Pištolj u kalibru 10 mm Auto
Koji pištolj u kalibru 10 mm auto
savjetujete za kupnju i zašto?
Koja su vaša osobna iskustva s navedenim kalibrom.
savjetujete za kupnju i zašto?
Koja su vaša osobna iskustva s navedenim kalibrom.
Prijavite se kako biste komentirali.
Banati korisnika ?
Korisnik se više neće moći prijaviti niti koristiti forum dok ban traje. Ovo je ozbiljna radnja.
Sad je pitanje sta je dostupno kod nas i izvana.
Pretpostavljam glock i xdm vode u dostupnosti.
Ne trazim taj kalibar, ali sad mi je upravo postao egzotican i zanimljiv.
Možda najbolji od svih SA TRP, 6" cijev. Na žalost, ne proizvode ih više, ali ih se može još naći u SAD. Ovdje je 5" https://www.springfield-armory.com/1911 ... m-handgun/ . Na žalost, i taj je nedavno zaustavljen. S ovima dijelovi nisu problem, sve s 1911 paše.
Sretna i vesela Nova godina!
P.S. Što se tiče samilosnog hitca, nedavno sam bio u pogonskom lovu gdje je kolega, želeći skratiti muke vepriću, pucao u glavu 4 puta (!!!) kalibrom 9mm. Na kraju je stvar riješena Brenneke kuglom iz sačmarice.
Sretno u odabiru!
Koje streljivo koristite da je tako nabrijano u 10mm auto? Jer sve ovo što se ima za kupiti kod nas je realno punjeno ko .40s&w, jedino ako punite sami pa onda ok!
Mislim da sam tamo vidio.
https://www.rangeisclear.shop/index.php ... s_id=68271
Salju postom uz predozdbu oruzne iskaznice, europassa i osobne.
Koje streljivo koristite da je tako nabrijano u 10mm auto? Jer sve ovo što se ima za kupiti kod nas je realno punjeno ko .40s&w, jedino ako punite sami pa onda ok![/quote]
Fanzoj ima jače punjenje u ponudi (200gr, Federal), a Bojna, Lovac i HunterKŽ S&B (180gr). Iako, i ovo slabije punjenje ruši sve što treba srušiti.
Nekako mi je najbolja opcija bila Slovenija i Tanfoglio. Imaju skoro sve modele u 10mm, natjecateljske i za samoobranu, plastika i čelik, standardna veličina i kompaktne.
Međutim, lovci i planinari u SAD, koji nerijetko nalete na pumu ili neki od medvjeda, a željeli su poluatomatski pištolj, tražili su da se 10 mm Auto obnovi u izvornom obliku. Proizvođači pištolja i streljiva su odgovorili, mada se u zadnje vrijeme primjećuje da prvotni ushit slabi, zato je SA i odustao od proizvodnje TRP serije. Stvar je u tome da 10 auto je baš negdje na pola puta između 357 Magnum i 41 Magnum i većih kalibara, barem što se tiče SAD i njihovih prilika. Tu je uskočio Buffalo Bore s impresivnim izborom jakih naboja za 10 MM Auto https://www.buffalobore.com/index.php?l ... list&c=146 .
Kod nas su stvari bitno drugačije, medvjedi nisu problem, a na vepra je 10 mm Auto veoma solidan naboj. Jer, budimo na čistu, samilosni hitac na srnjaka je jedna stvar. Na većeg vepra je sasvim druga, u pravilu i moguće opasna. Jedan naš novinar je iz ĆZ 9x19 sasuo svih 16-17 hitaca u napadajućeg vepra i na kraju ga je uspio oboriti i izvući se neozlijeđen. Ali mi sam kaže da nije uspio na vrijeme skočiti na poveći kamen, loše bi se proveo.
Što ranjeni vepar može, najbolje svjedoči događaj u području Ličkog Tiškovca, negdje 60-tih. Mještanin Ševa je išao u šumu nasjeći drva, i naletio na ranjenog vepra u jarugi. Kad je vidio priliku, ponadao se omastiti brk i pokušao dokračiti vepra sjekirom. Nije uspio, vepar je skočio i doslovno mu raznio jedan dio stražnjice. Iako je bio teško ozlijeđen, uspio je dozvati u pomoć. Međutim, najbliži je bio Knin, a i dok bi došla ambulantna kola i odvezla ga po onim oputinama, uzelo bi nekoliko sati. Srećom pruga nije bila daleko i baš su imali sreće da je ubrzo naišao teretni vlak. Zustavili su ga, ranjenog Ševu su ubacili u jedan od vagona, i na vrijeme su stigli u Knin i okrpili ga. Uglavnom, preživio je, ma da ne znam da li je imao težih posljedica. Od tad, kad smo išli u planinarenje u područje Dinare, i kad bi naletjeli na izrijano tlo, omiljena psina za gradsku čeljad nam je bila isprepadati ih da se dobro paze da ne bi prošli kao i nesretni Ševa. To je koji put znalo otići predaleko, pa kad je jedan na Risovcu išao "iza grma" po noći, morao sam ići s njim noseći karabin.
Također, još jedan izvanredan pištolj je SIG P200 LEGION https://www.sigsauer.com/p220-legion-10mm.html . Samo jedna mi stvar nikako nije jasna; zašto su frema i zatvarač/navlaka od inoxa, a cijev nije? Da ga kojim slučajem želim kupiti, najprvo bih se raspitao gdje mogu difuziono kromirati cijev.
Negdje na YT je bio snimak napada vepra gdje neko puca iz 9mm i prazni cijeli okvir, meci zaprasuju po vepru u napadu, i on tek nakon cijelog okvira pada pred noge covjeka.
Za tek skolovanog i licenciranog lovca, pojam energije metka i efekta na divljac je nepoznat.
9x19 se vrti u prosjeku 500-600 joula (ima i nesto jacih), a 10Auto, nesto preko 1000 joula (uz poneko jace punnjenje, ovisno o prozivodjacu, ali to nije niti blizu papovke, a ni 223, puscani srednje snage, i koji su jos uvjek nedovoljni za svinju po pravilniku).
Karabinski metak za divlju svinju, pravilnik trazi 2500 joula na 100 m.
To su smjernice za trazenu energiju. I sto se moze ocekivati.
Pistoljem se samilosni daje u glavnu ili vrat. I to je hitac u CNS. I to mora iz blizine da se pogodi. Sto je veca udaljenost, teze pogoditi
Ako se ne pogodi CNS bez obzira na kalibar pistolja, efekt ce biti los. Ovo se moze ocekivati ako se puca s vece udaljenosti u svakojakim uvjetima, sumrak, uzbudjenost, mrak, grmlje, necista meta, itd
Isti pogodak sa jacim kalibrom iz karabina, imat ce bolji efekt.
Kod vepra ili medvjeda, ne prilazi se blizu za takav hitac ako su jos zivahni.
A samilosni se radi karabinom sa solidne sigurne udaljenosti, koja omogucuje takav hitac.
To moze biti ucinjeno odmah popravnim hicem iz puske ako se lovi sa ceke, ili prilazenjem na blize da je cista nisanska linija do divljaci. 10tak metara.
Karabin rjesava sve. Pa i zaustavni hitac ako dodje do napada.
Zanimljivo da je glavna kocnica za takav samilosni popravni/hitac da se nedogodi, ono klasicno, ne pucati drugi put da se ne razbije previse mesa. (mesarska logika)
U zivotu pamtim jedan samilosni hitac. Ali ne kod nas , nego u Africi
Hartebeest pogodjen u visoku plecku, davao je znake zivota kad smo prisli, bio je miran na desnom boku ali je disao.
Pogodak u visoku plecku je cesto puta samo varljiv sokirajuci hitac, samo zato jer moze trenutno sokirati zivce u kicmi i rezultirati momentalnim padom, takav hitac pogadja visoka pluca ili ih promasuje skoro kao i cijelu vitalnu zonu, a srce skoro sigurno, i divljac se moze ustati, i pobjeci makar na tri noge.
Samilosni je u toj situaciji uslijedio u plecku, za tu priliku, po sred vitalne zone - plecka/srce/pluca. Puska.
Ovo ujedno i dokazuje da se za samilosni hitac s 30 centimetara udaljenosti moze i puska korisiti.
A da ne govorimo na malo dalje, sa sigurne udaljenosti ako je takva situacija, kad treba naciljati.
U zakljucku - Pistolj za samilosni je bolje imati nego nemati. I ako mogu radije bih ga iskoristio za samilosni iz neposredne blizine, nego karabin.
Ali ne u svim situacijama. Samo tamo di mogu prici divljaci toliko blizu, da mogu pogoditi CNS.
Lovac mora biti svjestan ogranicenja ovog oruzja (tehnickih, ali i osobnih ogranicenja).
Za ilustraciju.
Harry Selby, poznati Africki profesionalni lovac (mozete ga izguglati), cijelu svoju karijeru 50 godina nosio je colt woodsman 22LR kao pistolj za samilosni.
Jer u uvjetima kad se moze prici blizu, doovoljan je 22lr za hitac u CNS, kroz uho, za samilosni
Kod nas je propis 300 joula energije, sto je jos bolje.
Ali poanta je pogoditi CNS, ako se to ne moze pogoditi, sigurno koristi se puska. Sto Harry Selby jest i cinio.
1. Poznat je jedan Eskim na sjeveru Kanade koji je lovio polarnog medvjeda s 22 Hornet. Kad bi ga pogodio, životinja bi se najčešće samo blago trznula i mirno produžila. Lovac bi pričekao nekoliko sati, i našao mdvjeda mrtva, unutrašnje krvarenje bi obavilo svoje.
2. U Kaliforniji, u davna vremena, kad je puma bilo dosta, profesionalni lovac je dao da mu naprave Colt SA revolver u 218 Bee, s dugom cijevi. Budući da je lovio u gustom šipražju, bez dobrih pasa nije mogao ništa. Psi bi nanjušili pumu, potjerali ju i ona bi obično pobjegla na drvo. Psi bi opkolili drvo i lajanjem upozorili lovca. On bi prišao i sa zemlje ispalio hitac u pumu. Ona ne bi previše reagirala, ostala bi na drvetu. Nakon par sati bi mrtva tresnula na tlo. Kad su ga pitali zašto ne koristi pušku jačeg kalibar, odgovorio je puška puno teža, i nezgodna u šikari, a i ako pogodi pumu, velika je vjerojatnost da će ranjena pasti na tlo. U tom slučaju, naravno, psi bi pojurili, a puma ako ima još malo snage. bi ih razderala u tren oka, pa bi ubrzo ostao bez dragocijenih pasa.
Kad smo vec u tolikom (uobicajenom offtopicu, za ovaj forum), daj da ti kazem svoje vidjenje za ovo, uz malo iskustva, s lovcima iz "plemena" na drugom kontinentu.
Svaki put u Africi, moji trackeri su iz Damara plemena.
Na pocetku je uvijek tamo sve novo, a kasnije se covjek pocinje fokusirati na detalje i zapazati sitnice.
Ti ljudi rodjeni su tamo u bushu, i vjerojatno u seoskim kolibama bez struje. Prije dolaska u loviste, prosli smo skoro 200 km prasnjavog puta.
Tamo nema asfaltirane ceste.
Cijeli zivot odrasli su i proveli u bushu Africke subsaharske savane, na granici sa Kalaharijem medju divljaci koja se broji u desetinama vrsta i stotinama grla, svakodnevno.
I sad dodjem ja iz evrope, i gledam sta oni rade, malo pricaju, engleski imaju los do prolazan. "To have, to be", sto bi se reklo, pa treba malo posmatrati da covjek koji zeli nesto vidjeti dodje do zakljucka.
O, large track see this? Prosao je stari eland!
Di, majke ti, veliki trag? a ono eland stao na kamen, i vidi se komadic predjeng dijela papka. i malo poremecen obrub pijeska uz kamen
Vrh papka od elanda valjda se to moze razaznati, ali gdje mu pise starost?
Ajmo dalje.
Idemo mi za elandom, trag se kubi u kamenitom terenu, tarcker pocne hodati u lepezi, s vremenom sve sirom lepezom, strpljivo, a vrijeme ide, i onda nadje nako 300 metara , opet nesto, u drugom smjeru kretanja.
Mozda par dlaka na grmu od trnja. A od jednog do drugog traga, prodje dva sata dok mi stigenom do tog grma,
pokazuje mi prstam ja ne vidim. meni grm ko grm, onda on uzme par dlaka, jer ja sam za njega corav, pa mi hoce poakzati, i pokaze mi ih na ruci. Onda vidim. 2-3 dlake
i to tako ide.
KAd je vjetar promjenio smjer ta potraga bila je gotova. Eland nas je osjetio
Imao sam ranjenog orixa.
Dodjemo na mjesto nastrela, on kaze vidi krv.
gdje krv majke ti?
Ma vidi kolko ima? Upro prstom, ja ne vidim, on se sagne skoro da takne "krvni trag".
Ja vidim okruglastu neravninu na crvenom pijesku.
Ono kapljica krvi, uvaljala se u crvenoj finoj prasini, ne odskace bojom uopce od pjeska. Kapljica. Razbio je stapom pjescanu grudvicu, i onda se vidjelo pola kapi krvi.
To je "krvni trag"?
Malo trag, pa se malo gubi, pa nema traga opet 300 metara, kamen sve okolo, on opet nadje trazeci u lepezi lijevo i desno, malo od papka, na mrvici pjeska, kap krvi, nakon 150 metara, i tako cijelo jutro, dok ga nismo nasli, oko rucka.
Gledam, kasnije uz malo vise iskustva u narendim izletima, po kampu sta se desava, i neki put budem sa drugim lovcem u autu, cujem price kad rani, ili sudjelujem u potrazi ako je neko ranio.
(Ja nisam nikad tamo izgubio divljac, ali imao sam 2-3 traganja na krvnom tragu, uz pomoc trackera)
I mogu reci da lokalni Damara tracker cesce nadje divljac nego krvosljednik, pas.
Ovo je nevjerojatno, ali istinito.
I Damara nisu tradicionalni lovci, lovacka plemena su bushmani i pigmeyi, i onda se mislim, ako su Damara ovakvi, kakvi su tek ovi drugi? (odgovor slijedi pri kraju)
I sad, imas slicnu stvar.
Eskima, koji je odrastao na sjeveru, sa nekom "djecjom" puskicom. Koji kad pukne, ne odustaje od pracenja tragova dok ne nadje sta trazi. S malo suhog mesa u ruksaku ako treba i danima
I onda mozes usporediti, sa nama, prosjecnim urbanim gradjanima, sa topovima od pusaka (poput 30-06). koje rade velike rane, modernim ekspanzionim zrnom, koji smo lijeni sami traziti ranjenu divljac u prosjeku vise od pola sata (cast iznimkama kojih znam nekoliko), koji u lovackom drustvu rijetko zovemo pomoc krvosljednika (opet, cast izuzecima), i koji u prosjeku nemamo pojma o tragovima zivotinja. (opet cast iznimkama, da se ne uvrijedi niko)
Daj boze da znamo razlikovati trag srne od traga jelena ako ga vidimo punom tezinom otisnutog u blatu. (U vecini slucaja)
Dakle, ne mogu se uspredjivati dvije kulture i koristenje oruzja, puno je vise kulturoloskih razlika za tako nesto, a mozda i genetske predispozicije za izvornog lovca koji je navikao danima biti na tragu divljaci, jer su mu preci pred 100 godina, lovili sa lukom i strijelom i bili stalno na tragu divljaci, i tako zadnjih 2000 godina
PERSISTENCE HUNTING (izguglati)
Ovo je dobro za ilustraciju
Imas i drugi nacin tradicionlanog lova, persistance hunting, tradicionalnih plemena, uzgred zadrzalo se jos u Kalahariju, jedno od plemena koji ovako love su Bushmani (San people)
Lagano trce za zivotinjom, ne daju da se odmori, ne daju da pije vode, lagano kaskaju za njom, divljac drzi distancu, ne piju vodu ni oni, ili imaju litru sa sobomm, ali jednom od umora ili dehidracije divljac padne. Ovo zna trajati danima. Znaju biti 2 lovca tako da jedan drzi malo jaci tempo, dok drugi malo zaostaje dok se kao odmara laganijim trkom. Divljac padne od umora i iscrpljenosti prije ili poslije.
Samo treba dovoljno lovista, da to traje desecima kilometara. Kalahari je prostran.
I sad daj takvome jednom, malokalibarsku pusku. Ni eskimu nije problem ovo da shvati
Skratice mu visednevni maraton, na dva dana. Dovoljno da pogodi hartebeesta u trbuh. (ili eskim polarnog medvjeda)
Da ne pricam bezveze, stavio sam na temu o lovu u Africi, clanak, gdje postoje sudski spisi, kad su na osnovu dokaza osudili crnca iz juzne afrike radi krivolova u keniji, koji je krivolovio slonovacu sa maloklaibarskom puskom. Pucao u mekano u slonovski pazuh izbliza, poluatomat 22, vjerojatno vise hitaca I onda bi pratio dok slon ne bi pao.
Ali to nije nas nacin lova.
Mi smo drugaciji, kulturoloski, po mentalitetu, i po sposobnostima, po mogucnostima, i lijeni smo (u usporedbi sa ovima).
Usliejd tog, u lovnoj kulturi koju smo stvorili, u vecini zemalja u svijetu, definira se minimum energije za lovacko oruzje za odredjenu divljac.
A sad, onaj ko je u stanju zaista bit na tragu divljaci, 10 dana u sumi bez prestanka, ja mu skidam kapu. Pa nek lovi s cim hoce.
Ja ne mogu, pa biram kalibar koji je jaci od minimuma zakonskih propisa. (Drzim se one "bring enough gun", sto rece Robert Ruark).
Za svinju mi je 9.3, za srnjaka 30-06.
A malokalibarka za papir. Imam je registriranu kao lovacku ,ja znam da s njom na lisicu ne bih pucao. Zato je ni ne nosim u sumu.
Samilosni je iz blizine,u određenu točku,da divljač skonča i ne muči se.
A kada je ranjena divljač još dovoljno jaka da juri(pa i na lovca),to nije samilosni hitac.
To je još uvijek odstrijel ,odn dostrijel.
To se radi karabinom(ili kuglom) ,da se divljač zaustavi i usmrti.
Za krupnu tesku divljac zaustaviti, samo karabin je relativno pouzdan uz uvjet kolko tolko zadovoljavajuceg pogotka.
Pogorsavajuci faktor, koji se cesto zaboravlja je povisen adrenalin kod divljaci u napadu, sto smanjuje efektivnost pogotka.
Sad se mozemo vratiti na temu.
Časna pijonirska, još samo jedna i ne ću više. U SAD je normalna stvar pucati čak i u goleme divljake (feralne svinje) iz 223 i to mislim SS109 ili slično. Hitac iza uha i kraj priče. Pa u Švedskoj jedan od popularnijih kalibara je njihov 6,5x55, i oni odstrele godišnje blizu 100000 losova, a to je povelika životinja. S Norma stranice o 6,5x55 SE https://www.norma-ammunition.com/en-gb/ ... --20165420 :"More than a hundred years after its introduction it is still the standard round for competition shooting and one of the most popular hunting cartridges in all the three Scandinavian countries. Having downed a dozen moose, more than 50 caribou and three times as many roe deer with the 6,5x55 it remains my all time favorite choice for mixed European hunting." .
Što se mene tiče, ne volim vidjeti kad netko u lovu na krupnu divljač koristi manje kalibre, makar bi trebali biti u redu. A gnušam se kad netko koristi vojne naboje, bili oni 7,62 ili 8mm. Osobno, budući da me zanimaju samo divlje svinje, ništa ispod 308 W, 30-06 ili 8x57, iako se neki kunu u 7x64 i 270 W.
https://www.thehighroad.org/index.php?t ... ew.903836/
https://www.thehighroad.org/index.php?t ... t-12801334 upis #60
odnoso napravljen od čelika problem je kod polimerskih pištolja u tom kalibru da ćeš uspjeti teško iskontrolirati
pogotke da budu precizni a onda sve to gubi smisao .
Probao sam i hs i glock u 10 auto i jednostavno to je prejak kalibar da bi se moglo kvaliteno
pogoditi sa tim.
Colt delta elite ili neki drugi steel frame pištolj koji ima dovoljno veliku težinu da kompenzira taj trzaj je dobar u tom kalibru ostalo je za šminku.
kad dođeš na pola spremnika na HS-u ili Glocku taj pištolj leti na sve strane jer nema težinu.
Bolje dobra 9tka i plastična pa da pogodci budu precizni nego plastični 10 auto .
Kalibar je dobar zaustavna moć odlična samo je pitanje tko to može iskoristiti u polimerskom pištolju.
Za ovakav kalibar mora biti čelika da kompenzira trzaj .
DA budem iskren ne kuzim ! Ako je u pitanju "rapid fire" mogu se sloziti sa time sto si napisao, no ako je u pitanju LOV ili PRECIZA vazan je samo PRVI metak, sve ostalo je vrlo malo bitno. Preciznost je jedno a ugodnost pri pucanju je nesto sasvim drugo. Osnovni problem je u "glavi" onoga koji puca, ako je u podsvjesti ostalo neugodno iskustvo sa jakim kalibrima cak ni prvi metak nece biti dobar jer strah radi svoje... Tko ne vjeruje neka proba, ali stvarno muski kalibar, npr. 0.44 magnum iz revolvera od 2.5", 4", 6" i 8+3/8" duzina cijevi... Sve ce se SAMO KAZATI !!!