec jedino u fizickoj slicnosti. Po cijeni, je pristupacan, i jedan je od obaveznih grla u mojem lovnom planu.
Plahi su. Cijelo krdo je, kako sam u pocetku sam mislio 10 tak grla, ali kako su se dali u lagani kas na cistinu izlazi barem 30 tak komada.

Nema sanse prici s autom, Tracker i ja silazimo, a PH odlazi s autom na drugu stranu lovista sa drugim lovcem.
Suljanje, pocinje.
Obilazimo stado u sirokom luku da dobijemo povoljan vjetar u nos, a wildebeest u vjetru. Pola sata suljanja, sa vjetrom u lice i priblizavamo se do prvog rijetkog grmlja, thorn busha, medjutiom wildebeesti svaki put odkasaju dalje, do slijedece cistine. Tian hoda brzo, a mene – jebiga – pocinje muciti “mala snaga”, pao mi secer u krvi, jer nisam previse ni jeo za marendu, na brzinu rijesio dorucak i dve kave. I slaba marenda, sad mi dolazi na naplatu. Sto brze hodamo, slabina me vise hvata. Nije da ne mogu hodati, ali iz iskustva znam da mi slabina uzrokuje brzi rad srca, i tremor (titranje) misica, a to nije kondicija za precizno gadjanje. To je kondicija za kvalitetan promasaj. A sad mi se jos ubrzano pribilizava opcija pucanja na ozbiljnoj udaljenosti preko stapa,jer je sve otvoreno, i grm rijedak, i sve skupa ne svidja mi se kako sad stvari stoje. Da mi je sad barem maznuti cokoladu ili bananu da mi digne secer, ali tog sve skupa nema trenutno. Odlucim da vidim sta ce biti, a ako ne budem siguran u pogodak necu pucati, taman da se gnu namjesti na 2 metra od mene. Ako bude dobar naslon, cista situacija, pucam samo tad. Totalno sam van forme, sa trenutnom slabinom!
Suljajuci se lagano od grma do grma, pratimo krdo. Crni gnu. Rekao sam ranije PH-u da mi je sporedno da li lovim crnog ili plavog gnua. Trofej je jednako cijenen. Na drugom priblizvanju, imam 3 grla na ciljniku, preko naslona na stapu, ali grlo koje je za odstrel ne daje priliku. Opet kaskaju do slijedece cistine, 500 tinjak metara, a mi nastavljamo suljanje i vijugamo od grma do grma. Konacno cijelo krdo, 30tak i vise grla izlazi na vecu cistinu. Dolazimo u situaciju za pucanje. Jer tri odvojena grla ostaju uz grmlje, a jedan muzjak od ova tri je zreo i pravi za odstrel. Slabina me jos drzi. Ali sreca preuzima stvar. Ova 3 grla namjestaju se na 90 metara udaljenosti od nase pozicije, malo postrance od ostaka krda na livadi. Srednje grlo je crni gnu, zrele dobi, dobrog trofeja. Medjutim, za pucanje sa stapa, malo vislji thorn bush, pokriva liniju nisanjenja.
Grm je visok i stojeci ne dozvoljava ciljanje, ali linija nisanjenja je cista ispod grma, i ovo je situacija za lezeci ili sjedeci polazaj. Bas mislim kako bi bilo dobro da tracker sjedne, ja iza njega i da mu naslonim pusku na rame, jer je stap visok.

- Tracker mi cita misli, i kaze, AJ SIT, JU PUT RAJFL ON SHOLDER.
Dakle, on sjeda i ja da mu naslonim pusku na preko ramena. Izvrsno! Ovo je idealna opcija! A puska je tako na idealnom stabilom naslonu. Sad sam siguran da on meni cita misli. To su neke africke magije. (niti ne pomisljam da on ima 20 godina iskustva, 300 lovova godisnje, i zna pucati, te zna sta bi trebalo)
Sjedam iza njega, rasirim noge oko njega lijevo i desno, puska mu je naslonjena potkundakom na ramenu, i da nema puske , a neko gleda sa strane, ne znam sta bi pomislio da mi radimo! 
Smirujem disanje, slabine i tresavice nemam odnosno, tu sam na granici, sa umjereno povisenim pulsom zbog pada secera.
Grlo od izbora je na ciljniku, postavlja se ukoso, odostraga, lijevim bokom. Ciljam dosta iza plecke, da bi ukoseni hitac prosao dijagonalno i izasao desno na prsistu. Otpustan hitac, gotovo idealno, puska trzne, optika ovaj put promasuje nos, i na trenutak gubim wildebeesta iz vidnog polja optike. Cijelo krdo je sad u pokretu. Toliko sam siguran u pogodak da mi nije jasno kako nije pao. Gledam za njima, pod kopitima se prasi, ali crni gnu usporava, iz kasa u hod, iz hoda u stajanje, i pada. Kasnije mjereno, od mjesta nastrela, do pada 89 metara.
89 metara bijega mrtve divljaci.
Tracker mi cestita. I smije se od uha do uha. Djeluje mi sretan da ne mora opet traziti krvni trag. Odlazimo do lovine.
Crni gnu lezi na desnom boku. Teski soft point pogadja u dlaku na mjesto ciljanja, medjutim lomi dva tvrda rebra, zatim skrece s putanje za skoro 45 stupnjeva u lijevo, i izlazi na istom lijevom boku, prst iza plecke. Medjutim, prenosi dovoljno energije i radi masivnu stetu unutra.
Do sad mi se soft point zrno proizvojdaca PMP pokazalo kao precizno, na udaru efektivno, odlicnog prijenosa energije, ali po ponasanju i skretanju putanje kod pogotka potpuno nepredvidljivo zrno.

Krecemo u brezuljkasti dio lovista. 2 milje sjevernije od suhog korita rijeke gdje sam prije par dana odstrijelio oryxa. Ulazimo u otvoreno loviste sa sjeverne strane. U izvidjanje za hartbeestom idemo opet tracker i ja, dok druga dvojica idu svojim putem i uzimaju pick up. Ostavljeni u podnozju dva brijega, krecemo na lijevo, pratimo kozju stazu i lagano se dizemo na visoku tocku s koje se prostire pogled na cjelokupni okolni brezuljkasti pejzaz. Stado hartebeesta je na susjednom brdu, a mi se suljamo od grma do grma, i korsitimo prirodne zaklone. Dolazimo nesto blize, medjutim drze nas Hartebeesti na oku, i gledaju ravno u nas. Mjerim udaljenost, 290 metara.
Odlaze kasom, i lagano se udaljuju.
Tracker mi stalno daje znakove da se sagnem, pa tako i ovom prilikom.
- Kad odose hartbeesti, objasnjava. Ja sam previsok, moram se sagnuti,ispod busha, ili nize od Truckera, jer hartebeest mi vidi bijelo lice na 300 metara.
Mora biti da je on u pravu. Iako je crn kao ugljen, moram priznati ujutro je nosio zelenkastu balaklavu preko cijelog lica s rupama za oci. Primam na znanje sta kaze, i nastavljamo dalje. Hodam odmah iza njega, sagnut, i nastojim stajati u njegove stope. Prolazimo krivudavim brdskim putem, kozjom stazom. Stajemo na jednom visljem brdascu, sjedamo na crni kamen, i osmatramo dvogledima. Hartebeesta ima, tamo negdje u daljini, na proplanku, mozda dva kilomtera dalje. Razmisljam koliko bi trebalo vremea hodanja do tamo.
Ispred nas, mladi kudu, muzjak, pojavljue se na trenutak na 20 metara dok mi sjedimo, zatim nestaje u bushu. Osim jednog suskanja kad smo ga vidjeli ispred nas, on se nakon tog udaljava, tako tiho da niko nije svjesan da tu uopce ima neceg zivog. Bez loma grancice. Bez suskanja. Bez da se grana makne. Laganim kasom. Kudu, grey ghost of bush.
Uglavnom sta vidimo od hartbeesta na daljinu, ili je nemoguce i daleko za prici, ili nas vide pa nema smisla ni probati.
Na daljini na suprotnom brijegu, u hladovini akacije, na proplanku baboon, pavijan.
Pola sata je proslo u sjedenju i osmatranju.

Dizemo se i nastavljamo dalje, po brdskoj kozjoj stazi. Iza desnog zavoja, Tracker se odjednom umiruje, namjesta stap, i kaze dobar muzjak! Iza njega sam hodao i vidio straznji dio lijevog boka red hartebeesta, medjutim sad od Trackera ne vidim glavu i rog

Cim se Tracker makao u stranu, ja stavljam pusku u raslje tronosca, i osmatram hartebeesta. On stoji uzdignute glave, nervozan, usi mu se okrecu i on skenira okolinu sluhom, okrece glavu, gleda i njusi zrak.
Skenira okolinu svim osjetilima.
Vjetar je promjenjiv, i samo je pitanje trenutka kad ce nas osjetiti, kao puno puta do sad. Po meni, u ovoj situaciji, procjenjujem da imam 3 sekunde do bijega. Nervozan je, samo sta nije vec potrcao.
Puska je na stapu, linija nisana cista, ciljam izmedju dvije grane debljeg stabla. Pazim na polozaj glave, disanje, postavljanje koncanice. Sve se redom slaze na mjesto. Hitac je odmjeren u visoku plecku, i hartebeest, pada u vatri. S osamdesetak metara udaljenosti.
Tracker cestita meni, ali ovdje je u ovom suljanju 80% uspjeha, na trackeru i vrhunskom suljanju tako blizu. Cestitam i ja njemu.
- Thank you man! Your stalking was perfect!
Sagnemo se pogledati divljac. Jos daje znake i zivota, i pustam samilosni hitac. Sa odjekom drugog hica u brdima, nastupa tisina.

Kroz 7 lovnih dana, odsrelio sam jos Kudu-a, na cca 30-40 m, hitac u vrat, pad u vatri.
I Warthoga, bradavicastu svinju. 129 metara, s naslona, odlazak 5 metara od mjesta nastrela.

U prvom susretu sa zmijom, ca;pe cobra se sunca na prasnjavom putu.
Auto staje, i imam je na ciljniku, kako se napuhala u klasicnoj pozi kobre.
Puska je na naslonu i stabilna, pogodak siguran.
medjutim PH kaze da ne pucam nego da slikam.
Dok sam pusku zamijenio aparatom, kobra se ispuhuje i odlazi u travu.

U drugom susretu sa zmijom, crna mamba se sunca na putu.
Ovaj put ne lovim pusku, nego odmah fotoaparat. Uspijevam uslikati par prolaznih fotki.

Kasni je osmi mjesec, kasno proljece u Namibiji, i zmije postaju aktivne.
Kasnije na drinku u baru pitam PH, zasto se ne puca na zmije.
Kaze, ako se pocme pucati i ranjavati, zmije ce poceti gristi ljude i neprovocirano.

Farma je 150 km od naselja, seruma nema, jer bi trebao za svaku vrstu poseban.
Amerikanci koji idu u lov, cesto placaju "Global Rescue" osiguranje koje navodno moze organizirati i prijevoz helikoperom do bolnice, ali i cak ako bi to bilo moguce ovdje organizirati, s dva sata helikoptera u dva smjera za kobru i mambu, mislim da ne bi bilo dovoljno brzo.
Na farmi nije bilo ugriza zmije vec zadnjih 30 godina....

Nosoroga nisam lovio, sta mogu kad sam sirotinja.
Medjutim, ima ga na koncesiji.

Nosorog je ugrozen, u obje osnovne vrste crni i bijeli.
Na koncesiji ima bijelog. Kad smo mu prisli na 20 metara, skocio mi je adrenalin, kao da ga lovim.

Crnog nosoroga ima jos manje nego bijelog, i dosta je rijedji. Na ovog koncesiji ga nema.
Obje su vrste desetkovane u Africi zbog prodaje roga na crnom trzistu.

Trenutno populacija obje vrste nosoroga u JAR i Namibiji dozvoljava kontrolirani odstrel obje vrste, pod kontrolom citesa.
Godisnje se izda oko 2 dozvole za lov crnog nosoroga u Namibiji, i isto toliko u JAR.
Pocetna cijena lova crnog je 300.000 USD
Za bijelog nosoroga izdaju se oko 5-6 dozvola godisnje u Namibiji, i jos toliko u JAR.
Pocetna cijena za lov bijelog nosoroga krece se od 50.000 usd, na gore.

Nacelno se odstreljuju stariji primjerci koji vise nisu reproduktivno sposobni.

Dani lova na nosoroga u otvorenom lovistu su davno prosli uslijed nekontroliranog krivolova.
To je prakticki najvrednija lovna divljac i svaki koncesionar ili farmer drzat ce nosoroga u zatvorenom dijelu lovista, ili gateru. Uslijed tog populacija nosoroga u JAR i Namibiji je u porastu, i lov je jos uvjek moguc.

raznooo

razno:

Landscapes

Dodao si malo novih fotki.
Svejedno i dalje sam ljubomoran

Super, čestitam lovački

Jolly nisam trepnuo citajuci.Svaka cast.Nisi samo napisao koji kalibar si koristio?

Jesam napisao, ali nisam naveo ovdje.
Kad sam bio dole, vodio sam dnevnik svega sto se desavalo, razgovori s lovcima u baru, itd.
Onda sam ovdje samo kopirao dijelove tog sta sam pisao.
Taj uradak mislim sad staviti u tvrde korice, pa pokloniti djeci. Da im ostane u sjecanju kad narastu.

Ja sam koristio 375 Holland and Holland.
I kad bih kupovao pusku za afriku, to bi mi bio alat.

Puska je malo teza, imala je debelu match cijev, od 3 vrste municije, sve im nosi u istu tocku, PMP SP, PMP solid, PPU solid. Mekano okidanje bez ubzrice. Trzaj mekan na nivou 8x57, po meni zbog debele cijevi i zbog ukupne tezine puske.

Monolitno neekspandirajuce zrno sam drzao kao drugo u spremniku iz dva razloga, jedan je da mogu samo repetirati i gdjati manju divljac da sacuvam krzno (shakal, bat eared fox, steenbok, itd...), drugo, divljac je ipak tvrdja od nase, a kudu, oryx imaju i preko 250 kila.... pa ako ranis sa prvim pogotkom, a on bjezi i ako imas vremena za drugi hitac, monolitno ne ekspandirajuce bi mi bilo za pentraciju do vitalnih organa bez obzira na kut pogotka.

Na slici je bat eared fox, i puska koju sam koristio. Lisicu je odstrelio kolega lovac.

Od ostalih kalibara koje sam vidio kod kolega lovaca bilo je 300 win mag, 300 Holland Holland, 300 weatherby mag.
Medjutim udaljenosti za gadjanje su normalne, nikad preko 200 m, a najcesce od 30 do 150 m. Tako da rozantni kalibri nisu potrebni. 375 upucan na plus 4 cm na 100 vise nego dovoljan.
Inace zakonski, u Namibiji, dovoljan je i 30-06 za plains game, ali kad ja vidim tu divljac izbliza, brzo me prodje volja za pokusima nanekom minimumu dozvoljene snage. Kod njih je 375 minimum za dangerous game, dakle, slon, nosorog. Tako da je 375 visa klasa kalibra za najvecu divljac, ali na manjoj je neupitno efektivan.

Predamnom je jedan kolega gadjao oryxa sa 300 win mag. 3 hica, od kojih je jedan u vrat... yek sa vratnim pogotkom je pao.

Springbok i Gemsbok, odstreli kolege lovca.

Vidim da si uzivao, preko koga si isao, preko neke nase agencije ili preko ekipe sa kojom radis ?

Moja ekipa sa posla su sve urbani momci. Lov nista. Ja sam tamo jedini pecinski covjek. Oni su vise za kakvu gradsku pivicu, pogledati utakmicu. I slicno.
Isao sam preko agencije iz HR, a preporuku dobijes kad se nadjemo prvom prilikom na pivu, ili kakvoj tekmi.
Grupa iz HR je isla prije mene, ja nisam mogao zbog posla, pa sam na kraju isao sam. Na farmi je bilo drugih lovaca, preko drugih aranzmana, niko iz HR, ali slagali smo se odlicno.

E, sad, ima svakakvih lovaca, i svakakvih klijenata.
Ja nisam sebi dozvolio da idem ko kofer i tabula raza da mi PH mora objasnjavti razliku izmedju polskog misa i gnua, niti da mi mora upucavati pusku.
Za lov sam se pripremao dosta dugo, prvo kroz literaturu, nesto kroz internet i komunikaciju sa outfitterima i PH, vodicima.

Vidio sam tamo preko 20 vrsta divljaci i svaka mi je bila poznata iz prethodne pripreme, a sto se tice direktne komunkacije sa outfiterima:

Svi uredno odgovaraju na emaiove, i na moje upite kao totalnog africkog pocetnika uredno odgovaraju.
Nakon tog sveg sam dosao do zakljucka sto zelim loviti imajuci u obziru i vlastiti okvirni budget.
(to je jedan od prvih pitanja na koja sam sebi moras znati odgovor sto loviti)

Nakon tog, se postavlja pitanje organizacije i budgeta.
(2 godine pripreme = 2 godina stednja s tom idejom)

Priprema gadjanja, zadnji tjedan sam trenirao gadjanje iz stojeceg stava i sa stapa u jacem kalibru, plus zagrijavanje iz 22lr.

Organizacija je kompleksna.
Aricki lov se sastoji od:
Letova i karti, lovne takse, vize, osiguranja, a u nekim slucajevima i cijepljenja (ali ne i za namibiju)
Odlazak i docek na aerodromu
Izvrsenje lova.
Povratak kuci i voznja do aerodroma
Priprema trofeja
Dostava trofeja
Dermopreparacija, ako se ide na to.

I, sad, mozda neko ko ima volje i vremena moze sve to sam po sekvencama rijesavati, ali moje je misljenje da je bolje ici preko agenta koji bi trebao to sve profesionalno odraditi.
Plus, industrija lova u Africi je prilicno razradjena, i u biti ni ne mozes bas bajpasirati sustav, s nadom u neku ustedu.
Uglavnom, odes preko agenta i dogovoris, potpises lovni ugovor, i odes.
Cijeli je lanac kompleksan ali se rijesava rutinski.

Medjutim, prije nego odes agentu na upit dobro je znati sto zelis. To je osnovno pitanje
recimo, zelis loviti slona... imas ove opcije:

exportable elephant - taj sa trofejom ide doma, i vjerojatno je najskuplji.

medjutim, 80% lovaca su iz Amerike, a oni mogu uvoziti slona samo iz Namibie i JAR, sto znaci da ga u nekoj drugoj drzavi mozda mozes naci jeftinije sa uvoyom u EU, HR

ili imas opciju lova elephant non-exportable, lovis ga legalno po propisima drzave gdje lovis, ali ne mozes dobiti cites izvozne papire.

onda imas tuskless elephant hunt, koji ide jos jeftinije.

i na kraju imas PAC (problem animal control) - koji lokalna drzava odobrava, sto je lov na slona koji unistava usjeve ili napada ljude i uglavnom se dobija izvozna dozvola za trofej.

ovo je primjer 4 opcije za samo jednu vrstu. Informiras se prethodno o cijenama svakog tipa od navednog lova, slozis budget, i onda to trazis dok se ne ukaze prilika

U tom kontekstu ja bih eventualno bio zainteresiran za lov na buffalo cow, koja je 3-5 puta jefitnija od buffolo bull, recimo... Ima rogove, jednako je opasna i vjerojatno agresivnija od muzjaka

I onda kad znas sto zelis, odes do lovnog agenta i kazes sta trazis, a agent ti javi kad se pojavi prilika... i onda prodjes dosta jeftinije.
Ali ponavljam, dio pripreme je da sam odlucis ono sta zelis. To je osnovno pitanje, i za pocetnika poput mene nije bilo jednostavno

Africki lov je jako kompleksan, od razlicith stanista do brojnosti vrsta i podvrsta (vrsta i podvrsta ima stotine= a stanista imas pustinja, savana, mocvara, dznugla, planina...
najbitnije je znati sto zelis, odrediti budget i to onda traziti.

kad planiras lov, poanta je da bude uspjesan.
Planiras oko jedan i pol dan, za jednu vrstu divljaci. Ako govorimo o plains game. Za slona planiraj barem 3 tjedna.
To je bitno jer svaki dan kosta jer placas najam pansiona i Ph vodica.
Za 5 vrsta uobicajeno je 7 dana lova, 8 nocenja.

Sta se paketa tice za neki budget srednje klase, cijene pocinju od 1500 eur do mozda 3500 eur, za plains game, dakle stepsku divljac.
A onda ima i skuplje za pojedine vrste, ako se stave na listu. sable antilopa je plains game, ali jedno grlo dodje mozda 5-6000 eura. Roan antilopa jos skuplja. Oryx je povoljan... za nase pojmove.

Cijena paketa se formira ovako:
broj dana x dnevna cijena PH (vodica), ali to uklucuje obicno i kompletan pansion s hranom picem, pick upom, logistikom, trackerom, skinerrom, itd..
I onda na to dodas cijenu pojedinog grla po vrsti.
Drugim rijecima, na takav nacin mozes i sam sebi sloziti paket.

Tu medjutim, moras voditi racuna da na koncesiji na koju ides ima sve vrste koje mislis loviti, jer inace dogovris aranzman, i ako ne pitas unaprijed, onda ti se moze desiti da 2-3 dana putujes na drugi kraj zemlje loviti neku vrstu koje nema na glavnoj koncesiji, nego negdje 1000 km daleko.

Za plains game, stepsku divljac, sta je kolokvijalni naziv za sve osim big 5, imas ove opcije:
- Trophy hunt, sto znaci da se lovi divljac trofejne vrijednosti prakticki bez limita u snazi trofeja.
- Cull hunt, menagemtn hunt, koji je dosta povoljniji, a to je skartni odstrel, ostrel viskova, ili odstrel za meso farme.
- Kombinacija prvog i drugog.

Kod trophy hunt, kad se radi ponuda paketa, obicno se stave 2 vrednija grla, i 3 grla nizeg cjenika, i onda se dobija paket o kojem sam govorio prije.

I jos na kraju, postoje nacelno dva tipa organizacije:
2:1 sto znaci da idu 2 lovca s jednim vodicem, sto sam ja radio, ali jedan lovac drugom ne smeta, jer jedan moze ici s trackerom, a drugi sa PH
1:1 sto znaci da ide 1 lovac s jednim vodicem, ovo je nesto skuplje, ali za nekog ko ide prvi put nije potrebno. To obicno uzimaju lovci koji vec imaju u kolekciji vecinu trofeja i onda love nesto specificno, pa traze Ph da se se fokusira samo na njih, onzorom na objekt lova.

I onda kad povezes sve opcije, onda ides do agencija i trazis to sto zelis.
Ujedno mozes voditi i zenu ili djecu, pratioc se zove observer, i placa dnevnicu 30-40% dnevnice lovca.

Obicno, neovisno o dogovorenom paketu mozes odstreliti i nesto drugo, placa se po javnom cijeniku, tako da mozes upotpuniti pkaet.
(imaj u dzepu uvjek barem 20% vise od planiranog budgeta, bi bila moja preporuka)

Uglavnom, nije nemoguce to izvesti i ko god moze ja bih preporucio da ide.
Po meni nije bitno sta ce lovac loviti, bitno je udahnuti Afriku. To su stotine grla divljaci u lovistu, desetine vrsta, i sve ono sta vidis na national geographic ili discovery channelu, to vidis pred sobom, kao lovac s puskom u ruci.

Vidim da niko nista ne pita, dakle ili svi sve znaju, ili je tema dosadna!

Medjutim, idem ja daviti jos malo o tome, da podijelim s cijenjenim clanovima sta sam tamo sve naucio.
Dakle, svrha lova u Africi najcesce je trofej i donijeti ga doma.
Za lovca ni nema drugog suvenira, do lovackog trofeja, sve drugo je simpaticno, ali sporedno.

Kad je divljac odstreljena, vrlo brzo dolazi pitanje - kakav trofej lovac zeli, a zapravo to su upute skinneru kako da reze kozu i sto dalje da se napravi radi prve terneske zastite trofeja. Znaci to treba znati unaprijed, prije potezanja okidaca.

Africki lov nije opterecen Evropskom tradicionalnoscu obrade trofeja, i po meni, svaki (pa i tradicionalni) lovac si moze dopustiti i malo egzotike u izradi trofeja.

Medjutim, po tipu trofeja, skacu i cijene.

1. European scull mount.
Ovo je tradicionalni Evropski tip trofeja. Glava se ocisti, izbijeli, i takva se salje postom.
Tu nema puno filozofije. Kad stigne doma, na plocici africkog drva, odmah se stavi na zid, ili stigne bez tog, pa se stavi na plocicu i stavlja na zid.
Ovo je najjeftiniji nacin obrade trofeja, ujedno i najsigurniji da trofej neostecen stigne kuci.

2. Shoulder mount. (cape)
Ovo je dermopreparat glave i vrata do ramena. Na engleskom jeziku, i u zargonu lovackog kampa, kaze se "cape".
Kad skinner dobije uputu da reze "cape", onda on zna sta mu ciniti, znaci to zahtjeva da se koza guli na odredjeni nacin da bi bila spremna za dermopreparaciju u takvom obliku.

3. Pedestal mount.
Ovo je nesto veci dermopreparat, koza je negdje od prednjeg dijela trupa iza plecke, sa ramenom, vratom i glavom.
Noge se rezu, a trofej se postavlja na pedestal, samostojece postolje na pogodnom mjestu u lovackoj sobi.
Meni je to (konzervatvcu) ovaj nacin obrade malo neobican, gotovo neprirodan (divljac bez noge??), a kako su nam prosjecno mali zivotni prostori (i lovace sobe), treba reci da ovaj trofej zauzima jako puno mjesta i zauzima dosta prostora.
Obzirom da je veci, cijena dermoprepracije je veca, a zbog volumena i cijena shippinga

4. Full mount.
Ovo je kompletan dermopreparat, znaci trofej cijele divljaci u priorodnoj velicini.
Svaka divljac se moze tako obraditi, medjutim zauzimanje prostora je svima jasno.
Nema razloga da se tako ne obradi divljac velicine slona, ali ovdje pitanje prostora.
Ovo je najskuplji oblik obrade trofeja.
Medjutim zanimjiv je takav preparat manjih antilopa (biomase ispod 10 kg), steenbok, duiker, dik-dik, i slicno, te manjih macaka, civeta, geneta, ili recimo pavijana.

5. Koza - rag.
Kad divljac nema rogova, najcesce se uzima koza, dakle "rag". Zebra je tipican primjer.
Moze se staviti na zid, moze kao tepih, moze preko kauca u lovackoj sobi.

Varijacije u cijenama vezano za shipping i usluge dermopreparatora:
(dermoprepracija = engl. "taxidermy")

Prvo treba odluciti da li se dermopreparacija radi lokalno u zemlji lova.
Ili ce se koristiti drmopreparatorska radionica u zemlji prebivalista lovca. (preptopstavimo HR)

Ako s radi lokalno u zemlji lova, obicno ce outfitter preporuciti nekog dermopreparatora s kojim suradjuje, i imat ce neke okvirne cijene ove usluge, i primjere cijena slanja trofeja (shipping).

DERMOPREPARACIJA U ZEMLJI LOVA:
Lokalna dermoprepracija ima prednosti i mane.
Prednosti su da trofej dolazi na obradu u kratkom roku, i samim time se smanjuje mogucnost da propadne uslijed nepravilne pocetne obrade ili stajanja. Koliko sam shvatio lokalni dermopreparatori su prilicno kvalitetni jer su ispekli zanat i stekli iskustvo velikim protokom stranih lovaca. Medjutim, radionice su cesto pretrpane poslom, postoji odredjeni postotak gresaka da se trofeji izmjesaju pa dobijes krivi trofej doma.
CIjena je izuzetno visoka.
Sama cijena dermopreparacije je vislja nego li cijena iste usluge u EU. A zatim trofeji nakon zavrsne obrade imaju veci volumen i tezinu, pa samim tim i skacu cijene shippinga.

DERMOPREPRACIJA U EU (HR).
U slucaju da se odluci raditi dermopreparacija u EU(HR)

Sa trofejima se radi takozvani "dip and pack", u nedovrsenom stanju salju se na adresu, a nakon tog lovac salje svom dermopreparatoru na dlajnju obradu. Svha ovog nacina je usteda ukupnih troskova.

Koze se usole i u potpunosti osuse i stisnu. Koze idu na soljenje odmah nakon guljenja, sole se obilato.
U pocetku je bitno da se vlagom zasoljena sol mijenja cesce i da je sol cista.
Sol isusuje kozu, i zatvara (stisne) pore kroz koje se probija dlaka.
Greska u soljenju ili nekvalitetno soljenje, moze dovesti do tog da koza nije potpuno osusena, na ostatku vlage razvijat ce se bakterije, pore ce se sirit i dlaka ce poceti otpadati, a na mjestima gjde je vlaga, pojavit ce se proces truljenja, sto dovodi do propasti trofeja.
Potpuno suha koza vrlo je lagana, vrlo tvrda i podsjeca na nepravilno izvitoperenu sperplocu.

Sa glavom i rogom, radi se na takav nacin da se reze priblizno krug na kosti oko mjesta gdje rogovi izrastaju (dakle nije cijela glava, vec samo dio cela) sto smanjuje ukupnu tezinu, i takva se salje shippingom.

U konacnoj dermopreparatorskoj radionici, celo s rogom stavlja se na bazu umjetne glave od plastike ili drugog materijala i na to se navlaci koza (recimo za shoulder mount).

Kad su koza i rog dovoljno suhi, odnosno spremni, salju se na adresu dostave sa svim patecim veterinarskim papirima.
A po primitku u zemlju dostave, u neku od dermopreparatorkih radionica za krajnu obradu.

E, sad, to je ono sto znam o tome.
Vjerojatno se u nekom od medjupostupaka tretira jos ponekom kemikalijom radi zastite i zadovoljenja veterinarskih, transportnih i uvoznih propisa, a dermopreparator vjerojatno koristi i svoje metode. Nije mi struka, pa ne ulazim u to.

Prednosti dip and pack isporuke trofeja su:
Niza cijena shippinga, i samog dermopreparata jer je svrha sveg doci do jeftinije deroprepracije negdje u blizini prebivalsista lovca. A prema onome sta su mi rekli na farmi, navodno treba traziti ponude dermopreparatora "lokalno" u HR, u Ceskoj ili Madjarskoj.
Nedostatak dip and pack sistema je cijeli proces je slozeniji, duze traje a ukoliko je doslo do gresaka kod prve pripreme trofeja nakon guljenja, onda uslijed tog moze doci do naknadnog propadanja trofeja.

Osim ovog rizika, treba znati da zbog volumena turistickog lova u Africi, i broja gostiju, i kolicine trofeja na dnevnoj bazi tokom lovne sezone, postoji i rizik da lovac konacno dobije neki drugi trofej, koji je negdje u cijelom lancu zamijenjen slucajnom greskom.

Rizik ovog je mali, ali realno moguc.

Ja sam dosao do zakljucka da je to nesto kao "visa sila", realno za lovca ovo je van mogucnosti da preventivno utjece da se takvo sto desi. Ono sto lovac moze uciniti je da detaljno slika trofej, pazljivo izmjeri rog, eventualno oznaci nekim sitnim zarezom, pa ako se to desi, na taj nacin barem moze biti svjestan greske procesu obrade trofeja, i shippinga i ostalog.

Springbok European scull mount.
(nije moje, slikao sam na farmi)

Shoulder mount (cape),
Waterbbuck,
(opet nije moje, slikao u baru na farmi)

Full mount, Leopard, iz bara na na farmi.

Pedestal mount nisam imao priliku slikati, ali malo proguglajte naci cete primjera.

Svaka cast cestitam na ulovu i lovackom dozivljaju !
Koliko nasi na carini naplacuju tako uvezene trofeje iz lova kao sto je tvoj

Dobro pitanje!
Trenutno sam u procesu dostave.... Pa cu reci kad stigne, konkretno, cim budem imao info iz prve ruke.

Medjutim, prema mojim prelimirnarnim informacijama ide kao uvoz sportskih trofeja.
Znaci, ili nikakvi nameti ili nesto sitno.
Kad stigne, budem informirao.
Za sad znam da spedicija 10 kg trofeja ide oko 300 eur.

Vrmenski moze trajati nekoliko mjeseci dok prodje svu potrebnu obradu i veterinarsku proceduru i papirologiju.

Prenosim kako mi je receno. (mozda je pod tim smatrao sve ono sta si rekao)
Kad sve stigne cu javiti troskove.

Sto se transporta tice, onda se gleda velicina (volumen) i tezina kutije.
Medjutim, ako ide vise trofeja od vise lovaca na istu adresu, u jednoj kutiji, cijena se proporcionalno smanjuje po lovcu.

Uglavnom, kad stigne budem sve zbrojio pa javim.

Iz danasnjih novina, jutarnji list:
http://www.jutarnji.hr/life/znanost/naj ... e/6729714/

Njegovo ime je Sudan i on je posljednji mužjak svoje vrste na svijetu.

- Želite li znati kako izgleda izumiranje? Ovo je posljednji mužjak sjevernog bijelog nosoroga. Posljednji. Više ih nema - napisao je Daniel Schneider, biolog iz Bostona, u potpisu srcedrapajuće fotografije na kojoj jedini muški sjeverni bijeli nosorog leži u kavezu.

On je jedan od tri nosoroga te vrste na svijetu, ali druge dvije su ženke. O njemu ovisi opstanak vrste, ali problem je što je prestar za prirodno razmnožavanje...
Međutim, ljudi koji se brinu o Sudanu u jednom kenijskom rezervatu ne žele se predati i dopustiti da vrsta potpuno izumre. Dosjetili su se odlične ideje kako prikupiti novac koji bi se utrošio u istraživanje metoda razmnožavanja, uključujući in vitro oplodnje.

Na popularnoj stranici za spajanje parova Tinder napravili su profil samog Sudana. Klikom na njegov profil prebacujete se na posebnu stranicu gdje se opisuje cijela priča o izumiranju vrste. Tamo ljudi mogu i donirati novac, a ukupni cilj je sakupiti 9 milijuna dolara.

Inače, nakon smrti pretposljednjeg mužjaka kenijske vlasti su se pobrinule da Sudanu nitko ne može ni prići. Rogovi bijelih nosoroga izrazito su vrijedne, tako da su jadne životinje oduvijek bili na meti krivolovaca. Kenijci su otišli tako daleko da su čak Sudanu odstranili jedan rog da se slučajno ne bi našao netko tko bi krenuo u suludi pothvat lova na posljednjeg bijelog nosoroga. Ipak, čini se da su se malo prekasno sjetili. O Sudanu ovisi cijela vrsta, a vremena je sve manje...

Dvije su osnovne vrste nosoroga u Africi.
Crni i bijeli.
Crni nosorog, brsti lisce (browser), i zivi u makijastom podrucju. krece se kroz grmlje, i manji je tjelesno. Oblik usta mu je spicast i zasiljen radi brscenja lista(pointed lip rhino)
On je ozbiljno desetkovan zbog krivolova.

Bijeli nosorog po nacinu ishrane pase travu (graser), na otvorenoj ravnici.
Usta su mu prilagodjena tome, ravne usnice, poznat kao i square lipped zbog oblika usnice.
Ima ga dvije podvrste, juzni bijeli nosorog, namibija i JAR i susjedne zemlje, status mu je da nije ugrozen (NT - not threatened) i populacija se krece oko 20.000 grla. Slike koje sam slikao i postao prethodno su od ove podrvste.

Druga je podvrsta sjeverni bijeli nosorog, i o njemu je u ovom clanku u novinama rijec. taj je potpuno ugrozen, nema ga u slobodnoj divljini, i trenutno je u nestajanju. Originalno je nastanjivao Sudan i Keniju i nesto malo okolne ravnice.

Dakle, jedna podvrsta je u potpunom nestajanju a druga je u porastu brojnosti i nije ugrozena. crni nosorog ostaje ugrozen na svjetskom nivou, ali lokalna populacija u porastu u JAR i NAM dozvoljava ogranicen legalan lovni odstrel.

E, sad, zasto je to tako?

60-tih godina u JAR, i u njihovom protektoratu (tadasnjem), Namibiji, donesen je zakon da divljac pripada vlasniku zemljista te da vlasnik zemljista moze komercijalno raspolagati sa divljaci.
U praksi to znaci da farmer naplacuje: trofejnu taxu za divljac, dnevnicu za lovnog vodica, i puni pansion, te meso pripada farmi i farmer ga prodaje na trzistu legalno.

Divljac je tako dobila vrijednost. (lokalna je izreka; if it pays it stays, odnosno ako se isplati to ostaje)

kao posljedica takve politke i zakona koji dozvoljava lov, i daje ekonomsku vrijednost divljaci, vlasnici zemljista su ulagali u sacuvanje bioraznolikosti vrsta, reintrodukciju, i zastitu divljaci.
Moze se napomenuti da je divljac prilagodjena loklanom biotopu i klimi kroz evoluciju, raspolaze resursima (travom i vodom) ekonomicnije nego domaca goveda i odredjena lovna povrsina moze primiti daleko veci broj razne divljaci nego domacih goveda na slobodnoj ispasi. pa je i time ekonomska korist vise puta uvecana.

U brojkama za JAR konkretno to znaci: prije donosenja odgovarajucih zakona o lovu i pripadnosti divljaci, racuna se da je u JAR ukupna populacija divljaci brojala oko 500.000 grla raznih vrsta od kojih mnoge vrste u ozbiljnom opadanju (na. pr. Sable, Bontebok, Rhino, ele, divlje macke)
Danas (50 tak godina nakon donosenja ovih zakona) se smatra da JAR gospodari sa oko 20.000.000 grla razne divljaci, a od nekad ugozenih vrste koje sam naveo sve su u porastu. (brojke iz knjige: "the new game rancher", Pamela and Peter Oberem)

Kenija:
nasuprot tome, kenija je nakon svog osamostaljenja izabrala drugi pristup.
Potpuna zabrana lova 1977, a zabrana lova na slona od 1973.
Profi lovci rastjerani, puske im cesto zaplijenjene, i lovna industrija je potpuno propala.
Na taj nacin divljac nema gospodarsku vrijednost, jer se ne smije loviti.

Niko nije investirao u zastitu i obnovu divljaci, i stvoren je apsolutni monopol krivolovu po dvije osnove:
- bush meet, krivolov za mesne potrebe lokalnog i izgladnjelog stanovnistva nakon gradjanskog rata
- slonovaca i rog nosoroga za potrebe prodaje na crnom trzistu.

u prvom slucaju, je rjesavano za potrebe lokalnog stanovnistva.
A u drugom slucaju, je bilo rjesavano na nivou drzave.

kenija je dobila svoju prvu samostalnu vladu, bijeli lovci sa svojim etickim i lovnim kodeksom i pravilima razjureni iz zemlje, a izlov slonova prezuela je vojna vlast sa vojnim pick upovima i mitraljezima kalibra 50, koristenim za neselektivno pucanje po cijelim krdima.
Supruga tadasnjeg predsjednika kenije cesto se navodila kao organizator prodaje slonovace, ali i roga nosoroga za potrebe crnog trzista dalekog istoka.

ovo je iz wikipedije:
https://en.wikipedia.org/wiki/Elephant_hunting_in_Kenya
>>>
According to the American hunter Craig Boddington, elephant hunting was made illegal in Kenya in 1973 and all animal hunting without a permit in 1977.[7]
By the late 1970s, the elephant population was estimated around 275,000, dropping to 20,000 in 1989.[8] Between 1970 and 1977, Kenya lost more than half of its elephants.[9]
In the 1970s, Ngina Kenyatta (Mama Ngina), wife of then-President Jomo Kenyatta, and other high-level government officials were allegedly involved in an ivory-smuggling ring that transported tusks out of the country in the state private aeroplane.[10][11][12][13][14] New Scientist claimed that there was now documentary proof that at least one member of "Kenya's royal family" (the Kenyatta) had shipped over six tons of ivory to China.[10]

In the 1970s, 1900 elephants were killed in Kenya for their ivory tusks, increasing to 8300 elephants in the 1980s.[15]
>>>>

osim krivolva, kad se ne smije loviti, drugi izvor mesa je stocarstvo, tako da se lovista sustavno pretvaraju u uzgajivacnice goveda na slobodnoj ispasi, i samim time zauzimaju stanista i biotope.
Divljac smeta stocarstvu. i tjera se na sve nacine, krivolovom, vatrom, a predatori i otrovima. tako da kenija danas raspolaze mozda sa 20% nekadasnjeg fonda divljaci, koje drzi u nacionalnim parkovima, dok je drugdje prevladala pustara stanista i komercijalno stocarstvo.

Medjutim, osim ovog navoda, ima i druge literature koja navodi slicne podatke:
"White Hunters", autor Brian Herne, o povijesti lova u istocnoj Africi
"Ivory, Horn and Blood - Behind the Elephant and Rhinoceros Poaching Crisis ", Ronald Orenstein
"Killing for profit" by Julian Rademeyer
itd... Ima jos, ali ovo sam citao.

u zaljucku,
U Namibiji i JAR, lovi se sve ukljucujuci obje vrste nosoroga i slon, jer lovna industrija ulaze u ocuvanje vrsta, zastitu, reintrodukciju i genetiku.
U Keniji se ne lovi nista, lov zabranjen, i vrste im nestaju.

Zanima me samo sta bi zeleni rekli o svemu tome...

Uglavnom, oko 200 tinjak lovnih vrsta. Rawland Ward lista je u privitku
Mislim da ne postoji lovac koji je skupio cijelu kolekciju svih vrsta africke divljaci.

Bio bih sretan i sa jednim afričkim trofejom!
Jedino što će to pričekati neke bolje dane. Kažu da lova kvari čovjeka, pa onda je problem ako želiš ostati neiskvaren i otići u lov u Afriku.
Pozdrav svima!

Dejandlesk,
Gle, povratna karta, za pocetak, preko "Qatar airwaysa" je 500 eur. To je vec nesto za razmisliti.

A kad si tamo gledas si naci nesto povoljno.
Cijela Nambija i JAR danas su razvili ruralni turizam na bazi lovnih farmi na velikim koncesijama.
Manji dio ruralne ekonomije im je stocarstvo, ali obzirom na kvalitetnu zakonsku regulativu i ekonomska mjerila - lovstvo im je osnova ruralne ekonomije.

Recimo, ustanovili su da na odredjenoj povrsini na slobodnoj ispasi staniste moze podrzavati 3-5 puta vise divljaci, nego li domacih goveda.
Nakon tog od odstreljene divljaci farmeri imaju meso za trziste, plus naplata pansiona i vodica lovcima.
Daleko je veci profit.

Zbog tog je vecina farmi u lovnom menagmentu, a uslijed kolicine ponude i velikog broja gostiju lovna ponuda je koncipirana uglavnom za srednju klasu amerikanaca.

Ali ni za nas - nije nedostizno.

ne mora lov biti trofejni, niti u luksuznom apartmanu s jakuzijem. (premda ima i tog)

Lov ne mora biti trofejni (trophy hunt), i ako se dogovori vise ljudi da dijele troskove, za skartni-sanitarni (cull-managment hunt) odstrel mozes naci lov za 100-150 eura po grlu za najcescu stepsku divljac: oryx, blesbok, springbok i slicno. (slabija grla, slomljeni i nerazvijeni rog, i slicno).

Da jos dodam, kad se spominje lov u Africi svima je prva asocijacija - lov na neku visoku divljac.

Medjutim, lov na pernato je daleko vise povoljan, gledao sam to samo marginalno u ponudama, a i vjerojatno se moze iskombinirati par dana lova na pernato, plus jedno-dva grla od pristupacnije stepske divljaci. (plains game)

Uglavnom, ako se ideja o lovu u Africi ne odbaci odmah u startu pod pretpostavkom da je lov financijski neizvediv za nase prilike, treba malo istraziti realne ponude i vjerujem da bi se moglo naci nesto za neki razumni budget.

Decki, o povijesti lova u Africi, intervju sa jednim od najpoznatijih Profesionalnih lovaca ikada.
Harry Selby.

Inace, on je postao poznat nakon sto je Robert Ruark, americki pisac bio sa njim kao vodicem u safariju, a dogadjaje opisao u knjizi "The Horn of hunter".

Tom je knjigom pokrenuta nova popularnost lova u Africi, koja je uslijedila nakon drugog sv. rata i koja je povukla veliki broj americkih lovaca na safari.

U tim godinam engleska pomalo krece u proces gubitka africkih kolonija, a safari lov postaje pretezno americki sport. 9sto ostaje do danas)

Ajde i da ovo spomenem. O safari piscima, ako kog zanima o tome citati.
1. Generacija pisaca s pocetka stoljeca: Frederick Courtney Selous, Theodor Rooswelt
2. generacija pisaca, Ernest hemingway: 2 safari lova, dvije knjige, jedna prije WW2 druga poslije.
3. Generacija: Ruark Robert - 0d 1950-tih do 70 godina
4. Generacija: Peter hathaway capstick - lov od 60 tih do 90 tih godina
5. Craig Boddington. lov u africi od ranih 70 tih do danas, puno naslova

Koju god njihovu knjigu dohvatite, ako ima prijevoda na hr nece vam biti zao, a u originalu na amazonu ima sve.
Vjerujem da heminweja ima u bibliotekama. Za druge ne znam

Uglavnom, text je u priviktu iz "Sports Afied", interview s Harry Selbyijem.

A u narednim postovima budem stavio prijevod uz pomoc google translatora

RAZLICITA LICA SAFARIJA KROZ POVIJEST
Tokom 60 godina povijesti, safari lov je prosao radikalne promjene.
Priča i fotografije Harryja Selby-ja.
Kroz već dugi niz godina, riječ "safari" - ta čarobna riječ koja asocira veliku pustolovinu u divljini Afrike, koju su zauvjek opisali Theodore Roosevelt, Martin i Osa Johnson, Ernest Hemingway i Robert Ruark - postali su sinonim s lovačkim / fotografskim ekspedicijama sa lovcima iz cijelog svijeta.
Safari u najranijim danima Istočne Afrike, prije izbijanja Prvoga svjetskog rata, bio je poznat kao " safari na nogama". Grupa bi bila sastavljena od skupine stotinu ili više ljudi, uključujući i brojne lovce u posjetu, jedan ili više profesionalnih lovaca, lokalnih lovaca, kuhara i skinnera, a većina bi bili nosaci koji su nosili teret opreme šatora, pakete s opremom za kampiranje i hranom za cijelu grupu. Svi su hodali, jer konji i magarci ne bi preživjeli zbog bolesti tse-tse muhe koja je bila uobicajena u većini lovišta.
Podrijetlo safarija koje ću raspravljati u ovom članku, međutim, podudara se s pocetkom korištenja motornih vozila na safariju negdje u 1920-ima. Ovi safari obično su bili od dvanaest do dvadeset ljudi, a bili su potpuno samodostatni, motivirani i sposobni nositi se sa situacijom koja bi se mogla pojaviti. Profesionalni lovac i njegovi klijenti vozili su se u lovačkom autu i kamionu za prtljagu, noseći sve što je bilo potrebno za postavljanje kampa gdje god se odlučili kampirati: osoblje, gorivo, prehrambeni proizvodi, šatore, medicinski opremu, kamp-namještaj, posuđe za kuhanje i pribor za jelo od porculana; kasnije, čak i hladnjaci su bili osigurani.

Profesionalni lovac doista je bio "kapetan broda" i uspjeh cijelog safarija, dobrobit sudionika, pa čak i životi skupine ovisili su o njegovim odlukama. Kvalificirani profesionalni lovac nužno je poznavao prilike i uvjet i bio ke ugodan suputnik, katkada diplomat, liječnik i mehaničar; a lov mu je bila druga priroda. Nadalje, posao PH zahtijevao je dobro poznavanje zemlje i lokalnog stanovništva, sposobnosti vodjenja ljudi, zatim samopouzdanja i trazio sposobnosti za rješavanje teških situacija, osobito kada su klijenti često bili muškarci koji kontroliraju velike poslovne korporacije i koji su navikli davati naloge , ne primati ih.
Kada bi safari napustio Nairobi na možda jedan ili dva mjeseca na terenu, nije bilo lakog načina kontaktiranja ured u Nairobiju čak i u hitnim slučajevima. Ako bi došlo do nezgode ili se neki klijent ili sudionik lova razbolio, oporavak bi uslijedio postepeno, bez vanjske pomoci. Ako je situacija bila vrlo ozbiljna, tad bi trebalo pozvati jedan od manjih jedno motornih zrakoplova stacioniranih u Nairobiju, a to samo po sebi nije bila jednostavna stvar, kao u udaljenim centrima gdje bi mogao biti telefon koji je ponekad radio u prekidima od nekoliko sati. U takvim slučajevima moralo seriješiti improviziranu pistuu za slijetanje, a zatim poravnati s velikom granom pričvršćenom za lovačko vozilo kako bi se dovoljno dotjeralo da avion sigurno sleti.

Za hitne dolazne poruke, safari su se oslonili na dogovor s lokalnom Nairobi radio stanicom koja nakon radio vijesti iza devet sati navečer da hitna poruka može biti prenesena na safari radiom na terenu. Najava prije emitiranja vijesti savjetovala je da će za neku grupu ili pojedinca biti poruka, što će rezultirati s vrlo napetih dvadeset minuta vijesti dok je cijela grupa čekala poruku, koja obično nije bila dobra, a zatim je slijedila frustracija zbog situacije da ne mogu odgovoriti na nju.
Tijekom kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih dvosmjerni HF radio postali su dostupni i učinili su ogromnu razliku u izoliranom safari u savani; u stvari, pojava HF radija na scenu mogla bi se smatrati jednim od dva osnovna uvjeta u razvoju modernog safarija, nakon pojave pogona na četiri kotača.

Mobilni Safari

Budući da su svi putovali vozilom, moglo bi trajati tri dana teške vožnje do namjeravanih lovišta u južnoj Tanganyiki (sada Tanzanija), zapadnoj Ugandi ili južnom Sudanu krenuvsi iz Nairobija u Keniji, no bilo bi zanimljivo vidjeti zivopisne ljude iz raznih plemena kao što su Masai, Samburu i Dinka; ugasene vulkani; planine snježnih vrhova; lijepa jezera; šume ogromnih baobaba; i povijesnih lokaliteta kao što je spoj koji dijele Livingstone i Stanley kod Tabora. Ako bi ruta trebala prijeći Serengeti, nakon što je prebačena na rub kratera Ngorongoro prebogatim sa stepskom divljaci, moglo bi se vidjeti da li je godišnja migracija bila u punom zamahu, nevjerojatan broj divljih gnua, zebra, antilope raznih vrsta i gazele u pokretu, pracenih coporom lavova i drugih grabežljivaca.
Na dugim putovanjima lovačka grupa bi kampirala uz sumski put kako bi se opet pokrenula do sljedećeg jutra i, gdje bi ih na opce iznenadjenje cekao vrlo prihvatljiv obrok kod kuhara svega u roku od nekoliko sati nakon zaustavljanja prije noći. Sljedećeg jutra bilo bi doručak od slanine, jaja, tosta i kave, prije no što se safari bio ponovno pokrenu.
Osoblje safarija obično se vozilo na teretnom vozilu.

Naposljetku, na dolasku u lovište, logor je podignut iskusnim rukama za svega nekoliko sati. Na taj način bilo je moguće vrlo brzo i slobodno kretati od područja do područja, pogotovo jer nisu postojale koncesije ili rezervati, a kvote odstrela su bile nečuvene. Lov je zakonit i slobodan bilo gdje, sve dok na području nije bilo rezervata za divlac, nacionalni park ili privatno zemljište. Ako se safari preselio u neko područje i otkrio da je razočaranje zbog manjka divljace, spakirali bi se i krenuli dalje.

Broj životinja dopuštenih na svaku lovnu dozvolu bio je pretjerano velikodušan, a bio je formuliran u vrijeme kada je ranim safarijem trebalo meso za osamdeset do 100 ljudi tijekom nekoliko mjeseci. Na primjer: dvanaest bivola, dvadeset zebra, dvadeset gnua, dvadeset kongoni, četiri lava, neograničeno leoparda i jednako vtako elikodušni broj svih drugih vrsta. Slon i nosorog, čak i tada, zahtijevali su posebnu dozvolu, kako bi se mogla prodati slonovača i rog.

Nerevna kolonijalna vlada pod kontrolom Londona dugo je trebala da zapocne ponovnu procjenu cjelokupnog sustava licenciranja, a to se nije desilo jos dobrih nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata. Često je zahtijevalo taktičnu i čvrstu ruku od strane profesionalnog lovca kako bi se spriječilo zlostavljanje pojedinaca s puskama.
U tim prvim danima faktor vremena nije bio toliko važan kao i danas. Safari su često trajali dva mjeseca ili možda tri. Ja bih procijenio da će trećina cijelog safarija biti potrošena od jednog lovišta do drugog, a provesti će se mnogo sati popravkom teško opterećenih vozila, izvlacenjem iz jaraka, blata ili mekanog pijeska.
Zapamtite, također, da safari nisu imali vozila s pogonom na četiri kotača, pa je puno lovova bilo izvedeno iskljucivo pješke, što je trebalo vremena i bilo je težak posao. Općenito je bilo dogovoreno da će se 100 milja, plus ili minus, hodati po svakom slonu koji se lovi - s kljovaama od 90 funti ili više (45 + kg). Sjećam se da sam proveo cijeli tjedan u Kondoa Irangi u Tanganyiki hodajuci gore-dolje strmim, stjenovitim brežuljcima sve dok kudu konačno nije odstreljen.

U one dane, više je naglasak stavljen na cijeli safari iskustvo - fotografiju i lov ptica, na primjer - nego samo prikupljanje trofeja. Naravno, klijenti su očekivali odstrel dobrih trofeja, ali to nije bilo jedino. To je bio prikupljanje onih troefaj koji su pružili uzbuđenje i procesu lova, a krajni trofej bio je nagrada za nezaboravan lov. Danas je goruća pitanja čim se trofej često vreća: "Hoće li se kvalificirati za knjigu rekorda?" - nažalost, ponekad, bez obzira na to kakav je lov.
Kako se lovački pritisak povećavao na najpristupačnijim područjima, neki pionirski i snalažljivi profesionalni lovci presijecali su tragove ili izgradili improvizirane mostove kako bi ušli u djevicansku zemlju i pobjegli sve većem broju safarija koji ulaze u teren. Bilo je slučajeva kada bi cijeli dan mogao provesti u manevriranju safari vozila na dva kotača preko mekog korita rijeke. Nekoliko dana bi moglo biti provedeno za podizanje improviziranog mosta.
Ako je prethodno korišten riječni prijelaz bio previše dubok da se vozi lovačkim vozilom, a trebali ste loviti suprotnu stranu, jednostavno bi uklonili sve iz vozila, uključujući alate i rezervne dijelove, odspojili bateriju, isušili sva ulja i gorivo i zatim, koristeći se teškim užetom koji se nosio na svaki safari ,ekipa bi, povukla vozilo kroz rijeku, ponekad posve potopljena.
Nakon noći provedene da se isuši voda s uklonjenim odvodnim čepovima, ulje i gorivo su ponovno napunjeni, baterija se ponovno spojila i lov je nastavljen. Lovci bi prelazili rijeku ujutro i navečer između kampa i lovačkog automobila kavom ili kopnom; lovački auto ostao je na drugoj strani rijeke dok safari nije bio spreman napustiti to područje, a onda ga je ponovno povukao kroz rijeku.

Čudotvorni radnici

Profesionalni lovac je, ponekad, bio pozvan obavljati gotovo čudesa mehanički i medicinski, kao što će ilustrirati nekoliko incidenata koji su se dogodili na mojem safari. Sjećam se jedne hladne, vjetrovite noći na Serengeti u jedan sat ujutro, lemljenje hladnjaka kamiona za prtljagu koji nosi opremu za kampiranje. Grijalo sam lemilo u vatri od divljih gljiva, jer nije bilo drva. Naša večera bila je pripremljena na isti način.
Jedne večeri u Ikomi, nakon tri dana putovanja iz Nairobija, jednog je od skinnera je ugrizla zmija kad je otkrio svoj lezaj. Postao je histeričan, pa sam ga potjerao do šatora od menze, gdje smo držali jedino svjetlo u kampu, kako bi ispitali ugriz. Našao sam dvije šupljine, što ukazuje na ugriz otrovne zmije. Pokušao sam inekcijom dozirati serum čovjeku u panici, ne zaboravivši činjenicu da su četiri klijenta širokih očiju promatrala cijelu predstavu. Sljedećeg jutra bio je u bolovima, ali u redu; ili je serum obavio svoj posao ili je dobio "suhi" ugriz (kad zmija ugrize a ne pusti otrov), kao što se ponekad dogodi.
Na jednom safariju, bili smo kampirali južno od Ngorongoro u blizini jezera Eyasi u Tanganyiki. Naš se kamp nalazio nekoliko stotina metara od strmih strana donga, na čijem je dnu tekao mali potok. Kad smo se vozili u logor oko podneva nakon jednog jutarnjeg lova, Juma, moj voditelj, obavijestio me je da je kamion u nevolji pored rijeke.

Pokazalo se da je kamion tamo vozio s dvojicom osoblja kako bi napunili kante vode na leđima. Vozač se vratio natrag u logor. Kad su kante bile napunjene, ljudi su pozvali vozača da dovede kamion. Bio je malo “spor” u glavi i mlad, pomoćnik kuhara, popeo se u kabinu i, kad je sjeo za upravljac, pritisnuo gumb je za pokretanje.
Kamion je bio parkiran u stupnju prijenosa unazad, i na žalost, motor je odmah upalio, a kamion se okrenuo unatrag preko ruba u potok, završivsi sa svim kotačima u zraku. To je ono što je ustanovi moj užasnuti pogled kad sam tamo dosao. Bili smo kilometrima niotkuda, au tim danima nije bilo ni radija u logoru.
Kamion prevrnuo se u koritu rijeke, miljama od ničega.

Morali smo se potruditi, tako da idući dan ili dva, dok smo lovili, da osoblje kampa iskopa rove s jedne strane da bi se kamion mogao vući.
Kad je rupa dovršena, vezali smo veliki konopac na drugu stranu kamiona i na stražnji dio mog llovnog terenca na suprotnoj obali. Kad je sve bilo vezano za lovački auto, uz pomoć naše ekipe i brojnih prijateljskih domaćina kojima smo davali meso, povukli su na konop i, srećom, uspjeli smo vratiti kamion okrenuti nazad na svoje kotače i konačno ga povući iz jarka.

Nikad neću zaboraviti jedan nesretni safari: Nedugo nakon što smo prešli u Tanganjiku iz Kenije, kamion s prtljagom nije stigao kad sam se zaustavio da bi se odmorio. Imao sam predosjećaj da nije sve dobro, i nekoliko kilometara daleko sam našao da kamion leži na svom boku, nakon što se prevrnuo nakon što je izgubio ravnotezu zbog rasporeda ljudi koji su sjedili na teretu.

Dok sam se vozio, Juma je krenuo naprijed, a odgovor na moje pitanje: "Je li netko mrtav?", Odgovorio je: "Samo jedan."
Dvojica muškaraca bili su ozbiljno ozlijeđeni, a nakon što svozilo vratili na svoje kotače, uputio sam Jumu da postavi šator pokraj ceste za klijente. Onda sam uzeo dva ozlijeđena čovjeka i truplo natrag u Keniju u lovnom autu. Ozlijeđene muškarce odveo sam u relativno opremljenu bolnici u Naroku, u Masifiji, jer je putovanje imalo vrlo neugodno. Nazvao sam Nairobi te im prenio što se dogodilo i zatražio zamjenu. Onda sam nastavio do Nairobija s tijelom nesretnog skinnera.
Kad sam se vratio na safari, brzo smo se spakirali i nosili preko Serengetija u Banagi, gdje smo se lovili. Tad nisam spavao šezdeset sati.

VREMENA SE MIJENJAJU

Tijekom 1950-ih lovačka područja u Keniji dosla su pod pritisak sve većeg broja klijenata koji su odlučili loviti u Africi, a više "povremenih" lovaca se dalu u profi lovce (vodice), od kojih neki s ograničenim iskustvom. Uprava za lovstvo pokušala je smanjiti pritisak na populaciju divljači, osobito Big Five, dopuštajući odstrel samo jednog od Big Five tjedno tokom safarija. Ako lovac želi licence za lov na svih pet, safari moraju trajati najmanje pet tjedana. Ova mjera pomogla je do određene mjere, kao i pri dolasku vozila s pogonom na četiri kotača, lov je postao jednostavniji jer su udaljena područja postala dostupnija i neki su klijenti pokušali skupiti dpsta trofeja u najkraćem mogućem roku.

Tijekom kasnih pedesetih godina, u Keniji je uveden sustav "blok": zemlja je podijeljena u brojčane blokove. Bilo je potrebno rezervirati odabrani blok ponekad mjesecima unaprijed, bez ikakve ideje o tome što će se tamo naći kada se safari konačno stigao. Ako je situacija u igri bila jako razočaravajuća, safari je morao pričekati da se sljedeća blokovna rezervacija postane dostupna prije nego što se bukira slijedeci lov.
Ostale su se promjene također osjećale. Istočna Afrika bila je u političkom previranju; Kenija je doživjela šest ili sedam godina pobune Mau Maua, a neovisnost od Velike Britanije bila je cilj svih triju istočnoafričkih teritorija - Kenije, Tanganike i Ugande, a njihovi predstavnici i britanska vlada aktivno su pregovarali o neovisnosti. Nitko nije imao pojma što bi postala neovisna Istočna Afrika, osobito nakon sukoba i debakla u Kongu.

Početkom 1960-ih, preselio sam se sa svojom obitelji u Bechuanaland (sada Botswana) i otvorio ogranak Ker, Downey & Selby Safaris tamo. Naša tvrtka dobila je dva vrlo velika zemljišta poznata kao "koncesije" u kojima se obavljaju lovni safari. Jedan je bio u blizini Delta Okavango, a drugi je bio u sjevernom Kalahariju.

Udaljenost između logora u ovim koncesijama nije bila velika, i ubrzo sam shvatio da će učinkovitija metoda rada biti da se na strateškim lokacijama postave statički kampovi sa stalnim osobljem. Klijenti, zajedno s lovcem i lovačkim vozilom, kretali bi se iz jednoga logora u drugi, čime bi se smanjili troškovi doslovno prepolovlili osoblje koje je bilo potrebno za postavljanje logora tijekom dana kod mobilnog safarija.
Jedno opskrbno vozilo redovito će izvršiti opskrbu, čime se uklanja situacija u kojoj je kamion ostao u stanju mirovanja dugo u svakom kampu. Taj je dogovor radio vrlo dobro, i zapravo je neko vrijeme djelovao u Mozambiku i Angoli, prije nego što su se tamo pojavile politički motivirane pobune.

Zbog brojnih čimbenika, tradicionalni mobilni safari postupno je nestao iz zemalja istočne Afrike u kojima je nastao. Kontrola granica za pojedince, vozila, opremu i vatreno oružje i prijenos sredstava između novo-nezavisnih država postala je problem. Safariji su nastavili cvjetati u Keniji već nekoliko godina nakon osamostaljenja 1963. godine, često od sjevera do Sudana, dok je neočekivano vlada Kenije zatvorila sve lovove 1977. godine. Safari koji su tad već bili na terenu bili su pozvani natrag u Nairobi, a lov ostao je zatvoren od tada, učinkovito ukidajući "klasični istočnoafrički safari".

Nakon neovisnosti 1961. godine, Tanzanija, prije Tanganyika, stvorila je državnu i kontroliranu organizaciju safarija koja je zabranila privatnim safari tvrtkama da provode safarije. Poduhvat nije bio uspjeh.

Nekoliko godina Bocvana je bila jedna od rijetkih zemalja u Africi gdje nije bilo borbe za nezavisnost. Rodezija, Angola, Mozambik i Južna i Zapadna Afrika bore se s grmovitim ratovima. Naposljetku, kako se politička i sigurnosna situacija poboljšala u tim zemljama, a Južnoafrička Republika se pridružila redovima zemalja koje nude lovne safarije, "statični kamp" postao je jedini način lova
Kad su tvrtke u privatnom vlasništvu bile dozvoljene za nastavak poslovanja u Tanzaniji nakon katastrofalnog pokušaja uspostave državne kontrole, bio jevracen takav sustav statičkih kampova, osim što je u svakom kampu ostao lovački automobil, a zrakoplovi su služili za prijenos klijenata i lovaca iz jednoga logora u drugi.
Da bi se uspostavio statički kamp, bilo je nužno imati ekskluzivan zakup na tom području, tako da su koncesije ili neki oblik zakupa na određenim blokovima postali norma u većini zemalja u kojima je zemlja bila u vlasništvu države. U nekim zemljama velike farme u privatnom vlasništvu postale su "farme za lov" gdje je naglasak bio na uzgoju divljači, a ne domaćim zivotinjama. Na tim farmama osnovani su statistički lovni kampovi za smještaj lovaca u posjetu.
U početku, ovi statički kampovi sastojali su se od standardnih šatora safari s WC-om i tuš kabinom pričvršćenom straga. Dostupne su poluprežne konstrukcije za menzu i kuhinju koja je bila opremljena potrebnim namještajem i plinskim štednjakom.

Kako je vrijeme napredovalo, kampovi u nekim zemljama postaju sofisticiraniji podignuti na drvenim palubama, s redovitim namještajem i u mnogim slučajevima električnom energijom za osvjetljenje, izradu leda i hlađenje. VHF radio kontakt s bazom postao je standard u svim kampovima, au mnogim od njih je dostupan i satelitski telefon. Danas neki klijenti donose vlastite satelitske telefone, a mnogi su kampovi lako doći do zračnih luka, a helikopteri su dostupni na poziv u slučaju nužde.

Premještanje klijenata na kratke udaljenosti obično se postiže vozilom, no pri dugim udaljenostima koriste se zrakoplovi. To značajno smanjuje vrijeme putovanja, što dovodi do značajne uštede klijentu i omogućava više vremena za lov, što omogućava lovcima koji prethodno nisu bili u stanju ustedjeti vrijeme i novac za poduzimanje afričkog safarija. Danas većina safarija traje izmedju deset i dvadeset dana.
Danas je putovanje zrakoplovom toliko dostupno i brzo da se u roku od nekoliko dana od odlaska iz svoje zemlje, klijenti se vec nalaze u lovnom kampu, a budući da su možda čitali o safarijima ili bili na jednoj ili više lovnih konvencija ili sajmova, dolaze s vlastitim popisom želja u jednoj ruci i, možda, knjigom s druge strane, spremni za početak lova.

Lov će biti intenzivan zbog kratkog vremena na raspolaganju, a bilo kakvu nesreću poput kvara lovnog vozila, klijenti mogu promatrati kao izgubljeno vrijeme. U nekim slučajevima mogu očekivati i povrat novca.
Profesionalni lovac bit će pod velikim pritiskom da "proizvede" - i, uvelike je dansnji PH zaslužan za to, da lovac klijent uspješno lovi i ostvari vrlo fine trofeje.

Klijenti, osim u kampovima u plemenskim područjima, vidjeti ce vrlo malo Afrike ili njezinih lokalnih ljudi, osim njih nekoliko koji vise oko zračne luke gdje su sletjeli prije odlaska s vozila ili aviona na putu do logora.
Shvaćam da će jedina divljac koja će preživjeti u Africi platiti vrlo skupo za svoje postojanje, a jedini način da se to postigne je privlačenje više lovaca, fotografa i općih turista koje privlače afrička veličanstvena divljač, jer to sve donosi novac u zemlju, pokazujući tako lokalnom stanovništvu da je životinjski svijet vrijedniji na kopitima nego u trbuhu. Kako bi se postigla takva situacija, trajni kampovi i zračni prijevoz bitni su kako bi se postigli pristupačni, kako u vremenu tako i po troškovima.

Bilo je neizbježno da se "safari" mora mijenjati i da će se nastaviti mijenjati kako bi postojao. Afrika se sama izmijenila do neprepoznavanja i fizički i politički, a stari samostalni safari neće imati mjesta za odlazak u današnjoj Africu. Danas postoje lovci koji bi voljeli doživjeti osjećaj slobode starog safarija, jer sam siguran da su oni koji su prije mnogo godina otišli na safari koji bi voljeli nešto slično onome što se danas nudi. Dva su iskustva drugačija kao što je noć i dan; jedina je zajednička karakteristika za oba imena. , , ta čarobna riječ "safari".

80%-90% Lovnih gostiju u Africi su Amerikanci srednje klase, i oni su postavili standard lova modernog safarija.
Oni su ujedno pragmaticni, i doveli su sustav na vrlo jednostavne i korektne ponude u paketima.

To je dovelo do pojave ponude u obliku ukupne cijene paketa: X-broj grla divljaci + X-broj dana, plus pansion i voznja, itd... (lovni dan znaci pratioc u lovistu ph + tracker + skinner +puni pansion, hrana i pice bez limita + voznja), i obicno je uracnato u paket voznja do lovista i od lovista do aerodroma. (znaci ne moras se gombati sa trazenjem taxija i mislit se kako da dodjes do lovista, jednostavno moderni standard je da te neko saceka, pomogne oko formalnosti na aerodromu i tamo odveze ko kofer)

Pa se najcesce takvi paketi i nude.

Razlika lova za USA i HR lovca je slijedeca:
Gradjanin sjedinjenih drzava - ne treba vizu za Namibiju i JAR, i mnoge druge zemlje. Mi trebamo.
Amerikanac je u ovoj situaciji:
Posalje email direktno outfitteru, pita sve sto mu nije jasno, dogovore aranzman, (kao mi za odlazak u lokalne toplice), onda kupi kartu, sjedne u avion i ode loviti.

Uslijed tog ustalila se kultura odgovaranja na sve mailove u kratkom roku od strane outfittera. I oni ti objasne ti sve, do najglupljih pitanja, i onda kad izmjenis nekoliko mailova dobijes kompletnu sliku kako bi to trebalo izgledati.

mi smo u ovoj situaciji:
Moras imati prvo avionsku kartu, lovni ugovor (s placenim predujemom) aplicirati za vizu, i onda otici u ugovorenom terminu, a unaprijed znati kad ti je godisnji odmor (sto je meni bio problem), radim vani, i neko se mora brinuti oko dostave trofeja, i kad me nema kuci.

Znaci, mi zbog ovih ili onih razloga - moramo koristiti lovnog agenta. Medjutim, u ukupnu cijenu uracunata je njegova provizija, ili fee.
Da li amerikanac ide preko outfittera (koji uzima svoj fee), ili HR gradjanin ide preko naseg agenta (koji ima svoj fee), dolazis na prakticki iste cijene.

Ja sam krenuo od ovog, pred dvije godine:

http://www.craigboddington.com/endorsed ... ake-africa

http://www.craigboddington.com/endorsed ... r-you-book

I onda bih na netu nasao outfittera u JAR ili NAM, i postavljao pitanja koja su na linku navedena, i dopitivao sta bi mi god palo napamet.
svaki od njih, ali ama bas svaki, uredno odgovara na sva pitanja u kratkom roku, iako uopce nije zagarantirano da ces s njim postici dogovovor.
Za edukacijske svrhe, probaj tako.

S nekim od outfittera sam se dopisivao o lovu i po dva mjeseca, s tim da nisam muljao nego bih rekao da planiram prvi lov bez ikakvog predhnog iskustva, jos nisam ni slozio budget, i da cu eventuialno doci loviti za godinu ili dvije. i to nikog nije smetalo da mi uredno odgovara na pitanja. (email mi je sastavljen od imena i prezimena, tako da nisam nista skrivao, sve je bilo "transparentno")

Kad sam to prosao, skuzio sam da uopce nema razloga ne ici preko naseg agenta. Dodjes na iste troskove, manje, puno manje brige.

Nakon tog kad znas sta sve postoji:
- PG trophy hunt,
- PG cull/managemnt/reduction hunt, (ili kombinacija),
- ili pak DG za big 5 uz jeftinije podopcije od exportable trophy,
- non-exportable trophy,
- tuskless elephant,
- elephant cow,
- female lion,
- buffalo cow i slicno,
onda sa svojim zeljama pristupi lovnom agentu koji ti tako nesto moze organizirati.
ista pitanja koja nalazis na gornjem linku od boddingtona, nema razloga da ne pitas istog agenta.

Konkretno ako ne znas tocno sta trazios, po cjenovnom nivou, lako se covjek uvali u govna pa na kraju odustane

na primjer pitas: htio bih loviti lava? naravno da ce ti uvaliti odmah ponudu za otvoreno loviste, exportable, male, cijena na nivou 15-20.000 eur.
Ali mozes loviti i lavicu, koja je 40% cijene lova, ili lava uzgojenog u gateru gdje cijene idu znatno dolje... mozda na 5000 ili ispod.
uzgojeni lav u gateru, lov njega, danas je kontroverzna tema, kolkvijalno se zove "canned hunt", i pitanje je da li je to "pravi" lov ili nije, medjutim nekome je to uslijed finacija jedina prilika da lovi lava.

Vecini nas je DG hunt financijski van ruke, meni prvom, ali dajem kao primjer fluktuacije cijena.
Tu je razlika kao i kod PG - trophy hunt do PG cull hunt.

Od DG, meni pada napamet za neku daleku buducnost mozda buffalo cow, koje ida na cijenu 3.500 za usporedbu buffolu bull koji ide prilicno preko 10.000. Jednog dana, Mozda... jednog dana...

U HR ima nekoliko agencija koje organiziraju lov u Africi, plus postoji Udruga safari lovaca hrvatske, sa sjedistem u Dubrovniku, koji vodi gosp. Djivo Curlica.
mozes izguglati.

Kad ides na takav nacin organizirano preko agencije ili udruge, onda obicno ide grupa lovaca, koju nerijetko vodi sam lovni agent kao "vodja puta" da po putu ne bi sto poslo krivo. Pa se tako covjek osjeca sigurnije. Agent ujedno i dijeli dio odgovornosti (barem moralne odgovornosti, ako nista drugo) za uspjesnost lova, i zapravo je umirujuce imati ga pri ruci.

Za moj lov, moje vrijeme lova (godisnji) je bio van termina grupe iz HR, pa sam sam putovao sam, i sve je bilo odlicno iznad ocekivanja. Ako putujes s grupom, osjeca se covjek sigurnije. Plus sta sta kod putovanja s grupom, koja sveukupno placa veliku sumu novaca, kad dodjes tamo, outfitter ili vlasnik farme vjerojatno ce ponuditi i poneki odstrel badave, tipa jackal, baboon, neki sakrt za meso, i slicno. Ili pak ako neki od gostiju lovi leoparda, onda se moze ponuditi da grupa odstreli par grla divlajci za bait, badave. (rogovi se uzmu, naravno.. )

Cjenik svakog grla divljaci je javan i fixan, i kad lovis po ugovoru unutar nekog paketa, nacelno si slobodan odstreliti bilo koju divljac koja je prisutna i koja je dozvoljena za lov. Ako bude prilika. I onda se to dodatno zaracuna. zato je dobro imati cjenik uvjek u dzepu, ako izleti nesto sto dolazi u obzir a nije preksupo. Suprotno tome, ako ne odstrelis neko grlo iz lovnog paketa, ta se cijena odbija od ukupne racunice.

Suprotno tome, gledao sam lovne pakete u HR...
Hmmm, u vecini slucajeva platis puni paket kroz sezonu, na odredjeni broj grla (najcesce srneca i svijsa divljac), bez garancije odstrela, a neodstreljena grla ne prenose se u narednu sezonu. (znaci ako ne odstrelim "zbog lovacke srece, jer je to ipak lov", u slijedecoj sezoni ne mogu na racun tog loviti, a novci placeni za puni paket... sto bi dalmatinci rekli, "ma gle kurca...")

To je neki uobicajeni lovni paket ugovor kod nasih lovozakupnika, i meni djeluje vrlo nepovoljno po lovca.

Dolje je to vrlo "fair & square deal ", jer mutne dogovore pragmaticni ameri, nece potpisati, a oni cine kako rekoh 80%-90% gostiju, a konkurencija je velika. Sta odstrelis platis, sta ne odstrelis ne platis, a dodatni odstrel po cjeniku. I svi zadovoljni, niko uskracen

I jos da dodam, prvi uvjet lova u Africi:

Literature o lovu u Africi je izuzetno puno.
Jedan dio je zastario, prosao s vihorom vremena, drugi dio predstavlja razna iskustva i putopise, treci dio je orijentiran gotovo iskljucivo za Americke lovce.
Od svega sto sam procitao, za nase podneblje, za zainteresiranog lovca i buduceg africkog pocetnika koji moze citati literaturu na engleskom preporucio bih svakako dvije knjige.

Obje od Craig Boddingtona.

1. "African Experience", presjek modernog stanja u Africi od brojnosti divljaci, nacina lova, i sl. , lovne ponude, i osnovnih savjeta za modernog lovca u Africi, od drzava gdje se lovi, divljaci, nacina lova, oruzja, pripreme za lov, regulativa.
Ovo je enciklopedija Africkog lova danas, po meni.

2. "Safari Rifles II", sto nije nastavak knjige istog naslova, vec kompletirano i prosireno izdanje, dopunjeno iskustvom izmedju prvog i drugog dijela knjige. Za razliku od nekih koji se kroz istu temu bave svakim oruzjem: kiplaufima, lever action puskama, ovim, onim, Boddington ovdje analizira upotrebljivos pojedinih kalibara (od 0.17) do najviseg (mozda 600 NE, ili slicno) i raspravlja iskljucivo o dva tipa puske: expesica (double rifle) ili karabin (bolt action).
Ovo je knjiga za bilo kog ko voli oruzje, kao i za onog ko planira lov u Africi, jer su neke cinjenice o kalibrima i oruzju univerzalne.

Kako rekoh, knjiga o lovu u Africi ima jako puno, ove dvije, a pogotovu prvu bih svakako preporucio svakom lovcu koji se snalazi sa engelskim jezikom dovoljno, i planira jednom lov u Africi.

Inace, moje je misljenje da je knjiga najkvalitetniji izvor informacija, jer na internetu se cesto nalaze dvojbene i poluisitinite ako ne i suprotne informacije, a strucni magazini i casopisi su uglavnom sponzorirani. Autorizirana knjiga je nesto sasvim drugo.

Napad, leopard, ovako izgleda.

https://www.youtube.com/watch?v=MCsdQzO7PLI

Hvala na iscrpnom pojasnjenju , svaka cast dobro si sve proucio!
Kao cujem price da je kao pojeftinio lov u Africi zbog krize , da je prosjecno bio paket oko 5000 eur , a sad trenutno oko 3000-3500 bas kako si naveo, lako se covjek polakomi ipak je to zivotno lovacko iskustvo europskog lovca!
Nisam skuzo sve te pakete koje se nude, ali evo dobih objasnjenje !

Hvala

Gle, lov u Africi (Namibija i JAR) je pojeftinio iz vise razloga.
Prvo je pad lokalne valute
drugo je porast ponude jer je sve vise farmi registriranih za lovni managment. A uslijed tog je i porast brojnosti divljaci.

Kad je veliki broj ponudjaca u konkurenciji, onda je trend pada cijena. Najveci broj gostiju je iz amerike srednje klase i prema njima je formiran prosjecni paket. Ali uvjek ima skupa divljac, i jeftina divljac. Springbok po 45o eur (velicine naseg srnjaka) ili pak sable i roan antelopa, po 6-7000 po grlu.

Krajem 50 tih godina JAR je donio zakon da divljac pripada vlasniku zemljista koji s njom moze komercijalno raspolagati.
u Tom trenutku smatralo se da u JAR obitava oko 500,000 grla razne divljaci.

Farmeri kojima je do tad divljac smetala, i bavili su se stocarstvom na slobodnoj ispasi (potiskujuci divljac) prelaze na lovni turizam i pocinju uzgajati divljac koja vise odjednom nije smetnja.

U tom vremenu se pojavio izraz "if it pays, it stays", ako se isplati, to ostaje - na farmi.
Nakon donosenja ovog zakona, povcava se brojnost farmi, i o divljaci se brine. Danas u JAR se matra da ima oko 20.000.000 grla divljaci, porast od 40 puta u 50tak godina. (brojke iz knjige "The new game rancher" P. Oberen)
Slicno je i u namibiji koja je do 90 ih bila pod protektoratom od JAR, a kasnije od osamostaljenja drzi i dalje istu politiku.

Farme su velike, vecinom u vlasnistvu bijelaca.
Vise susjednih zainteresiranih farmi potpisuje ugovor i registrira se za formiranje conservancyja.
Conservancy je podruje za odrzavanje obnovljivih bio resursa.
Na taj nacini stvoreni su ogromna podrucja koja se bave uzgojem i zastitom iskljucivo divljaci i zasticeni su kompletni ekosustavi.

Zemlja loklanih plemena zove se "comunal land", i oni se mogu na isti nacin baviti lovstvom, i takodjer formiraju "consrvancy" gdje i kad zele.
Obzirom da tako i lokalno stanovnistvo ima interes og gostiju, lova i mesa, ne bave se krivolovom, i samim tim divljac je zasticena i u stalnom porastu.

Ponuda je i dalje velika, konkurencija je velika, i cijene padaju. (trend u zadnjih 50 godina)
Safari je nekad bio aktivnost najvise klase, danas se formira oko americke srednje klase. Za nas jos uvjek malo skupo, ali nije nedostizno. Isplativije je otici u Afriku u PG lov, nego loviti zlatnog ili srebrnog jelena kod nas po cjeniku HLS.
Cista matekatika.

Lokalni ratovi su losa stvar.
Zaracene strane u bushu, nemilice love meso, gerilske paravojske love slonove i nosoroge radi financiranja svojih aktivnosti, a posljedice rata su cesto nestabilne drzave i devastirani fond divljaci.
Medjutim, Namibija je mozda jedina africka drzava u kojoj nikad nije bilo rata
JAR je imao zadnji Boerski rad pred vise od 100 godina, i danas su nakon pada apartheida raltivno stabilna zemlja.
U drugim zemljama, ima odredjene politicke nestabilnosti, i fluktuacije cijena koja iz tog izlazi.

Na nasem jeziku malo se o tome pise, ljudi su nacelno ne informirani, ali realnost je ovakva.
Oni iz HR koji love u Africi, uglavnom ne pisu u javnosti o tome, i pitanje je koliko znaju pozadinu svega.

Pa sam onda sebi rekao da probalm nasim ljudima napisati ponesto na forumu da im priblizim ovu zanimljivu tematiku, iako nemam obicaj stavljati slike divljaci i oruzja iz lova na internet, osim u ovom slucaju.

Rijec dvije o predatorima
Na primjer leopard je gadna stetocina, jer kolje divljac i goveda.
Medjutim, leopard punom aranzmanu dodje mozda i na 20.000 eura.
Usprkos naporima, lov na leoparda koji je inteligentan nije siguran.
Prvog Leoparda Boddignton je odstrelio, cini mi se tek u svojem 3. lovu, ili tako nekako.
Ali poplacao je druge troskove, baiting,vodica, pansion, lovne dane, nikad manje od 10 dana na leparda, sad da ne kopam, ne znam tocno cini mi se da je Boddington lovio u tri lova, mozda 50tak dana ili vise leoparda. Dok nije provg odstrelio

Taj leopard na kraju, farmera nagradi sa prosjecno mozda 50 dana pansiona, i trofejnom taksom kad padne, sve skupa mozda 40.000 usd/eur. Kao rezultat tog, svaki farmer "trpi" leoparda u lovistu isto kao i geparda, lava i slicno,

Ukupna posljedica je zdrav ekosstav savane, porast biljojednih vrsta, i porast predatora u lovistu.
Uglavnom, sve je u usponu, osim cijena koje su sve povoljnije.

Afriski lovni sustav NAM i JAR, tako funkcionira, kao sustav uzdrzive ekonomije, svima na korist, malo ekonomsko cudo gdje divljac nikome ne smeta,

Spominje sa navodno, lov na uzgojenog lava u kavezu, "canned hunt", medjutim tesko je reci. Nase novine svasta pisu.
Inace, ako dodje do napda opasne divljaci, kad napadne i zaskoci onda pocne hrvanje, ozljede su moguce od vatrenog oruzja ako neko od sudionaka puca u obranu napadnutog.
Ima primjer gore na na linku od you tube. S tim da je dobro zavrsilo Najpoznatiji slucaj je kad je Kcer od Craiga Boddingtona je nastrijelila trackera kojeg je zaskocio ranjeni leopard, pokusavajuci mu pomoci. Ima primjera, moze svasta biti, nije neobicno.

Saucesce obitelji.

https://www.24sata.hr/news/ubojstvo-u-r ... r-u-558297

Poginuo je u rezervatu: Hrvat (75) ustrijeljen loveći lavove... Poznati ugostitelj s Paga, pasionirani lovac, izgubio je život u Južnoj Africi loveći lavove. Metak ga je pogodio u prsa, kažu njegovi sumještani. Policija je otvorila istragu Autor: Ivana Kovačić Nedjelja, 28.01.2018. u 20:02 Odstrelili su prvog lava te krenuli tražiti novog. Začuo se pucanj. Metak je pogodio muškarca. Helikopter hitne pomoći došao je za nekoliko minuta. Prebacili su ga u lokalnu bolnicu, no nije mu bilo spasa. Preminuo je, stoji u priopćenju južnoafričke policije. Kako su potvrdili za lokalne medije, poginuli muškarac je 75-godišnji Hrvat. U Južnu Afriku otišao je s još dva prijatelja. Lovili su u rezervatu na sjeveru zemlje. Nakon slučaja je policija pokrenula istragu jer sumnjaju kako je muškarac ubijen, a ne da je riječ o nesretnom slučaju. Također istražuju posjedovanje ilegalnog oružja i streljiva. Poginuli Hrvat, neslužbeno saznajemo, poznati je ugostitelj s Paga, a lovom se bavio cijeli život. Vlasnik rezervata za lov na lavove iz uzgoja kaže da ništa nije vidio ni čuo jer se brinuo za jednog lava. Iako je lov na lavove u rezervatima dopušten, oko njega ima puno kontroverzi. Naime, lovačke udruge iz svijeta pobunile su se zbog takvog načina “industrijskog” lova. Lavovi se posebno uzgajaju i doslovno se serviraju lovcu na nišan.


http://www.index.hr/mobile/clanak.aspx? ... id=1022321
Hrvat ubijen tijekom lova na lavove u Africi
Kako prenosi najveći južnoafrički informativni portal News24, glasnogovornica policije Charlize van der Linden potvrdila je da su ubijeni Pero Jelinić (75) i još dvojica Hrvata bili u lovu na lavove uzgojene u zatočeništvu na farmi Leeubosch Lodge kod Setlagolea, u pokrajini Sjeverozapad koja graniči s Bocvanom.

Lovci su već ubili jednog lava i pratili su drugog kada je Jelinić ustrijeljen.
"Prebačen je helikopterom u bolnicu u Vryburgu, no liječnici mu nisu mogli spasiti život", rekla je glasnogovornica.

Policija istražuje slučaj. Istražuje se također jesu li lovci legalno posjedovali oružje i streljivo.

"U ovom trenutku nije jasno tko je ispalio kobni metak koji je usmrtio Jelinića. Istraga je u tijeku", kazala je.

Lov na lavove uzgojene u zatočeništvu u Južnoafričkoj je Republici legalan, ali je odnedavno meta žestokih kritika uglednih međunarodnih i afričkih lovačkih udruženja.

Sve dok ne probam Lava za mene je svince kralj zivotinja...

Lex da ode na safari u afriku samo bi ono njihovo krme warthoga lovio i razanj pripremao.....ebes lavove osta tu gladan covjek ,nema divljaci do krmeta

Svojevremeno sam cuo price o mogucnosti odstrela slona s 22lr. RIjec je bila o lokalnom Africkom krivolovcu, koji bi sa 22lr prisao slonu dovoljno blizu da ga upije pogoditi u srce s 22lr. Navodno po prici namazao bi se slonovskim izmetom da moze nezapazeno prici cim blize.
Lovacke price i cakule, koje s vremenom se prenapusu.

Dok nisam naletio na clanak u renomiranom casopisu Man-Magnum, gdje cijela ova prica ima i sudski epilog, dakle postoji i sudski spis o tome.
Naime krivolovac je osudjen, i navodno dokazano da je moguce to izvesti s 22lr, a sto je i sam krivolovac priznao da je ucinio.
Malo tesko za vjerovati. Ali ako je istina, onda je to vjerojatno jedinstveni slucaj. Inace, slucaj je zabiljezen 1936 godine.

Clanak je na engleskom, ali vjerujem da vam kao modernoj generaciji, odgojenoj na internetu ovo nece smetati. A meni se neda prevoditi.

Eto, clanak je u edukativne svrhe iskljucivo. ne pokusaajte u realnom zivotu tako sto. Nije ni zakonski ni eticki. Za slona je zakonski minimum 375 HH.

Druga strana:

Treca i zadnja strana ovog clanka.

Znam odavno za taj slucaj i znam da ima sudska dokumentacija.Zrno iz 22 lr puske i sa naj slabijim laboracijama udara vecom snagom u funtama ili joulima nego naj jaci lovacki luk samo sto je vrijeme do iskrvarenja drasticno duze kod metka koji nema sjeciva na sebi nego kod pogotka strelom,tako da me to nista ne cudi.Hicem u glavu ili u srce 22 lr ubija svako bice na planeti.Na granici Kanade i Aljaske eskimi love samo i iskljucivo sa 22 lr puskama i to sve od ptica do polarnih medvjeda a zive iskljucivo od lova i to im je dozvoljeno.Imam poznanika tamo koji je sa malokalbarkom odstrijelio vise polarnih medvjeda nego vecina nas ovdje centerfire karabinom svinja, ali uvjek je pogodak u glavu sa daljine do 50m .Sa Europskog lovackog stajalista naravno da nije eticno,ali tamo gdje nema poljoprivrede i zivi se od lova,loviti znaci prezivjeti,ta puska je no 1.


Ljudi podcjenjuju taj kalibar jer je pucanj slab i nema trzaja .Malo je poznato da je u atentatu na Regana koristen mali 22 lr ili cak 22 short revolver kratke cijevi oko valjda 1 inc, i da se metak koji se odbio od blindiranu limuzinu zaustavio iza Reganovih pluca koje je probio sa boka,dakle probio mu je skoro cijeli trup iz tako kratke cijevi i to odbijanac.Takodjer sve detaljno dokumentirano.

Negdje je pisalo da je ovaj krivolovac slonove lovio sa .22 short, a ne lr. Navodno bi se ušetao među njih i pucao u srce sa kojeg metra udaljenosti. Zatim bi pratio slona dok ovaj ne bi zalegao. .22 lr dobrim pogotkom do 50-ak metara može svašta, pogotovo ako se radi o jačem streljivu i tvrđem zrnu. Kalibar koji nije za ozbiljan lov, ali ni za podcjenjivanje. Za preživljavanje u divljini savršena jer će odraditi i ptičicu bez puno razbijanja, a i srndaća ako nije daleko i dobro pogodiš.

Ako procitate clanak do kraja, sudska presuda za ovaj slucaj spominje cal. 22.
Nije bas jasno niti autoru clanka da li je 22lr, ili neki drugi 22 rubnog paljenja. U presudi se ne spominje ni tip puske. Iz nekog razloga se zakljucilo da nije ni jedan 22 centralnog paljenja.
Tako da ostaje mogucnost 22short?

Negdje sam vidio da je bio 22 short, siguran sam. Samo ima tih .22 kalibara more, pitaj Boga sta je stvarno bilo.

Odlazak u lov u Afriku, uz uvjet da je lovac vec relativno opremljen, sa lovackom robom, opremom poput dvogleda, cipela i slicno, planiranje budgeta se moze podijeliti u nekoliko osnovnih stavki:

1. Cijene letova
2. Cijena lovnog paketa (divljac + lovni dani + pratioci + puni pansion + prijevoz)
3. Dostava trofeja
4. Dermopreparacija ako se lovac na to odluci
5. Napojnice, tipping.
6. Neplanirani ili dodatni troskovi

Sto se tice letova cijene variraju od godine do godine. Recimo prosle 2017 godine, let Qatar Airwaysom do Windhoeka je bio cca 500 eura, a sa Emirates Lines 700 eur, a u istom periodu Lufhansa je nudila za 1200 eur.

Ove godine 2018 Alitalija otvorila liniju za JAR -Johanessburg, Trieste-Johanesburg, za oko 600 eur.
Turkish airlines nudi let iz Zagreba do Windhoeka za oko 700 eur.

U svakom slucaju cijene variraju od sezone do sezone, i za planiranje budgeta treba biti informiran.
let bi trebalo bukirati nekoliko mjeseci unaprijed, time se moze doci i do povoljnijih ponuda

Za one koji ne lete cesto, ovo je vrhunska trazilica najpovoljnijih letova:

https://www.skyscanner.net/

Za tocku broj 5, napojnice - to sa agentom ili outfitterom treba rijesiti unaprijed, da se uracunaju u cijenu i planiranje budgeta.
u ovisnosti od outfittera, napojnice variraju od 100 eur, (sveukupno) pa u nekom slucaju i 5% cijene paketa.
napojnice su namjenjene za lokalne ljude koji rade logistiku: trackeri, skinneri, veseraj, kuhari, posluga kampa, itd...

U najelitnijim lovistima, i najskupljim lovovima napojenice mogu biti znatne, i definirane po svakom clanu lovne ekipe domacina.
Medjutim, za nas prosjecne lovce mala je sansa da cemo doci u takvu situaciju, ovo je iskljucivo za najelitnije opcije lova. (big 5 i slicno, jer ako neko plati lov na crnog nosoroga 300.000 usd, onda mu 10tak tisuca dolara u napojnici ne zanci puno)

Napojnice, to svakako treba napomenuti, ne daju se direktno osoblju vec se daju vlasniku farme, camp menageru, odnosno glavnoj osobi u kampu, a on to onda kasnije distribuira.

Lokalno osoblje, je vrlo prijeteljsko, ljubazno i pristupacno. Zato nije lose imati u torbi visak cigareta, sneakers cokoladica, zvakace, kape silterice, i tome slicno za dijeliti u drustvenim prilikama, ili podijeliti cigaretu sa trackerom u bushu... Sitni pokloni su rado prihvaceni. team building

Dodatni troskovi mogu jos biti najam puske, prijevoz od i do aerodroma, prijevoz po suvenire do lokalnog grada, alkoholna pica. Iako je uobicajena praksa da je ponuda paketa sveukupni trosak koji ukljucuje i ovo navedeno, ponegdje se zna desiti da dodatni troskovi kao ovi, nisu uracunati u cijenu paketa da bi privukli goste nizom cijenom, pa to onda treba pripaziti. Ako je loviste daleko od aerodroma, tu se vec treba upaliti lampica i treba pitati.

Kod preliminarnog dogovora sa agentom ili outfitterom obavezno pitati ako se mogu ocekivati dodatni troskovi , koji i u kojoj visini.
U vecini slucajeva paket pokriva prakticki sve troskove, ali ovo je obavezno pitati.

Ma...
Odeš u lov tamo i onda te tvoj vlastiti agent mazne s leđa.
Hvala lijepo, al nebi se vraćao doma u limenoj pidžami.

Da li znas vise detalja o tom slucaju. Pretpostavljam da mislis na ovu zadnju nesrecu u lovu na lavove?
Jel izaslo u javnost vise detalja o tome?

Uglavnom ja mislim da ovakve nesrece nisu nazalost rijetkost u nas, puna ih je crna kronika, ali dolje zaista skoro nikad.
Sta se barem nasih lovaca u Africi ili drugim konteinentima tice, sad se desilo, ali kad je bio drugi slican slucaj , ni ne pamti se...

U novinama sigurno ništa ne bu pisalo pošto se radi o utjecajnom Hrvatu. Profil i stranice su ubrzo ugašene nakon što je istina izašla na vidjelo.

Ugl. lovac je ostao dolje družiti se sa "crnim kablovima",a "lovina" se je vratila u RH.

Ovu temu kad sam zapoceo, sam zamislio da pokrijem razne detalje s kojim se lovac putujuci po Svijetu (Africi) moze susresti, ako se neko od clanova foruma odluci jednom za otici u kakav egzoticni lov.

Sve ide dobro, dok je dobro i dok se covjek vrati kuci ziv i zdrav, i sve bude po planu, lov obavljen i trofeji stignu.

Medjutim, znamo svi da se nesrece mogu desiti. (eto ga i jedan primjer prethodno naveden)

Lom noge, ruke, ugriz zmije, krpelji, napad divljaci s ranjavanjem lovca, (svaka ranjena divljac moze napasti i iskoristiti rogove, zube ili pandze), bolest, tropske bolesti poput malarije, srcani infarkt i slicno.
Realno, vrlo su male sanse da se nesto od ovoga desi, ali mogucnost postoji. Ako se desi, povlaci troskove.

Uglavnom za ovakva putovanja nije lose napraviti osiguranje sa renomiranom osiguravajucim kucom.
Vrijednost premije za placanje 750 do 850,(900?) kn.
Sto na ukupni trosak prosjecnog lova koji vrijedi neku svotu (3.5 do 5000 eur, pa na gore) nije pretjerano.

Osiguranje pokriva:
Troskove lijecenja do neke cifre, na pr. 40-50.000 eur,
Unistenje prtljage 400-500 eur
Kasnjenje prtljage 100-200 eur
Otkaz putovanja. - (mozda 3000 eur?) odredjuje se na osnovu vrijednosti potpisanog ugovora.

Naravno, ne moraju se uzeti sve opcije, ovisi o lovcu. Manje pokrivenih rizika, manja je premija.

Uglavnom, s potpisanim lovnim ugovorom, pitati za opcije kod par osiguravajucih kuca, i odluciti se za najpovoljnije po osbnom izboru.
Gore su navedene okvirne cijene premije, i pokrivene ugovorne vrijednosti (okvirne cifre, iz ponuda koje sam dobio). Naravno da sve varira u ovisnosti o ugovoru o lovu.

Ovo nije obavezno, ali ako neko zavrsi u bolnici, ili se razboli prije odlaska u lov mislim da dobro dodje.

Neovisno o lovu u Africi, bilo tko ko ide na neki put ili odmor, na primjer ide na skijanje u Austriji s obitelji, moze to napraviti.

Off road, diesel, 4wd, iza otvoren. Tipicno vozilo.

Tracker obicno sjedi iza na povisenom sjedalu. Osmatra s povisenog
Lovac ili lovci sjede iza na klupici.
PH - sofer.
Sa jastuka iznad vozacke kabine, moguce je gadjati ako PH dopusti. Medjutim, to je vrlo rijetko.

Pravila lova ili etika razlikuje se od drzave do drzave.
U Namibiji je dopusteno gadjati iz vozila, premda se rijetko prakticira.
U JAR, ovo nije dozvoljeno.
Ipak je gotovo iskljucivo obicaj zaustaviti vozilo blizu podrucja lova, i najcesci nacin je klasicno suljanje, ili lov sa ceke.

Mislim da je za Namibiju ovo dopusteno uslijed prosjecne starosti i fizicke kondicije prosjecnog lovnog gosta u Africi
60-tak godina, trbusast, sa srcanim stanjem ... i tako...

Video produkcije Organizacije profi lovaca Namibije.

https://www.youtube.com/watch?v=TXab17MMhXM

International plug adapter, obavezno za nositi sa sobom bez obzira gdje se ide.

Za punjenje kamera, mobitela, laptopa i ostale elektronike.

http://www.voltageconverters.com/voltageguide.htm

Oko 7 i pol mjeseci nakon lova, stigli trofeji.
Konacna cijena je 34.9 eur/kg, sveukupni troskovi dostave.

Klasicni Euro mount, Red hartebeest moze odmah na plocicu pa na zid.
A i warthog - bradavicasta svinja sa kljovama. medjutim za nju, nisam imao vremena.

Ostalo ide na dermopreparaciju. ("cape" ili "shoulder mount" odnosno poprsje po naski...)
Usoljene koze kad stignu tvrde su kao sperploca. Krupna sol po njima, i sve u najlonu.

Rogovi za cape se obicno odrezu od kosti, i sami rogovi su u odvojenom paketu, a glava se reze na nacin da se izreze samo jedan krug oko baze rogovlja, da se smanji tezina i olaksa transport radi prevencije ostecenja, i ustede na prostoru u kutiji.

Dermopreparator onda zavida rogove na bazu rogovlja, a sve to skupa na plasticni model i preko tog navuce tretiranu kozu.
(zvuci jednostavno, premda sam siguran da nije...)

Vezano za klasicni euro mount, to stigne solidno zapakarino u plastiku sa zrakom i rezanim papirom, cijela glava i rog, a sve skupa je u velikoj kutiji napunjenoj rezanim papirima za prevenciju ostecenja.

Uglavnom cijeli projekt lova u Africi treba odradjivati, ocito, sa strpljenjem. Lov je gotov kad trofeji stignu na zid, sve u svemu priblizno ce biti i do godine dana dok se sve realizira.
Dermopreparate budem stavio kad budu gotovi.

A red hartbeest na euro mount-u u privitku.

https://en.wikipedia.org/wiki/CITES#Appendix_I

CITES (the Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora, also known as the Washington Convention)

Dakle, CITES je konvencija o medjunarodnoj trgovini ugozenim vrstama.
Osim sta lovcima s jedne strane otezava uvoz trofeja, s druge strane sportski lovci imaju i povlastice.
Tako na primjer, trgovina slonovacom je zabranjena, ali transport sportski i legalno stecenog trofeja slona (slonovace) je dozvoljen. Slicno je i za nosoroga.

Divljac pod CITES zastitom je navedena u appendixe od I do III.
Tu nastaje prvi problem kod dugorocnog planiranja lova, jer su nazivi divljaci izlistani pod latinskim nazivljem.
Ovo je meni bio prvi problem.

https://cites.org/eng/app/appendices.php

Cites I - popis zasticenih vrsta pod prijetnjom izumiranja koje moze biti utjecano i trgovinom
Cites II - popis vrsta koje nisu pod direktnom prijetnjom izumiranja, ali (nekontrolirana) trgovina istim moze utjecati na proces
Cites III - popis vrsta koje nisu pod prijetnjom izumiranja, ali je neka drzava clanica trazila da se stave na listu radi kontrole trgovine.

Nacelno, ako je divljac na jednom od tri apendixa, cijene divljaci u odstrelu rastu, uvoz trofeja postaje administrativon kompliciraniji.

Kod planiranja lova, moj prvi problem je bio latinsko nazivlje na CITES apendixima.

Nakon podosta surfanja po internetu, problem je rijesen tablicom u privitku sa obicnim engleskim nazivljem. Jedva sam nasao.

Zapravo, i ugodno iznenadjenje, jer ako u Africi ima nekoliko stotina lovnih vrsta, na listi citesa pod nekim ogranicenjem ima ih oko cca 30-tak.
Dakle vecina lovnih vrsta nije pod citesom, i samim tim uvoz trofeja je time olaksan.

Lista Africkih lovnih vrsta pod Cites u privitku.

Da sad ne spominjem big 5 divljac, koja nam je svima poznata i da je pod nekom zastitom, i pod povecalom kod uvoza trofeja.

Kod prosjecno financijski skromnog africkog lovca koji lovi stepsku divljac, Plains game, PG, na strogo odredjenom ekonomskom budgetu izdvajam najbitnije stavke koje je dobro znati. (blesbok, bontebok, stepska i planinska zebra, pavijani)

Blesbok i bontebok.
Izuzetno su slicni, samo sto je bontebok rijedji, pod cites apendixom II (samo u Juznoj Africi) i dosta skuplji (par tisuca eur po grlu).
Ekonomski osvjesten lovac, naravno, planirat ce blesboka u cijenovnom rangu od 400-600 eur po grlu.

Blesbok je izuzetno rasiren i u JAR i u NAmibije. Bontebok, samo JAR
razlike im prepisujem, slike u privitku.

Blesbuck vs. Bontebok

Blesbok: colour of the upper body is reddish brown
Bontebok: colour of the upper body is a bright dark brown
Blesbok: flanks are dull brown colour
Bontebok: flanks, head and upper legs are a purple-black plum colour
Blesbok: white facial marking is interrupted by a thin brown line
Bontebok: white facial marking is uninterrupted to the forehead at the eyes
Blesbok: rump is a light dull brown colour
Bontebok: rump and the area surrounding the tail are starkly white
Blesbok: lower legs are predominantly dark brown
Bontebok: legs beneath the knees are predominantly white
Blesbok: front of the horns tend to be yellow-brown in colour
Bontebok: horns are black

U uobicajenoj lovnoj ponudi nacelno se nude dvije vrste zebri.
- Planinska Zebra (poznata i kao Hartmanova zebra)
- Stepska Zebra (poznata i kao Burchelova Zebra)
bez obzira na cites, cijena im je vrlo slicna. (oko 1000 eur, +/- 10-20%)
Cijena je tu negdje.

Planinska zebra u startu ima vrlo ograniceno autohtono podrucje, i samim tim je malobrojnija, premda planskim lovom nije direktno ugrozena, nalazei se na listi Cites II.

Cape zebra, druga podvrsta planinske, nalazi se na jos manjem autohtonom podrucju u brdima cape, samim tim je jos malobrojnija, i nalazi se na Ciites I listi. (Financijski svjesni, to ne love, cijene idu dosta visoko)

Plains zebra (burchel) je ona koju najcesce gledamo na TV u velikim migracijama, ima je na tisuce, i nije na cites listi. Njeno podrucje pokriva otprilike pola Subsaharske afrike.

Lovne opcije se tada realno svoda na hartmanovu (planinsku) ili Burchelovu stepsku. Moj bi osobni izbora radi manje papirologije i potencijalnih manjih problema s uvozom, bio stepska zebra, naravno. premda i hartamnova se uvozi relativno rutinski.

Razlika dvije zebre:
Planinska zebra ima bijeli trbuh.
Stepska zebra ima crne pruge povezane preko cijelog trbuha.

Slike u privitku.

I, konacno, pavijani.
U nambiji sam ih vidio na desetke. lokalno ih smatrataju stetocinama i smetnjom farmerima.
U lovnoj ponudi krece se od gratis odstrela (vrlo cesto) pa do 150 eur.
Zapravo, farmeru je skoro usluga kad ga se odstreli, kao i shakala.

Nema se tu sta reci, ako ne svi, a onda bream 75% lovaca u prvom lovu u africi ga love jer je cesto u paketu gratis, medjutim kad se odstreli i trofej salje kuci, treba znati da je baboon (pavijan) na cites II listi.
uvozi se rutinski, ali povlaci pratecu papirologiju.

Nasao sam jedan primjerak troskova shippinga za trofeje. (nisam slao preko te firme)
Medjutim, kad sve obracunam i usporedim, dolazim na vrlo slicnu racunicu.

U privitku, koga zanima.

Klasifikacija divljaci, prema sluzbenom elaboratu CIC-a.
Elaborat radjen na nacin da su uzeli cjenike nekoliko stotina outfittera, iz 7 lovnih drzava, i obradili statisticki.

Radjeno, doduse, prije desetak godina, ali cijene su i danas priblzne za vecinu divljaci osim big5.
Ja bih ovako rekao: sta se danas u ponudi nadje skuplje od navedenog prosjeka - to je skupo.
A sto se u ponudi nadje jeftinije od navedenog prosjeka to je povoljno.

Common game - uobicajena divljac u cijeni od 50 do 900 usd po grlu
Secondary game - srednja klasa divljaci u cijeni od 900 usd do 2200 usd
Primary game - visa srednja klasa divljaci u cijeni od 2200 usd do 3500 usd po grlu
Specialist game - visoka klasa divljaci u cijeni 3500 do 7000 usd po grlu
Big game (big 5) - opasna divljac... od kad je ova studija napravljena u 10 godina cijene ove divljaci su narasle.

U drugoj tablici day rate, prije desetak godina.
Indikativno je da su day rate za big 5, jaaako visoke, a danas iste ili vislje.

Medjutim za plains game, danas su dnevnice po mojim spoznjama u opadanju, na 200-300 eur dan.

medjutim, jos uvjek mi djeluje namibija najjeftinija prema day rate u danasnjoj ponudi

Skartni odtrel, (culling, managemenh hunt) nije im obradjen statisticki.

Iz istog CIC elaborata, prosjecno trajanje safarija prema divljaci varira od 7 dana do 28 dana.

S tim da treba reci da za trajanje lova na pojedine vrste divljaci neke zemlje imaju propise, pa za neke lovove lovac mora bukirati minimum od 14 dana, ili 21 dan, itd... bez obzira da li se uspjesan lov ostvari u prva 24 sata, lovac mora toliko dana i odraditi (i platiti).
Po zakonima o minimalnom trajanju lova, najstrsozije su Tanzania i Ethiopija.
U Namibiji nema ove regulative, buking broja dana zapravo ovisi o savjetu outfittera

Ide lovac na slona, bivola i jos ponesto u Tanzaniju, a minimum lovnih dana 21, recimo, a day rate 1500 usd / dan.... ajoooj... gulp, ne smijem ni pomisliti

Ali stepska divljac, lov u JAR i NAM, itekako ima smisla.

Trazeci sebi opcije lova u Africi, naletio sam na neke specificnosti, zanimljivosti.
Evo, da malo prenesem neke od detalja koje sam skupio.

Spiral horn slam: Komercijalni, ili pravi?

1) Pravi - ovo je za bogate....
Pravi spiral horn slam, je lov na 9 osnovnih vrsta divljaci spiralnih rogova.
Vrlo zahtjevno, i vrlo skupo za ostvariti.

Nyala - South Africa
Greater Kudu, South Africa, Namibia
Bushbuck, South Africa, Namibia
Common Eland, South Africa, Namibia
Lesser Kudu, Tanzania
Sitatunga, mocavre - Botswana, Zambia
Lord Derby Eland, rain forest, Camorun, central african republci
Bongo, rain forest, cenral african republci, Camoerun, congo
Mountayn Nyala, Ethiopia

Znaci, razliciti lovovi u 7 do 10 zemalja, od kojih neke vrlo rizicne, u barem tri cetiri razlicit tipa stanista, ili lovista, i koji u vecini slucajeva nisu zagarantirani uspjesnim lovom, pa traze da se lovi u vise navrata. Nerazvijene zemlje, i u vecini slucajeva nedirnuta otvorena lovista. Mislim da se samo lov na bonga ne moze naci za manje od 20.000 usd/eur, bez garancije odstrela, a za planinsku nyalu se ne moze naci za manje od 30.000 usd/eur.
Kompletan slam, ne vjerujem da moze se ostvariti za manje od 100.000 usd/eur

2) Komercijalni *ekonomski) spiral horn slam = South Africa:
MEDJUTIM.... u Juznoj Africi nude, kako to zovu komercijalno, spiral horn slam. Nije pravi, ali je ekonomski daleko pristupacniji. Mali juznoafricki spiral slam nudi se za 4000 usd do 8000 usd. Obzirom da su lovista sredjena, i najcesce ogradjena, lov je daleko sigurnije da bude uspjesan.

Greater Kudu, bushbuck, eland, common nyala,

Za juznoafricku republiku tipican je lov u ogradjenim lovistima, i takav je lov relativno lako ostaviriti u standardnom paketu od 7 do 10 dana.

Springbok je divljac, po velicni i brojnosti usporediv s nasim srnjakom.
Divljac povoljna po cijeni, za africki ekonomski lov, 400 - 600 eur po grlu.
U prirodi ga ima u razlicitim stanistima u 3 boje, medjutim na razlicitim lokalitetima.
Po boji to su obicni, bijeli, i crni springbok. (common, white, black)

Medjutim, u JAR, lovno industrijaliziranoj zemlji, razvijaju razlicite boje springboka (idruge divljaci) radi obogacivanja lovne ponude. Sve boje je realtinvno lako ostvariti ako se lovi na ogradjenim lovistima, sa umeto nsaeljinim podvrstama,
Pa tako po farmama nude springbok slam, u vise varijanti boja. (Engl. color variants)
Mali springbok slam, za budget ponudu, ostavriv u ogradjenim lovistima JAR:
Common springbok, white springbok, black springbok, copper springbok.
Cijena 2500 do 4000 usd/eur.
Medjutim imati razne varijente i boje povlaci potrebu da se radi dermopreparat za sva grla, pa to onda povecava ukuipni trosak lova.

Dosta lovnih medjunardnih organizacija osudjuje ove oblike uzgoja divlljaci, radi opasnosti po smanjenja vrsta, medjutim u JAR ovo je jos uvjek u ekspanziji. Kako citam danas je genetskim modifikacijama razvijeno mozda i 20tak raznih boja.
Igre uzgoja sa bojama divljaci, tipicne su za JAR.

U namibiji se eventualno zna naci ponude za zlatnog oryxa (zuta boja) ili zlatnog gnua (plavi gnu, u zuckastoj boji) medjutim takva divljac prirodno moze i biti u zutoj varjanti, samo je vrlo rijetka.

Cijene idu po 5-6 puta iznad trfoejnih taxi za uobicajene boje. Iako u prirodi se ponegdje moze zaista naci zuti orux ili gnu, faremri ih znaju otkupljivati, i kasnije uzgajati u zlatnoj boji, ali zbog krizanja u srodstvu zbog malog broja, pada kvaliteta vrlo cesto. Tu je sve vec pomalo u sivoj zoni etike, i zakona, ali ponuda postoji, cijene su visoke.

Naravno, medjunarodne lovne organizacije sve se vise protive ovom obliku ponude i skupljanja trofeja, radi degenracije vrsta.

Uglavnom za lovce kolekcionare, srednje ekonomske klase, springbok slam, vrlo cesta je ponuda u JAR. Zlatne varijante divljaci, za bogatiju klijentelu.

Golden oryx of Nambia:
https://www.youtube.com/watch?v=yxoXvI7d3Ts

Decki,

U privitku vam je jedna slika sta sam jucer uslikao sa stabla pored pojila.

Trenutno sam u lovu, uspio uhvatiti wi-fi na brzinu, pa se logirao u pauzi nakon rucka.

Khomas Hochland visoravan.
Nadmorska visina 1600 metara.
Temperature od blagog minusa preko noci, 5 do 8 celiziusa tokom jutra i predvecer, te 17-20 preko dana.
Prosjecna vlaga u zraku, 20%.

Kad se vratim javim vam se sa vise detalja!

Barem da netko uziva...daj i za mene.....!!!

Od divljaci, do sad vidjeno (ne govorim o odstrelu, o kojem cu kasnije kad ulovim vremena) dakle uocena divljac.

Brown hyena, kudu, Oryx (gemsbok), red hartebeest, springbok, blesbok, white rhino, roan, sable, steenbok, warthog, giraffe, black wildebeest, blue wildebeest, black backed jackal, baboon, quinea fawl, water buck, common eland, impala, red lechwe, plains zebra, mountain zebra, mongoose, ground squirel,

Evo par slika:
Blue wildebeest, giraffe

Guinea fawl, kudu, wathog:

Lovni Dan je drugi,
Jutros smo se rano digli. Prema dogovru, 07.30 sati sastanak u baru, i blagovaonici. Dorucak rijesen na brzinu i netom nakon 8 sati krecemo s dva auta.

Lovni plan je jasan. Ali dok se ne ostvari, sve opcije ostraju otverene u smislu onog sto cemo loviti toga jutra.

Kod suljanja kroz sikaru izlece stado gnua i pretrcava od nas na 20 ak metara. Odabir divljaci u tom trenutu je nemoguc. Iako mislim da bih bih mogao srusiti neko od grla koje pretrcava, nemoguce je i nedovoljno vremena za osmotriti i pravilno procjeniti.

Od gnua se prasina dize oko nas. Uzivam u prizoru,
Kad se smirilo, nastaljamo dalje.

Dolazimo do kamenog uzvisenja u ovom dijelu lovista - kopie, dizemo se na vrh, i korstimo dominantnu uzvisinu za osmatranje. Vidjevsi u daljini stado impale, spustamo se i suljamo prateci vjetar, te vijugamo kroz grmlje.

Ubrzom nakon barem kilometra suljanja, nailazimo na stado impale, nekoliko muzjaka, od kojih je barem jedan zreo, nekoliko mladjih, i dosta zenki, sve skupa 20ak grla. Mozda i vise.

U prvom suljanju ne daju priliku za hitac, ali u drugom suljanju se situacija mijenja, kako vec grmlje postaje rjedje i javlja se poneka cistina.

U liniji hoda prvi tracker, iza njega ja, s puskom na desnom ramenu, zakocenom, i sa cijevi prema dolje.
Impale se vidjaju povremeno kroz grmlje. U laganom pokretu.

Od grma do grma od livade do livade, suhih usta, priblizavamo se impali. Udaljnosti do koje dolazimo u poziciju za osmatranje, u ovisnosti o grmlju, livadama i vjetru, variraju od 80 metara do oko 200 m, mjereno nikonovim daljinomjerom.
Iskreno se nadam cim blizem prilasku.

Dva grla se izdvajaju nakon nekog vremena. Muska grla. Jaci i slabiji. Ostali dio krda, drzi se malo desno. Jedno grlo, stavlja glavu iz grma, a drugo grlo ostaje uz grm. Ima uz njih jos par kosuta koje proviruju iz trave.
Udaljenost mjerena, i meni ne mila, 180 metara, gledam mogucnost prilaza na blize i ne vidim ga.
Teacker mi sapce,

- The one behind the bush, onaj iza grma, this one you shoot. Dakle onaj iza grma, njega treba odstreliti,

Ali sad ne vidim prvo musko grlo, vidim drugo, preostalo, i jos po koju kosutu.
- Traker napominje, shoot the one behind bush,

Ali ja vidim samo ovo jedno s rogovima, dakle racunam, meta je identificirana,
Udaljenost nemilih 180 metara za hitac sa stapa. Pusku smo upucali dan ranije na nulu na sto metara, mauser u kalibru 300 holland and holland , i municijom PMP, dvokomorni soft point, 180 graina

- Kaze on, shoot.

Ok. Mislim se . On zna sto govori, meni je tesko reci velicnu roga.
Na mauseru je double stage trigger, dvostepeni okidac, nastojim drzati koncanicu na centralnoj zoni plecke, Lagano prstom prelazim prvi stupanj okidaca, dolazim na tvrdji dio. Situacija je cista, plecka vidljiva, prst na otponcu na pocetku drugog i konacnog stupnja okidanja.

I otpustam hitac u dobrom trenutku. Od koncetracije za hitac, trzaj ni ne osjecam, ali krajem svijesti cujem jeku pucnja koja se gubi u daljini.

Stado bjezi nalijevo, nisams iguran u pogodak.

Dolaskom na mjesto gjde je divljac stajala ne vidi se nista. Ni krvi, ni impale.

Tracker krece u potragu za tragovima, i skrece lijevo, sto me cudi obzirom da je stado krenulu desno u bijeg. Ali skokom puske prema gore nisam vidio grlo koje sam gadjao na koju je stranu bjezalo (nit da li je palo)
Palo nije, Na mjestu nastrela nema niceg, tragamo dalje.

Nakon 20 tak metara prvi manji krvni trag, a nakon jos nekoliko metara, velika lokva sluzave krvi crvene boje, Znaci pogodak je bio, tjesim se. U zelucu mi je grc, i muka. Ranjena divljac, kako cemo je naci? Bush je gust.
Trag se gubi, krvi nadalje nema, a Teacker trazi krv prema naprijed, u sve vecim krugoivma
Situacija mi nije draga, nikako. Ne traba ni reci, ocekivao sam pad u vatri ako je pogodak dobar.
Palo nije i sad je samo pitanje kako je ranjen i da li cemo ga naci.
Tapkamo za Trackerom,

Pitam Trackera, imamo li sanse za dovuci pse? Kaze on, za sad ne, daleko su, u drugom autu sa mojim prijateljem, na drugom terenu

Malo dalje jos jedan dobar obilni nakupo krvi na koji nailazimo. Jarko crvena. Stvarno obilato. Nadam se uz takav gubitak krvi da ne moze daleko.

U jednom trenutku impala proviruje na deset metara iz obliznjeg zbuna, i nestaje nakon sekundu dvije. Optika mi je vec smanjena na malo povecanje, ali s mojim refleksima nije bilo dovoljno vremena.
Nastavljamo kroz grmlje, u koloni, Teacker na celu. On se napokon smiruje, daje znak da stanemo a meni da se sagnem, dosli smo do impale.

Mice mi se u straneu i kaze da pucam.
Impala lezi na boku, zalegla, vidim ledja, ali ne vidim prednji kraj, koji je zaklonjen od grmlja. Obzirom na obilne tragove krvi, pretpostavljam da je na kraju snage, i gadjam u ledja po sredini,jedino sto vidim, znam da je to drek schose, ali bolji nemam a obzirom da je divljac ranjena moralo bi bit ii dovoljno.

Hitac i impala se ustaje! Repetiram, ali trci dalje i nestaje u bushu!
Nema se vremena za pricu.

Nastavljamo dalje, ali vrlo brzo impala stoji u grmlju, na desetak metara.
Tracker tiho kaze shoot!

CIiljam na najmanjem povecanju u plecku vidljivu kroz grmlje, i impala pada. Napokon
Prilazimo vidjeti divljac.

Tracker mi objasnjava, kad je grlo mlado, rogovi u bazi su deblji, vrhovi rastu jedan prema drugom, a rog sa zreloscu pocinje izrastati na van.

Analiziram pogotke. Prvi hitac ciljan po sredini plecke, obzirom na vecu udaljenost, pada za oko jedan pedalj i pogadja donji dio plecke ili malo ispod, lomi nogu po savrsenoj vertikali ciljanja, prolazi ispod prsa, okrznuvsi ih, radi ogrebotinu na kozi i ide dalje. Puska je upucana na nulu na 100 metara, i moja je cista greska sto nisam vise podigao da kompenizram pad zrna.
Impala bjezi na tri noge, i ostatak je poznat.

Mali je predah, pijemo vodu, i nakon tog je odvlajcimo na cistinu gdje se moze kasnije s autom pokupiti.

NA vecem brezulku je na 200 tinja metara vidljivo manje stado planinske zebre. Kratak je dogovor pao. Tracker preuzima auto, i ide dalje, ja sa PH idem u pirsch,

Ali kretanje zebra u kombimaciji s vjetrom i smjerom njihovog kretanjaj, brzo nas razuvjerava od pokusaja.
Odustajemo od zebre, ovaj put.

Okrecemo se u suprotnom smjeru, i idemo prema nizem djelu savane gdje se izmjenju stable i thorn bush, davajuci razlicitu vidljivost. Koja varira od 20 tak do 120 metara mjestimicno.
Tesko je imati pojam o prostoru, ali kretanjem kroz rzlicit bush prolacimo pjeske par kilometara.

Na jednoj prirodnoj prosjeci, u hladu vidjamo plavog gnua kako lezi u hladovini. Smjer vjetra diktira da se ide na desno, vec u sirem luku da bi mu se prislo.

Dok smo se probili blize, 4-5 komada je na nogama frkcu i djeluju mi nervozno. Ali suljajuci se od grma do grma, imamo ih na oku, medjutim istovremno ne daju priliku za pucanje.
Pomicu se dalje.
Kako ih pratimo, povremeno ih naziremo kroz granje

Nakon neog vremena otvara se nova prirodna prosjeka, oko koje se ovih nekoliko grla vrte i povremeno nestaju u zbunju pa opet izalze u vani. Jedno grlo gleda prema nama, ali kako svi stojimo mirno, ne razaznaje nas kroz bush, a mi ne pokazujemo pokret. To je trenutak kad se covjek ne usudi disati.

Dva su grla, muska od ovih nekoliko. Puska je tronoscu, tisina, nista se ne cuje, Udaljenost je 100 metara (ujedno i upucanost puske)

Gledam kroz optiku, puska je otkocena, i kao iz daljeine cujem saptanje PH
PH kaze, ovaj sto sad izlazi vani, taj je za pucanje. Njega daj. Shoot!

Koncanica je mirna koliko moze biti na tronoscu. Stavljam je na centar plecke, donja trecina trupa.

Nakon hica plavi gnu se ritnuo zadnjim koiitima, i u nagnutom polozaju ramenima se tznuo naprijed, kao da je posrnuo prednjim djelom, kao da je u tom trnu izgubio snagu u prednjim nogama. Posrnuo, povratio se i otrcao.
T sam uspio vidjeti kroz optiku, nakon trzaja!

Imam osjecaj u dobra pogodat, a i PH mi je nesto nasmjesen. Gadjao sam u nisku plecku, direktno. Po meni trebal je biti pogodjen kroz srce, ako nisam napravio gresku kao s impalom.

Kazem vodicu da imam osjecaj da je dobar pgotak, a tako ima i on. Ubacujem novi metak u cijev, i krecem prema mjestu nastrela. Medjtim, PH mi kaze da sacekam da mu dam vremena. Puska je zakocena i objesena na tronozac.

Dakle, vrijeme za cigaretu! Tako i bi.

Nakon kraceg vremena krecemo prema mjestu nastrela, krvni je trag obilat, i uskoro dolazimo do plavog gnua, desetak godina starosti, mrtvog, nakon dodatnih polukruznih 100 tinjak metara mrtvog bijega, pogodjen kroz srce. Prostrel

Za mene je plavi gnu jedan od pravih simbola afrike, glavna divljac velike migracije preko serenghetija koja se cesto vrti na dokumentarnim filmovima satelitske televizije. Trofje koji dugo zelim. Napokon ostvaren!
Sliakmo se. PH javlja trackeru motorolom gdje da dodje, skupljamo gnua, i krecemo u kamp na rucak,
Skoro ce podne, A nakon tog slijedi kratka pauza do popodnevnog izlaska

Prvo jutarnje suljanje krece cim smo stigli na podrucje otvorene ravnice. Blesboka je po mojoj procjeni mozda 200 grla, izmjesan sa barem stotinjak grla springboka. To je 600 komada ociju.
Kad im se pridje vec na 300 metara, prvo grlo koje vidi lovca, daje se trk, a za njim kompletno krdo ide u stampedo, obicno se zaustavljaju na rubu vidnog polja ili dalje. Na otvorenoj ravnici to znaci neki put i kilometar. Neki put vise.
PH nas vodi u prvi pirsch, trazker je Charly, i dolazimo s teskom mukom na 3oo tinjak metara od veceg krda blesboka, i spingboka. Drugi problem su zenke. Izuzetno je puno zenki, malo je muskih grla zrelih za odstrel. Prvi springbok nas vidi, prvi se daje u bijeg, svi za njim trce na drugi kraj lovista. Ne daju priliku za pucanje. Prvo suljanje traje barem sat i pol, bez rezultata.

Nakon prvog pirschanja drugi kolega koji je bio s nama se umorio, i odustaje do daljnjega. Ostaje u autu.

Drugi pirsch, slicna je situacija, obicno nas vidi prvi springbok, daje se u trk, svi ostali za njime. Dolazimo na 300 metara, i ne moze blize.

Kad smo dosli do auta PH nam kaze, ovo je stepska divljac, koja prezivljava na otvorenoj ravnici savane od predatora. Trci nesto malo sporije od geparda, medjutim gepard ne moze drzati svoju brzinu jako dugo. Na taj nacin kad se drzi na otvorenom, daju sebi dovoljno pocetne disrance od trenutka kad glavni apex predator krene na njih. Tad se daju u bjeg, i dok gepard pridje blize, do tog trenutka vec je izgubio svoju eksplozivnu snagu i energiju, usporava i sprinta u trk, iz trka u krajnje usporavanje i cesto puta je bezuspjesan.
Safety in numbers, safety in distance.

Nakon drugog pirscha nakon 2-3 bezuspjsna prilaska od kojih se svaki mjeri po koji kilometar na toplom i suhom zraku sa suncem koji se priblizava zenitu, umorio se i PH. Dao je instrukcije Charliju, i taj dan na dalje pirschamo samo nas dvoje, do sumraka.

To jutro, samo do rucka, barem 4-5 puta smo pokusavali, prilazak blesboku, svaki put hodali po kilometar – dva – tri, po neki put bi dosli na 150 do 200 metara udaljenosti koja bi dozvolila gadjanje, ali kad bi prisli, ne bi bilo zrelog muskog grla za vadjenje. Springbok bi digao glavu, i cijelo krdo bi nestalo u podignutoj prasini do slijedece otvorene ravnice,

Inace, i zenka i muzjak blesboka imaju rogove, medjutim s godinama muzjaku postaju svjetliji, te se prstenovi oko roga dobijaju svjetlu zuckastu do bijelu boju. Tracker kad prati krdo, kad osmatra trazi iskljucivo svjetli rog da bi idenificirao muzjaka za odstrel,

Premjestamo se autom u drugi dio lovista, ispred nas je prirodni nasip obrastao trnjem. Kako mo presli nasip, na manjj udaljenosti ispred nas se pojavljue 60tak grla blesboka, izmjesanog s nekoliko grla springboka.
PH zaustavlja auto, i lagano se povlaci u nazad, rikverc, u leru na padini.
Situacija je gotov idealna, Znamo das u ispred nas, a ne vide nas trenutno jer smo ispod nasipa.
Skacemo iz auta, grabim ruksak i Charly je sa stapom spreman.
Idemo uz nasip, visine 2 metra koji je obrastao trnom.

Nakon neke udaljnosti, provlacimo se uz nasip kroz trnje, i dolazimo na uzvisinu nasipa, prekrivenu trnjem i poziciju za pucanje. Charly stoji i namjesta stap, ja mu kazem da makne stap i da klekne i istovremeno namjestam ruksak, i pozicioniram se u lezecem polozaju za pucanje, sa puskom namjestenom na vrhu nasipa, postavljenom na mekani ruksak. Trenje i gsti grm razbijaju nase siluete.
Prodjem optikom preko cjelog krda, mjerim udaljenost koja u ovisnosti od grla do grla, biva oko 150 do 160 metara.

Charly osmatra dvogledom, dok kleci i usprkos idealnoj situaciji nema muskog grla. Nigdje za vidjeti. Sve zenke.
Ova situacija traje manje od minute, po koji springbok po obicaju nas osjeca prvi, daje se u kas, i cijelo krdo lagano krece za njim.
Corak.

Vrijeme je rucka. Idemo na farmu.

Za predjelo je biltong, specijalitet juga subsaharske afrike.

Biltong je suseno zacinjeno meso antilopske divljaci. Osim sta je specijalitet lovaca, ujedno je i spcijalitet krivolovaca. Jer krivolovci u divljem bushu koji love bush meat, odnosno meso za prodaju na sivom trzistu lokalnom siromasnom stanovnistu, dok krivolove u divljini africke savane, nemaju drugi nacin cuvanja mesa u kampu osim da ga izrezu na filete i osuse na suhom zraku i dimu drva akacije. CIjeli process susenja traje nekoliko dana.
Gulas od divljaci za glavno jelo, i kolaci za kraj.

Kuca je u lovistu, iz dnevnog boravka na par stotina metara vidi se pojilo i uvjek priutno stado crnog gnua.
Rucak i cigareta su rjeseni, pa idemo nazad na farmu na popodenvni odmora do 15 sati kad idemo popodne u lov. Blebok mi je stalno na pameti, nestrpljiv sam, nisam siguran da cu mu uspjeti prici.

Nakon kratkog odmora, Charly me vec ceka kod auta, i nas dvoje idemo nazad u lov na Blesboka.

U lovistu nalazimo nekoliko odvojenih rastrkanih grupa blesboka i springboka, auto zaustavljamo da se ne vide, i idemo u pirsh. Svaki prilazak i dalje je neuspjesan,

U prvom suljanju, skupljam prvi africki souvenir. Suljam se na sve cetiri ispod rijetke suhe trave na velikoj cistini prema prvom udaljenom stablu akacije. Ostar bol me presjeca u koljenu. Kroz hlace dobivam solidan primejrak camel thorna sa zemlje. Bol zanemarujem, nastavljam dalje na sve cetori sa puskom na ledjima i remenom u kriz preko prsa. Tako dolazimo u poziciju za pucanje na 160 metara, ispod jedinog stabla oko kojeg je trnjevitog grmlja. Ali opet su sve zenke. Pusku sam u sjedecm polozoja oslonio na stablo.

Inace ni takva gotovo idealna situacija ne traje zauvjek, ispada mi nekako, da od trenutka kad dodjes u priliku za pucati, to traje nikad duze od dvije minute, a ponekad i manje od 30 sekundi. Treba identificirati zrelog muzjaka, i odstreliti, i nit je lako nit se ima previse vremena.

Blesbok opet bjezi, trn ostaje u koljenu, i sad dok pisem ovo jos uvjek ga pipkam ispod koze.

Prvo suljanje, popodne, opet nista. Dva sata truda i znoja, i opet chorak.

Nalazimo slijedecu grupu, uvjek vec po peguli izmjesanu sa springbokom koji nas prvi vidi, i svaki put se daju kasom u bijeg.
Svaki put i do dva kilometra dalje, a to ujedno znaci, ili jos se dva sata suljati od stable do stabla, ili grma do grma koji su rijetki, Potrositi sate truda, sutnje i znoja, i ako je bezuspjesno, ponoviti.

Krenuli smo rano iza rucka. Znaci do noci imamo priliku mozda za 3 suljanja.
Od hodanja danas, osjecam sve misice u nogama.

Posljednji pirsch... Sunce je popodnevnom zalasku, pedalj iznad horizontal. Vrucina popusta.

Charlijev body language mi ne ulijeva povjerenje. Ja kazem, man whatever you tell me, I listen. Lets go!

Blesbok je opet na barem kilometar od nas na sred ravnice, mozda tri stabla izmedju nas.
Dolazimo blize stadu koje drzi distancu,. Sunce samo sto nije zaslo. Ispred nas je oko 100 grla, barem, kao i nekoliko grla zebra i nesto springboka.

Zrelo grlo je odvojeno, identificrirano,kroz dvogled. Charly mi objasnjavaL prvo grlo lijevo, od onog stabla, svjetliji rogovi,... Prisli smo nekako, blizu.

On stoji, ali oko njega su zenke, koji ujedno i prolaze pored njega. Grla mi prolaze kroz optiku, muzjak stoji. Mjerim udaljenost, 160 metara. Vrijeme mi tece, znam da su sekundi u pitanju

Kocnicu pustam, cekam da se zenke odmaknu, plasiram hitac iza plecke. On je posrnuo, malo pao zadnjim dijelom, ljulja se, ne bjezi.
Kroz optiku u prasin krda u bijegu ga i dalje imam, stado je u rasulu, zenke i mladi trce i pretrcavaju u svim smjerovima. Cekam cistu situaciju za jos jedan hitac, iz straha da ne ranim drugu divljac u guzvi.

Napokon, otpustam jos jedan da izbjegnem potragu na krvnom tragu.
Pada.

Sunce u tom trenu dotice horizont na zapadu. Na ledjima i znoju natopljenom u kosulju vec osjecam kako manje grije.
Blesbok.

Danas ujutro dolazi gazda, na jutarnji dorucak.

Kaze, u osmom mjesecu dolazi mu gost na leoparda, i treba poceti pripremati lov, i raditi leopard baiting. Trebaju mu dva manja warthoga, za bait, pa ako zlim da odem s njim.

Ne da zelim ici, nego sam osbito pocascen da me stari zove u svoje drustvo, obzirom da me u sve ove lovove obicno prati PH, njgov sin! Naravno da idem! Spreman sam u sekundi!

Na farmi svaki PH ima svojeg stalnog trackera, Johny je tracker od Starog.
Sjedam u auto, na zadnje otvoreno sjedalo upoznajem se i cakulam sa Johnyijem, i on je Damara, 2 zene, 8emero djece. Nudim ga cigaretom na sto mi se zahvaljuje sirokim smjeskom od uha do uha!

Stali smo uz rub grmlja koji gleda na pojilo. Warthog je slabog vida kaze stari, izaci ce na vodu bez obzira na auto, medjutim druga divljac ce nas vidjeti i nece prici.
Ujutro je bilo hladno i brzo odustajem od cekanja na otvorenom zadnjem sjedistu lovackog bakkija.
Vracam se u kabinu. I cekamo dalje da malo zagrije i jutarnji hladni vjetar da stane

Nakon nekog vremena, Hartebeest je izasao, gledao nas neko vrijeme, i povukao se nazad u bush.
Nekako u isto vrijeme iz busha izlaze tri warthoga, od kojih su dva manja, velicinom dobra za bait.
Biraju se manji za ovu svrhu da se lakse podignu i okace za stablo.

Na 300 metara od nas, se zaustavljaju. Gledaju u svim smjerovima, i osmatraju za sigurni pristup pojilu.

Izlazimo vani iz auta, i lagano kroz bush sa strane cistine od pojila idemo u laganu setnju prema svinjama. Stari mi postavlja stap, ja mjerim udaljnos, 95 metara do prvog, a oko 98 metara do drugog. Nadam se da se necu osramotiti pred strarim. Ne bih se htio osramotiti, ovo mi je jedno od tezih pucanja, hvata me trema.

Prvi hitac i prvi warthog pada u vatri. Kaze PH da odmah gadjam drugog,

-Next one, on the right, smaller one, schise!

Dva preostala ne mrdaju, nego stoje i gledaju sta se desilo prvom. . Repetiram, postavljam koncanicu i drugi pada u vatri. Bait rjesen.

Skupljamo warthoge i vozimo ih ka revirima gdje se radi baiting.

Prije vjesanja warthoga na stablo, utroba se cisti, jer bez ciScenja meso se prije kvari i truli, a ovako traje duze
Dok odrobljeni warthog visi na stablu, utroba koja je izvadjenja, stavlja se u obliznji grm, i prestavlja dobar bait za hyenu.

Pomazem Johnyiju oko izvlacenja warthoga iz auta, ciscenja, podizanja na stablo, i osiguravanja zicom.

Drugo mjesto za baiting je pod obliznjim brdom, uz pojilo.
Ali to je barem 15tak kilometara dalje, voznjom kroz bush. ocito - pojam blizine je ovdje vrlo relativan.

Tokom voznje malo je divljaci za vidjeti, 3 zirafe, i nekoliko burchelovih zebra, jedva vidljivih u bushu.

Drugi warthog postavlja se na stablo, i koristimo priliku pogledati tragove. Mjesto posjecuje zenka leoparda, sudeci po manjim tragovima.

Slikam trag leoparda, uz metak 300 H&H, kao mjerilo velicine traga.
Zenka nije za odstrel, ali mozda joj se prikljuci muzjak.

U Namibiji se leopard lovi po zakonu iskljucivo docekom na mrciliste.
Lovi se isklcucivo stariji muzjak, Lov se na sve obavlja iskljucivo danju.
Leopad je pretezno je nocna zivotinja, ali lov je dozvoljen, ako se ne varam, do 2 sata iza zalaska sunca, ili tako nekako.

Bait se prati i stavlja se kamera. Kad leopard udari na bait, postavlja se sator na 60tak metara udaljenosti s dobrim pregledom i lovca se dovodi na cekanje.
U slucaju ranjavanja, leopard se trazi tek slijedeci dan
Kako stari kaze, medjutim, lokalni leopardi su sve pametniji i vrlo cesto naprave krug po noci oko baita, radiusa 100 - 200 metara, i ako im nocni vjetar donese miris ljudi, na bait taj dan nece prici.
Za takav lov nema garancije. U slucaju neuspjesnog lova lovac placa samo day rate za lov, ali ne placa trophy fee.

Baiting je obavljen, prijepodne je na kraju, sunce u zenitu, i lagano idemo nazad na farmu. Rucak je topal, i ceka nas.

Slike:
- Warthog za baiting
- Stari bait, ostaci na stablu
- Ciscenje utrobe prije stavljanja na stablo
- Postavljanje baita na stablo, povezivanje zicom
- Trag zenke leoparda u pijesku

Pokret je pnovo u 15 sati.

Idemo na brezulajk, koji je dominantna uzvisina u lovistu da mozemo osmatrati.

Zaboravili smo stap, sto smo ustanovili tek kad smo stigli.
PH je problem rijesio macetom, odrezasvisi klasicni stap s rasljom za pucanje. Improvizacija kad ne moze bolje/ Nije mi to bas milo, tronozac mi je drazi, ali u trenutnoj situaciji drugih opcija nema.

Sa uzvisine smo osmotrili planinske Zebre. Na udaljenosti u gustom bushu, vidi se po koja tek kad napravi pokret, Mountain zebra, nekoliko grla u pokretu. Improvizran stap za pucanje, ne ulijeva mi povjerenje.

Zebra ima oko 400 kila, ulijeva mi brige oko dobrog pogotka, koji je za zebru jako bitan! Iako imam ideju, pitam PH koliiko zebra moze imati kila biomase. I odbijam ocekvani odgovor. 400 kg.

Kako kazu zebra i gnu su divljac koju najcesce gube losim pogotkom i ranjavanjem.

I to bi moralo pasti, sa klimavog stapa, i malog metkica od 11.7 grama, u pakovanju cahure 300 HH. Da mi je svejedno – nije. Odjednom mi i puska, i kalibar izgledaju skromni i slabasni,

Ali idemo, smjeru kretanja zebra. PH, i ja, Tracker ostaje s autom na uzvisini i ostaje jos neko vrijeme tamoa da moze osmatrati zebru za kojima se spustamo nizbrdo.

Kad smo ph i ja vec krenuli, uspijeva jos barem jednom javiiti grubu poziciju i kretanje stada, dok mi lagano koracamo s vjetrom u lice i idelano, sa suncem u ledja.

Nakon nekog vremena, uspijevamo prici zebri, na takvu udaljenosti da ih mozemo povremeno vidjeti kroz gusto grmlje
Malo su lijevo od nas, krecu se u istom smjeru, udaljnost 80 tak metara, paralelno s nama, pokazuju u koju crno bijelu prugu pa se zatim gube u grmlju. Stali smo. Ima cistine u prosjeku ispred nas. Stavljam pusku, na suho stablo, i osmtaram prosjek gdje ce se pojaviti na 30tak metara ispred njih.. Kod zebra je problem raspoznati muskog, i ovdje sam po pitanju izbora poptuonu ovisam o savjetu PH.

Prvu zebru slijedi mlado zdrijebe, prolaze i nestaju.Ocito je zenka.
Dolazi druga s mladim. I ona nestaje.
Dolazi treca sa mladim, i gubi se u grmlju.

Kaze PH, sljedeci je muzjak, ako je cisto, pucaj,
Muzjak izlazi, PH potvrdjuje, muzjak prolazi, i nestaje. Povoljan trenutak trajao je prekratko
Prpustena prilika, trajala je mozda sekundu. Nije stao.

Pratimo ih i dalje. Steta mi je i zao mi je najvise radi odlicnog polozaja koji sam imao i stabilnog oslnaca suhog stabla.
Suho stablo ne mogu nositi sa sobom do slijedece prilike.

Kaze PH da zna da idu na vodu, koja je svega parsto metara dalje.
Pratimo ih. Na rubu vidljivosti, u ovom grmlju na 100 do 120 metara udaljenosti, a sam smjer kretanja povremeno nam zavlaci u stranu da imamo idealan smjer vjetra,

Dolazimo na rub busha, gdje se pogled otvara prema bari s vodom, Stotinjak mtara udaljenosti.
Mi klecimo. Osmatramao.
Iako su zebra stigle prije nas svega 15 tak minuta, zenke s mladim su vec zalegle, a iza nih s druge strane sa pojilista vec se vide i 2 zirafe. Fokusiran na zebru, zirafe ni ne gledam.

Muzjak zebra je iza zenki. Stoji. Ali nije ni cisto za gadjanje. Ja se namjestan za pucanje u sjedecem stavu, s puskom oslonjenu na neku povinutu granu zadnjeg thorn busha, koji gleda na cistinu. Muzjak lagano izalzi na potpunu cistinu. Puska stabilna, PH mi potvrdjuje.

Kaze, shoot high shoulder. Sapce.

Puska je odkocena, i pucanj razbija tisinu oko pojila., Kroz optiku vidim da muzjaku pada zadnji dio tijela, koji se spusta kao u usporenom filmu, a zatim i prednji dio. Pada na mjestu. Pogodak u kraljeznicu,

PH vice, odlican pgodak!
Shoot again, for insurance!

Pao je zadnjim dijelom pema nama. U takvom polozaju nema druge nego texas heart shot, po duzini.
U glavi su mi sve price o ranjavanju divljaci i kako kaze, pustam insurance shot

Prolaz minuti. Prilazimo blize.
Gotovo.

Prvi je hitac prema mjestu ciljanja prosao kroz visoku plecku polomio kicmu i bio je dovoljan, Drugi samilosni. Mali metak u velikom pakiranju odradio je posao.

Dok cekamo auto razgovaram s PH. Kako n daljinu raspoznati muzjaka od zenke zebra?
Kaze, zreli Muzjak ima najvecu gusu (engl. Dewlap), pa se osmatra gusa. On skuplja oko sebe nekoliko zenki, a zenke ujedno prati i zdrebad. To smi i vidjeli, tri zenke sa tri mala, i muzjak kao 7 grlo.
Kod gubitka muzjaka, zenkama treba i duze vrijeme da nadju novoga i prihvate ga u grupu, medjutim u ovom slucaju nema stete jer su sve tri sa zdrebadi, i sve su bredje. I dok podignu podmladak imat ce vremena da si izaberu novog muzjaka.

Johny je brzo dosao s autom.
Divljac je velika, po biomasi, najveca koju sam odstrelio, nas trojica jedva je vucemo.
Obzirom na velicinu, sa bakija se skida ograda, postavlja kao rampa, i divljac se izvlaci preko elektricno wincha u auto.

Kalahari springbok – Lov u Kalahari pustinji.

Iako u lovistu gdje smo bili ima Kalahari sprinboka, ideja ovog lova bila otici u Namibijski dio Kalahari pustinje, i tamo loviti autohtonu vrstu u prirodnom biotopu.
Kalahari je pustinja koje se prostire na na tri drzave, Namibije, Botswane, i juznoafricke republike.
Povrsina je oko 900.000 km. Rubna podrucja su definirana vise kao polupustinja u prelazu na savanu.

Loviste u koje smo bili prethodnih dana je smjesteno na Komas hochland visoravni, u regiji Otjzandjupe, 1600 metara nadmorske visine i iz naseg kampa do Nambijske Kalahari pustinje ima nekoliko sati terenskim vozilom, vecinom po bijelom, ali dobrom putu.

Po putu prema Kalahariju se naravno vidi dilvjaci, a meni je ujedno i indikacija koja je divljac najbrojnija u slobodnom lovistu. uz cestu je cesto kudu, red hartebeest, oryx, warthog, jackal, baboon, i velo zanimljivo mocvarna antilopa waterbuck. (sto mi je indikacija prisutnosti umjetnih pojila)

Po putu stajemo na pumpi za gorivo, u predgradju windhoeka i nastvjamo dalje.

Krenuli smo rano, oko 06,00 i na lovnu koncesiju u Kalahariju dolazimo oko 9 sati.
Bilo je jako hladno kad smo krenuli, i na svu zimsku robu i jaknu, sjeli smo u kabinu landcruisera, a tracker Johny je ostao na zadnjem dijelu, preko sve robe pokrivem jos sa barem dvije tople dekice.

Dok smo stigli, i promjenili regiju, zatoplilo je.

Osjetno je zatoplilo..

Nadmorska visina je sad oko 1400 metara, malo je nize, i osjecaja se znantna razlika u temperature.

Vruce sunce ublazava nam lagani povjetarac, koji daje nesto svjezine, ali istovremno je sklon zavarati process dehidracije.

KALAHARI!

PH nam daje uobicajeni safety brief: piti vodu! Dehidracija je neprijatelj

Ovdje se vidi drugaciji biotop, tipican crvenkasti pijesk kalaharija, daleko rjedje raslinje, pogled se pruza i po koji kilometar uokolo, trava je suha, rijetka, i povremene velike povrsine pjeska, suha korita rijeka se jos uvijek nailize, po koji thorn bush, ili malo veca povrsina grmlja.

Divljac je rijetka i rastrkana po manjim grupama, plaha i bjezi na daleko.

Grupa od desetak plavih gnua, springbok, blesbok.

Na rijetkim drvima akacije, vidjamo gnijezda weaver bird, koje grade velika gnijezda i zive u koloniji.

Karta biotopa Namibije, centralna visoravan Khomas, prakticki je okruzena Kalahari pustinjom.

Cim smo rjesili formalnosti sa gazdom, sto je rutinski rjesio nas PH koji s njim godinama suradjuje ulazimo u loviste. Lovimo Kalahari Sprinboka.

Danas koristim Remington 700, u kalibru 30-06, municija PPU grom, vrlo popularna u ovom djelu svijeta.

Cim smo se makli, od par kucica na farmi, kraala za goveda i vjetrenjace za vodu, krajolik se mijenja, u polupustinjski, izrazito rjedje vegetacije.

U prasini iza auta u daljini ostaje nekoliko zirafa, i uskoro vidjamo rijetko stado hartebeesta, grupice sprinboka, koja bjeze cim se uoci auto, sva divljac je u bijegu cim na otvorenoj ravnici dodje u vidokrug auta.

Imam dojam da nece biti lako, suljanje je na prvi pogled otezano nedostatkom grmlja i zaklona, moj je dojam da se prisuljati na 200 metara za hitac sa stapa nece biti jednostavan.

Vozimo se u off road izvidjanju barem pola sata, trazcker je za volanom, i PH na trackerskoj uzdignutoj stolici sa dvogledom u ruci.

Grupe sprinboka se prorjedjuju, i na kraju stajemo, bas u trnutku kad smo na mozda na 500 metara uocili nekoliko grla koja su nestala dok smo krenuli.

Prvo suljanje je bezuspjesno, iako smo se kretali po otvoreom terenu, prikrivajuci se iza rijetkog i povremenog grma ili stable akacije, springboka u prvom suljanju nismo ni vidjeli. Dozivamo auto na radio ii demo dalje. Prolazimo nekoliko grla plavog gnua jednako plahog, koji nam poklanjaju nekoliko boljih prilika za slikanje.

Ponavljamo prceduru.

Kad vidimo springboka, auto nastavlja laganu voznju do prvog grma gdje se moze izaci a da nas springbok ne vidi, a nakon tog se auto makne, par stotina metara do slijedecg zaklona gdje tracker ceka instrukcije od PH na radio.

Mi idemo u suljanje, na otvorenoj ravnici stabla su rijetka, mozda po nekoliko stotina metara jedno od drugog, ja hodam korak iza PH, njime zaklonjen od pogleda sprinboka, a smjer naseg kretanja grubo je odredjen smjerom vjetra, a fino dotjeran mjestom narednod stabla. Suljanje pocinje, barem jedn kilometar dalje od vidjene divljaci.

S mukom se dovlacimo na mozda 300 metara, i cim nas prvi springbok vidi, cijela grupa se daje u bijeg, gdje nakom nekoliko trenutaka nestaju na rubu vidnog horizonta. A nase suljanje se nastavlja u tom smjeru.
Do slijedeceg prilazenja, slijede nova 2-3 km. PH tvrdi da ce springbok prije ili kasnije napraviti gresku.

Vrucina se osjeca. Pijem zadnju bocu vode koju imam u dzepu, Sunce ide ka zenitu.
Nakon 2-3 ovakva pokusaja ozbiljno sumnjam u uspjeh lova. Postajem zabrinut . Ovo je zdanji dan lova, popravnog ispita nemam, jer sutra letim nazad u HR..

Zovemo auto.
Novi prilazak na 1 km udaljenosti, izlazak iz auta iza busha i ponavljamo postupak. U ovom trenutku vise ne znam po koji put. Stigao sam medjutim popiti vode, i spremiti bocu u dzep.

Suljanje od drva do drva, od grma do grma. Drzim se iza PH, tako da divljac ima mogucnost primijetiti samo jedan pokret, samo jednu siluetu. Sve je otvoreno, drva zaista rijetka.
Prilazimo nakon nekog vrmena nvoj grupi od nekoliko sprinboka. Grupa nas vidi u prvom prilisku i daju se u trk mozda sa udaljenosti od 400 metara, i nestaje iza nekog rijtkog grma. Lagano idemo za njima.

Provirujemo iz grma i nekoliko grla nas opet vidi, i daje se ponovo u bijeg, medjutim jedan muski, se odvaja iz grupe, skrece u poluluku na desno, i staje. Od titranja zraka gledajuci ga kroz dvogled iza PH imam dojam da lebdi u zraku. Stoji malo dijagonalno, ali vidim mu cijeli desni bok i cijela prsa.

Starost sprinboka se ocjenjuje na nacin da starija grla imaju rogove zavijene prema unutra a mladja grla imaju rog lagano izvijen prema van.

Filip kaze, za odstrel je i stavlja stap, tronozac primos.

Stavljam pusku, smirujem nisanje, na povecanju 8 ga nalazim u koncanici, postavljam ciljnik na njegovu desnu stranu prsa, obzirom na lagano dijagonalni hitac. Misam stigao mjeriti udaljenost, ali gruba mi je pricjena da je izmedju 150 – 200 metara,

Puska je upucana na nulu na 100, i malo podizem koncanicu iznad zeljene tocke pogotka, i povecvam pritisak na okidacu.
Nakon pucnja, puska trzne i ne vidim rekaciju na pogodak.

PH kaze, dobar pogodak! Ja gledam sto bolje mogu, ne usudjuem se disati, i springbok mi nestaje iz vida, nestaje iza grma.

PH kaze, good shot, he is down!

Nisam to vidio, ali vjerujem njemu.

Repetiram pusku, i aktiviram kocnicu, idemo do mjesta pada.
Dok smo dosli do njega, napravili smo barem 300 metara, bijeg od mjesta nastrela cca 100 metara. Pogodak lagano ukoseno u njegovu desnu stranu srca. Bez izlazne rane.

Adrenalin mi lagano popusta, i polako pocinje osjecati ostalo.... vrucina, suha usta, suhe usne, zedj.
Stavljamo divljac u auto, i idemo se javiti vlasniku koncesije, i dati mu divjlac,

Prema pravilima meso pripada vlasniku, Mi uzimamo trofej, ili kozu ili oboje.
Na farmi, imamo predah, lagani rucak, sendwichi, sokovi i pivo spremljeni u nasem kampu.

Moj zadnji lovni dan, u Namibiji, na ovom putovanju, proslo kao u sekundi.

Kod posjeta gradu svratili smo u Winhoek Taxidermy shop.
Dakle, dermopreparatorska radionica, plus trgovina suvenirima.
Nakon lova, lovac ima opciju preko lokalne radionice raditi dermopreparate.
Zaboravih pitati cjenike, (mea culpa ), ali nacelno onda uz cjenu dermopreparata skace drasticno i cijena shippinga zbog tezine i volumena.

Ima jos.. jedva sortiram slike.

Genet, mali divlji predator, davno jos introduciran u Evropu (Spanija), zna ga se imati i za kucnog ljubimca...
I ostalo..

Za lovce kojima vlastiti nacionalni propisi ne dozvoljavaju uvoz trofeja (kljova) slona (ili bilo ceg drugog), postoji mogucnost izrade replike u kompozitnom materijalu (plastika). Naravno, kalup se radi prema izvornom trofeju.

Uz obalu je popularan big game fishing, pa postoji mogucnost izrade preparata i za velike ribe.
Na rijekama je popularan lov na tiger fish, cesto se kombinira sa lovnim safarijem.

Klijentima sa velikim prostorom u kuci, popularan je pedestal mount.
Itd.

razno.