•Lov i lovačke pričeLov u Africi
Nakon voznje, zasutavljamo se na putu, preskacemo ogradu i ulazimo u loviste.
Nakon par stotina metara, pojavljuju se 2 Gemsboka, oryxa, na 100 tinjak metara udaljenosti. Zenka i muzjak. Medjutim, vide nas i nestaju u grmlju. Ovo je brezuljkasti dio lovista.
Teren je sad i brezuljkast, a ima i kamenjara koji na mjestima zamjenjuje makiju.
Kroz bush vidjamo i Red hartebeest, pokusavamo im prici vec prema vjetru kako puse u lice. Stado je na par stotina metara, 4 do 6 komada, vidljivo s prekidima u grmlju. Nakon 20-30 minuta suljanja. Dolazimo na blizinu za gadjanje. Tracker, osmatra na dvogled, a ja preko optike i puske oslonjene na africki tronozac, spremajuci se za hitac… Losa Sreca! Sve su zenke, idemo dalje. Distanca je bila OK, i prilike je bilo. Medjutim nema zrelog grla.
Teren se nastavlja uz suho korito rijeke. Pretpostavljam da rijeka napuni tok nakon kisne sezone. Pitao sam Trackera o tome, nesto mi je promrmljao, ali nisam bas razumio.
Pratimo, dakle, suho rijecno korito, a zatim se dizemo desno dublje u bush. Vidljovost je razlicita i krece se od 30tak metara, ali negdje dozvoljava pregled i do 200, pa i vise. Makija. Da skratim, nakon mozda kilometra suljanja, opazimo Gemsboka (Oryxa) kako brsti lisce uz rub busha. Ne staje, ali hoda lagano. Gemsbok je subsahrska podvrsta oryx antilope vrlo brojna u regiji Damaraland.
U svakom slucaju, ovaj nas, stariji muzjak, prati rub grmlja, i lagano se krece drzeci distancu na mozda 300 metara ispred nas. Dajemo se sa strane, zasticeni grmljem od direktog pogleda Oryxa. Hodamo ubrzano, da ga sustignemo. Vjetar nam je u lice. OK. Pratimo konfirguraciju terena, i vijugamo od grma do grma.
Nakon pola sata ili malo manje, prilazimo blize. Povremeno ga se djelomicno vidi kroz grmlje. On radi jos par koraka, zastaje i kroz rupu u grmlju pokazuje plecku. Medjutim, okrece se ka nama i gleda ravno u nas. Tracker mi kaze, ovo je prilika, ako se okrene, pobjeci ce. Bas i nije neka cista situacija, ali sta je tu je! Mjerim udaljenost, 96 metara do grmlja. On je malo dalje, dakle na 110 do 120 metara. Stap je spreman, naslanjam pusku, i postavljam koncanicu na divljac.
Koncanica na Swarowskom je njemacka koncanica tip 4C. Ovo je dobro dosla okolnost jer mi je ista takva na mome Zeissu i na sirokokutnoj Meopti, i ugodna mi je oku iz ciste navike
Meta nije bas cista. Ne vidim niti nisku plecku, vec samo visoku plecku i komad sredine boka. Kako privlacim koncanicu plecki preko oryxovog desnog boka, pojacavam lagano pritisak na okidacu ocekujuci da osjetim prvi lagani otpor, kao i na svojoj lovackoj puski na kojoj ne koristim ubrzicu.
Puska nenandano i prerano trzne. Lagani steyerov okidac me prevario, radi vlastite navike tvrdjeg okidanja. Hitac je plasiran dosta lijevo od plecke. Tog sam savrseno i kiselo svjestan.
Nakon par stotina metara, pojavljuju se 2 Gemsboka, oryxa, na 100 tinjak metara udaljenosti. Zenka i muzjak. Medjutim, vide nas i nestaju u grmlju. Ovo je brezuljkasti dio lovista.
Teren je sad i brezuljkast, a ima i kamenjara koji na mjestima zamjenjuje makiju.
Kroz bush vidjamo i Red hartebeest, pokusavamo im prici vec prema vjetru kako puse u lice. Stado je na par stotina metara, 4 do 6 komada, vidljivo s prekidima u grmlju. Nakon 20-30 minuta suljanja. Dolazimo na blizinu za gadjanje. Tracker, osmatra na dvogled, a ja preko optike i puske oslonjene na africki tronozac, spremajuci se za hitac… Losa Sreca! Sve su zenke, idemo dalje. Distanca je bila OK, i prilike je bilo. Medjutim nema zrelog grla.
Teren se nastavlja uz suho korito rijeke. Pretpostavljam da rijeka napuni tok nakon kisne sezone. Pitao sam Trackera o tome, nesto mi je promrmljao, ali nisam bas razumio.
Pratimo, dakle, suho rijecno korito, a zatim se dizemo desno dublje u bush. Vidljovost je razlicita i krece se od 30tak metara, ali negdje dozvoljava pregled i do 200, pa i vise. Makija. Da skratim, nakon mozda kilometra suljanja, opazimo Gemsboka (Oryxa) kako brsti lisce uz rub busha. Ne staje, ali hoda lagano. Gemsbok je subsahrska podvrsta oryx antilope vrlo brojna u regiji Damaraland.
U svakom slucaju, ovaj nas, stariji muzjak, prati rub grmlja, i lagano se krece drzeci distancu na mozda 300 metara ispred nas. Dajemo se sa strane, zasticeni grmljem od direktog pogleda Oryxa. Hodamo ubrzano, da ga sustignemo. Vjetar nam je u lice. OK. Pratimo konfirguraciju terena, i vijugamo od grma do grma.
Nakon pola sata ili malo manje, prilazimo blize. Povremeno ga se djelomicno vidi kroz grmlje. On radi jos par koraka, zastaje i kroz rupu u grmlju pokazuje plecku. Medjutim, okrece se ka nama i gleda ravno u nas. Tracker mi kaze, ovo je prilika, ako se okrene, pobjeci ce. Bas i nije neka cista situacija, ali sta je tu je! Mjerim udaljenost, 96 metara do grmlja. On je malo dalje, dakle na 110 do 120 metara. Stap je spreman, naslanjam pusku, i postavljam koncanicu na divljac.
Koncanica na Swarowskom je njemacka koncanica tip 4C. Ovo je dobro dosla okolnost jer mi je ista takva na mome Zeissu i na sirokokutnoj Meopti, i ugodna mi je oku iz ciste navike
Meta nije bas cista. Ne vidim niti nisku plecku, vec samo visoku plecku i komad sredine boka. Kako privlacim koncanicu plecki preko oryxovog desnog boka, pojacavam lagano pritisak na okidacu ocekujuci da osjetim prvi lagani otpor, kao i na svojoj lovackoj puski na kojoj ne koristim ubrzicu.
Puska nenandano i prerano trzne. Lagani steyerov okidac me prevario, radi vlastite navike tvrdjeg okidanja. Hitac je plasiran dosta lijevo od plecke. Tog sam savrseno i kiselo svjestan.
Waterbuck
Red Lechwe
Kob
Sitatunga
Prema stanistu, mocvarne atilope vezane za bare, vodu, delte, usca rijeka, jezera.
Sitatunga je na listi spiralnog roga. Pa da ne duljim o tome. (Skuplja divljac, tamo di je ima)
Red Lecwhe, ima ga na sjeveru Namibije, Caprivi strip, izuzetno skup za lov. i rastrkano po jos par zemalja afrike.
Nesto ga ima naseljenog umjetno po lovistima centralne Namibije.
U Capriviju je jako skup, u centralnim lovistima gdje je umjetno naseljen, umjereno skup.
Cim divljac nije siroko rasprotranjena, cijene skacu. Lechwe nije bas za lovce na budgetu.
https://en.wikipedia.org/wiki/Lechwe
Kob - nema ga u namibiji. Ekvatorijalne drzave gdje ga ima, politicki su vecinom nestabilne, ili nesigurne. Nije bas za lovce na budgetu.
https://en.wikipedia.org/wiki/Kob
Waterbuck - ima ga svugdje, od svih navedenih mocvarnih antilopa, najzanimljiviji jer ga ima dosta. Cjenom relativno pristupacan.
Teritorijalan, drzi se svoje bare. Obicno oko sebe drzi grupu mladih i zenki. Krzno gusto i lijepo, trofej watebucka zasluzuje dermopreparat. Ima izuzetno jak miris mosusa, kojim odbija nametnike u mocvari. Zbog ovog mirisa, postoji uvjerenje da nije dobar za jelo, jer meso smrdi. Nije tocno. Vazno je kod guljenja, da se podkozne zlijezde potpuno odstrane, a meso je vrlo dobro za jesti.
Rekao bih ovako, obzirom na rasportranjenost i brojnost, cjene umjerene, jedina mocvarna antilopa, dostupna lovcima na budgetu. Radi drugacijeg stanista od savane ili stepske sume, vrlo zanimljiv za lov.
https://en.wikipedia.org/wiki/Waterbuck
Na slikama dolje.
Watebuck, slikao sam ga na prethodnom safariju 2018
Red Lechwe, zenke i mladi, slikao ove godine.
Waterbuck, mocvarna antilopa. Eland, najveci od grupe spiralnog roga.
Waterbuck je teritorijalan, i nisam planirao kompliciran lov na njega (mozda 1 do 2 izlaska).
Eland je lutalica, koja stalno hoda. Nema navike, i nema svoj teritorij. Njega se lovi na tragu, ili osmatranjem i suljanjem. Danas je na jednom mjestu, sutra je 20 km dalje. Ako ga se preplasi, kad krene, vise ne staje. Samo hoda laganim kasom.
Slucajno moze se odstrijeliti sa ceke, kad dodje na vodu. Ali to je slucajnost na koju ne treba racunati.
Ako je lov 7 dana, za waterbucka sam planirao jedan do dva izlaska (max 1 dan), za elanda sam planirao cijeli safari, jer je eland nepredvidljiv. Dakle, samo dva grla.
Usputno, bilo sta drugo, od sporedne divljaci ako naleti, (koja je u razumnoj cijeni)
Price slijede.
Od grma do grma.
300 metara. Jos malo blize.
250 metara
220 metara
Cim blize, a blize vise ne moze. Stigli smo da zadnjeg grma. Nema dalje.
Christian stavlja stap.
Dvjesto dvadeset metara, pucaj. Kaze.
Srce pumpa. Zamor hodanja. Adrenalin radi.
Poravnavam koncanicu, malo iznad plecke.
Pucanj, repetiram.
Trazim kroz optiku.
Ali waterbuck stoji mirno. PH kaze overshot, again!
Ponovno pucam. Zenke bjeze na lijevo, on bjezi na desno. U grmlje, gubi se.
Miss, again, kaze PH
Sta dalje, pitam se?
Idemo dalje do mjesta gdje je stajao. Tamo nema nista, ni krvnog traga. Idemo dalje prema vodi. Mic po mic, korak po korak.Jesam li ipak pogodio, ili nisam. Imam bas grc u zelucu. Dolazimo do ruba nasipa, dolazimo na vrh nasipa, I lagano skrecemo na lijevo.
Kako hodamo preko ruba nasipa, s lijeve strane vidim pokret. Izlazi grlo van. Vidim rogove! Sapcem vodicu, waterbuck, lijevo!
Nije dobro pogledao, kaze, nahh cow…
Kazem tiho, vidim rogove! Pogleda on kroz dvogled.
To je isti, tvoj!
Stap ide na mjesto.
Stodeset metara! Pucaj!
Stavljam koncanicu gdje me je osjecaj vukao da stavim. Na esto gdje se dodiruje vrat I plecka.
Pustim hitac, I u donjem rubu optike, vidim pada!
Kazem, PH – pad u vatri!
Sa naseg mjesta osmtranja , promatramo neko vrijeme. Prasina na mjestu gdje je pao se slegla, I tako je ostalo.
Idemo na mjesto nastrela, rasirili smo se.
Prilazim napet mjestu, visoka je trava, ne vidim nista.
Medjutim nedaleko s lijeve strane se zadimila prasina, vidim radi nogom.
PH kaze da dam jos jedan hitac iza plecke, tako I bi.
Nakon waterbucka, svi napori biti ce usmjereni na Elanda!
Čestitam!
Pucao si sa 375 HH ?
Analizirao sam promasaje. Ne mogu rutinski promasiti divljac velicine konja, dva puta za redom.
Sa stapa sam trenirao na streljani sa 3006, i nesto manje sa 375 (ppu), i sve sam imao u vitalnoj zoni
Stap je stajao nestabilno, na tvrdom kamenju, na kosini, kamenje velicine jajeta do velicne stopala, krs..
Noge na kamenju su mi bile izvrnute.
Sa nasipa kad sam pucao, stvar drugacija, Stap je fino legao u mekani pijesak, i dobio sam stabilnost. Pogodio di sam gadjao.
Vecina stepske divljaci lovi se kad se vidi s udaljenisti iz auta, izlazi se i prilazi suljanjem.
Eland, ne.
On je setac, samo hoda, drzi se gustog. Nije teritorijalan, i lovi se na tragu. Osim po slucajnosti, ko onaj mladi na pocetku, ili kad izadje na vodu, ako je prilika sa ceke.
Silazimo iz auta, tracker i ja.
Idemo do kaljuze.
Kaljuza je promenada sve lokalne divjaci. Tu su onda i tragovi. Trazimo trag od elanda.
Nasli ga. Jedan dan star trag, sudeci po izmetu, i zrelo grlo, sudeci po velicini otiska u blatu.
Za njim. Idemo.
Tracker prati koliko moze, ali trag se gubi u visokoj travi, ali kasnije se nalazi opet u pijesku, gdje trava ne raste pod krosnjom akacije. Jer u hladovini divljac provodi dan. I pod krosnjom akacije, nalaze se otisci.
Uglavnom par sati smo na tragu. Uglavnom u kontinuiranom smjeru, ali vjetar je u ledja i nije dobro. Trag je s vremenom sve svjeziji.
Pred vecom livadom stanemo. Sjednemo iza grma, na rubu.
Dva plava gnua nas osjete i maknu se. Pokret u grmlju na kraju livade. Suprotna strana. Tracak nade.
Nista, zirafe.
Vjetar mjesa, ali dominanto nam je vjetar u 6 sati. Osjetile nas. Prelaze livadu ka nama, 8 grla zirafe.. Pretrce livadu u jednom smjeru, dobiju nam miris uz drugog smjera vjetra, i u galopu mjenjaju smjer u krug oko livade. 3d discovery. Prolaze na 20 metara od nas. Ostaje dim crvene prasine u zraku, i topot kopita se gubi u daljini. Kroz dim jos pretrcava zreli sable, sabljasta antilopa.
Kod silaska iza auta, za cim lakse suljanje, uzeo sam municiju etui, u lijevi dzep hlaca 5.11, boca vode u desni dzep hlaca, cigarete u lijevi dzep kosulje, i range finder u desni dzep kosulje. Pusku i stap.
Nemam kameru za snimati. Suljanje je prioritet. Zirafe ostavljam za discovery channel.
Nastavljamo. Od traga starog jedan dan dolazimo do traga starog par sati.
Gkedati trackera sta radi, to je umjetnost.
Medjutim, vrijeme rucka, vjetar u ledja, odustajemo. Eland makes another day.
Na motorolu zovemo auto, idemo na prasnjavi put, da sacekamo prevoz do rucka.
Nista. Napetost mi raste, kao i zabrinutost da ga mozda necu odstreliti.
Danas lov pocinje penjanjem na brdo. Osmatranje. Vidjeli elanda za odstrel, u bushu. Idemo u suljanje.
Dolazino na 50 metara, vjetar mijenja smjer, eland se makne.
Cijeli dan tako. Promjenjiv vjetar. Igra macke i misa.
Na nekoliko mjesta, nasli 2, 3 grupe elanda, sve mladi, nema zrelog, izgube se u grmlju.
U jednom trenu, rano popodne izlazi mi steinbock, u travi. Antilopica od 8 ili 10 kila.
Udaljenost 40 metara.
Visok paralelan rog, ja znam da je za pucanje.
Schise? Pitam PH. Safety is off.
On osmatra, pod drugim kutem, pa ceka. Ne vidi iz moje perspektive.
Schise?
Ja, schise! Gut steinbok!
Stapa i vremena za stap nema, vjetar je u lice.
Smirijem disanje, dovlacim koncanicu na mjesto.
Lagano, stiscem, a koncanice se ljulja, nikad mirna, lovim trenutak idealne pozicije.
Tu je. Centar body mass. Sad dijana, hubert, sveci, pomagajte, let my aim be true, i tako dalje.
Trenutak jos fali. Stisnem
Click!
Mislio sam u zemlju potonut. Ocaj, i nevjerica. Rifle goes click instead of bang! Za elanda ovo bi bila kastrofa!
Jel moze u ovom lovu, ista ici rutinski? Nemam vremena za analizu, near miss.
Repetiram, ubacujem novi u cijev.
Metak izlece vani u travu sa ciklusom zatvaraca. Onaj poznati mauserov klik klak, para mi usi u tisini ravnice.
Steinbok, ne reagira, miran je.
Hvatam u ciljnik, prolazim mentalnu check listu. Koncanica, kocnica, disanje, smirivanje, stiskanje
Koncanica se ljulja, ali i nalazi svoje mjesto.
Blam!
Iza steenboka prasina, on nestaje.
Odlaskom do mjesta nastrela, tu je. Nasli ga.
Mali princ savane, jedan od grupe tiny ten. In the salt!
Ovo mi je malo mi je povratilo nadu, nakon nekoliko dana bez icega, diglo mi je raspolozenje.
Popodne i dalje provodimo trazeci elanda.
I ovaj mališa je popio 375 ?
Zanimljvost, kako pricamo u kampu, kazu ovako.
Kad dodju klijenti specijalno loviti Damara dik - dik, prosjek cijene ovog malisana je oko 2000 eur, (antilopica do 5 kg) preporuka je 375 HH, zrno soild.
Jer kad ga ga to pogodi, on ostane na mjestu. A solid prodje ko FMJ bez da razbije kozu.
A s druge strane, ako ga pogode sa 223, 243, i slicno, ako odskakuce u travu, zavuce se negdje, vise ga ne nadju. Znalo se desiti. Sa 375 nikad im nije odskakutao.
Kad to sve prodjes, na terenu, i po pricama, stvarno se dodje do zakljucka da je 375 HH najuniverzalniji africki kalibar. Moze za sitno, moze za slona, a vanjska balistika komparabilna po putanji sa 30-06. 416 bi za ovo bio overkill, a 338 na primjer, nije za opasnu divljac. Uvjek se dodje na 375.
Govorim, dakle, o lovu od najmanjeg do najveceg za one gun safari.
Za uobicajene lovove na antilope, i slicno. 30-06 i slicni kalibri su sasvim zadovoljavajuci, uz uvjet kvalitetnog zrna.
Ali za ove male vrste antilopa,možda ipak prejako.
Kad dodju klijenti specijalno loviti Damara dik - dik, prosjek cijene ovog malisana je oko 2000 eur, (antilopica do 5 kg) preporuka je 375 HH, zrno soild.
Jer kad ga ga to pogodi, on ostane na mjestu. A solid prodje ko FMJ bez da razbije kozu.
Nadjemo trag dva starija.
Djir po lovistu sa druge strane, da dobijemo povoljan vjetar. Izlazimo christian i ja.
3 sata suljanja na tragu. Od grma do grma. Sunce przi, znoj ide ispod kape i niz vrat.
Pokret u grmlju. Zebra.
Stajemo.
Osmatramo.
Frktanje crnog gnua desno. Blizu.
Frktanje crnog gnua, lijevo. Blizu.
Sad tiho do slijedeceg grma.
Otvara se livada.
Lijevo i desno, po jedan gnu stoje na strazi.
Na 150 metara u hladu akacije, lezi nekoliko crnih gnua.
Vrti se nekoliko stepskih zebri.
I eland!
Crni gnu desno, gleda u nas, ne vidi nas. Vjetar nam je u lice.
Nekoliko mladih elanda, okolo.
Jedan crni gnu stoji u hladovini.
Iza njega eland, lezi.
Rog od elanda, iza gnua koji stoji, vislji od tog gnua.vide se spirale.
Puska ide na stap.
Mjerim, 148 metara.
Cekamo elanda da se digne. Za procjenu.
Minuti prolaze. Gnu na strazi, svako malo frkne.
20 minuta osmatranja.
Pokret.
Divljac se premjesta. Mladi elandi micu se lijevo. Pasu.
Gnu trazi bolju travu. Premjestaju se ko na sahovskoj tabli.
Eland se ustaje. Optiku drzim na 6x.
Koncanica seta po plecki. Smirujem disanje. Cekam zeleno svijetlo.
Krzno, na prednjem dijelu ide plavkasto. Rog impozantan.
Gut?
Tisina.
Gut?
Nein. Two years too young.
Adrenalin popusta.
Pustamo stvar, jos uvijek gledamo.
Izlazimo iz grma, crni gnu na strazi desno prvi nas je vidio.
Redom bjeze, prvo gnu, svi na desno. Zebre na lijevo. I svi elandi, u kas, duboko u grmlje. Od nas.
Mozda ga ne odstrelim ovaj put. I ovog smo pustili.
I to je to što je u lovu lijepo!
Kad budes drugi put isao u Afriku predlazem da poneses PARD NV 007 i snimas kroz optiku, i da uploadas snimke na yt pa da gledamo te odstrele.Slika govori 1000 rijeci.
Ovako nesto, samo po danu snima odlicno,puno bolje i u boji je slika,HD rezolucija.
https://www.youtube.com/watch?v=NIsJ0k06A_U
Koja je najteza zivotinja koju ces loviti ovaj put?
Nema puno vece divljaci od tog. (iznad elanda po masi su samo hippo, rhino, i ele.)
Giant eland, ili Lord derby eland, ima veci rog od cape elanda, ali u kampu mi kazu da je autohtoni cape eland iz JAR i Namibije, cesto puta veci po masi od lord derby elanda iz centralne i zapadne aftike.
Medjutim ni velike antilope ne treba zanemariti. Roan naraste do 300 kg, sable do 250 kg, kudu do 300 kg, oryx 250 kg, plavi gnu do 250 kg. Neki od njih su vrlo tvrdi, pa sta im nedostaje u masi nedoknadjuju u kostano misicnoj gradji, i otporni su na hitac.
Moj kontinuriani dojam je da iako je 30-06, 8x57, 308 win i slicno, dovoljno za lov na njih uz dobar pogodak i kvalitetan metak, bolje je imati nesto malo jace.
Kod ranjavanja najveci je postotak gubitka oryxa i plavog gnua, koji su izgleda najotporniji na pogodak.
Mislim da ni sable ne zaostaje po otpornosti na hitac, ali gubi ih se manje, jer su dosta skupi i ne love se cesto.
(ako ikad budem lovio sable, taj ce biti ili neki skart, ili neki sa slomljenim rogom, trofejni mi se nikako ne placa. Za jednog sable financijski se moze pokriti do desetak drugih antilopa, a lovno iskustvo prakticki jednako ko za svaku drugu divljac )
Imam samo jos jedan izlazak, popodne oko rucka, i napet sam oko tog.
Poslije rucka krece se u 2 popodne. Tjedan lova je pri kraju. Grupa ide sutra u windhoek, po suvenire.
Ja nisam siguran sto cu sutra. Odstrelio ili ne odstrelio elanda.
Mozda da probam elanda sutra opet. Ali onda skracujem put za Etoshu za jedna dan.
Ako odstrelim danas sto sumnjam, mozda da odem negdje na pojilo. Ne znam ni sam. Iza tog, kad grupa otidje kuci preksutra, imam cijelu Namibiju samo za sebe. Etosha!
I novi cilj! Black rhino, desert elephant, lion. Fotoaparatom.
Sat na mobitelu svira. 14 sati. Pokret. Dok se grupa odmara, idem sa PH jos jednom na elanda.
Idemo u susjedno loviste.
Javljamo se gazdi, i skupljamo jos jednog trackera.
Veci dio lovista je prosle godine izgorio, nema grmlja, pa je na velikoj udaljenosti vidljivost dobra.
Vidimo elande.
Prvim suljanjem, dolazimo im na 150 metara, osmatramo, sve mladi. Nista za pucat.
Prodje tako prvih sat i pol popodneva, zadnjeg dana lova. Vec je 16 sati.
Nazad u auto.
Drugo izvidjanje, na velikoj ravnici, na prosjeku sirokom mozda 100m, vidimo 6, 7 grla elanda na 1200.metara. Vjetar nepovoljan. Ne mozemo prici blize za procjeniti.
Autom u sirokom luku idemo okolo naokolo, da dodjemo sa druge strane, sa boljim vjetrom. Izlazimo vani 500 metara prije ruba, da se dosuljamo.
Suljamo se tiho, tise, najtise.
Dolazimo do ruba prosjeka sa druge strane, po planu, gledamo, ali elanda nema. Maknuo se.
Nastavljamo tiho jos prema smjeru odakle smo ih osmotrili.
Gleda nas sprinbok. Sa daleka. Elanda nema.
Na motorolu zovemo auto.
Nista. Jos mozda sat i pol ili dva sata smo izgubili.
Ovo je zadnji dan lova, 13 izlazak na elanda. Pusti kilometri predjeni pjeske, i po brdima za osmatranje. I jos nisam imao priliku za hitac.
Sunce se spustilo nisko ka zapadnom horizontu.
Ako budem imao srece, imat samo jos jedan pokusaj. To znaci da ga uopce vidim, prije mraka. A tek onda, da dobijem priliku.
Sunce je iza horizonta, crveno je nebo na zapadu, radimo zadnji prilaz velikom krdu elanda. Nemamo vremena za gubljenje.
Blizu smo im. Ali prilazeci krdu, osjetili nas.
I elandi su sadu pokretu. Dosta njih.
Iz grupe se izdvaja zreli eland za pucanje!
This one on the left! Kaze PH.
Slijedece se desava u mozda dve sekunde, maksimalno 4.
Dizem pusku, on bjezi od nas. Hvatam ga gadjati iza rebara, dijagonalno odzada ka prsima! U optiku mi ulazi tad mladi eland, i pokriva starog bocno. Trce od mene, malo ukoso.
Zbog mladog elanda koji pokriva starog, dizem koncanici visoko, na vrat. Ne usudim se jos pucati od mladog koji ga stiti.
Jos sekunda, ili dve dok ne zamaknu u grm, mozda prilika traje samo trenutak.
U zadnjem trenu, mladi se ipak odvaja od starog na desno, i stari je sad cist, ali sad nemam vremena traziti drugu tocku ciljanja, jer ce uci u grm.
Pustim zrno najbolje sta sam mogao, pokrivajuci koncanicom centar sirokog elandovog vrata.
Pucanj, trzaj u rame, i u donjem rubu optike vidim, pada!
U daljini, cujem glasove, repetiraj, pokrivaj ga ako se digne!
To i radim, ne treba mi reci.
Sekundi idu. Ne dize se.
Cekam jos malo, izdahnem, udahnem, i krecem prema njemu.
Lezi.
Ne dise. Gotovo.
Metak swift A Frame, je prosao visoko kroz vrat sa zadnje strane, i na donju gubicu, van. Vratna kraljeznica. Presjecena, pad u vatri.
Na slici se se vidi pun mjesec koji je tek izasao, neposredno pred zalazak sunca.
7 dana lova, 13 izlazaka na elanda, dao je priliku tek zadnji lovni dan, zadnji izlazak u loviste, pred sam mrak.
Neizvjesno do kraja. Kilometre koje smo napravili pjeske, ne mogu izracunati.
Da li tko koristi u afr lovistima .45-70 Govt za lov?
Rjedje u lever action.
Ali to nisu oubicajeni lovci, vise ih vidim kao tradicionaliste s americkog kontinenta.
Ja osobno prema udaljenosti pucanja, i onome sto sam vidio preferirao bih kalibar u izduzenijim putanjama. Ali, dobro, svakome po vlastitom gustu.
Imam jedan broj casopisa kalibar, gdje je autor clanka lovio zenku bivola , u JAR sa 45-70. Lever action. Slika dolje u privitku.
mozda grijesim ali cini mi se da je uvjet za lov bivola u JAR promjer kalibra iznad 375, a ne minimum energije, pa je tako prosao i 45-70.
(U namibiji propisuju energiju)
U svakom slucaju za opasnu divljac nije uobicajen, po meni je ispod minimuma adekvatnosti, dok je za antilope, OK.
Namibija propisuje ovako:
Smallest calibre 7 mm.
Minimum energy (Eo - muzzle velocity)
1350 Joule for springbuck, duiker etc.
2700 Joule for Hartebeest, Wildebeest, Kudu, Gemsbuck, Eland etc.
5400 Joule for Buffalo, Elephant, Rhino etc.
Sa 4000 Joula, 45-70 govt, posve je adekvatan za krupnu antilopsku divljac
A sve bih dao da to saznam.
Tako da sam davno zakljucio, da takve stvari treba zapisivati. Sto nije zapisano ispada ko da se nije dogodilo.
Tako i za ovu temu.
O lovu u Africi se kod nas malo zna, i prakticki nista ne pise.
Ideja je bila da priblizim temu lova u Africi, onima koje to zanima. Jer moderni lov u Africi, nije nedostupan, i nije neizvediv. Samo je malo poznat.
Nisu sve drzave Afrike za lov, niti je svaka divljac Afrike za svaki dzep. Ali u svemu onome sto postoji, moze se naci nesto za svakog.
Kod nas je jako malo agencija koje ovo uopce nude. Ne postoji safari club organizacija (iako je bilo pokusaja, i nije se odrzalo), tako da je cijela tematika vecini nepoznata.
Pa mi je motiv bio priblizit ovu tematiku, da se za onog tko ima zelje oko tog bolje informira.
Ne samo to.
Sam dozviljaj lova u drugoj zemlji ili drugom kontienentu, je kvalitetniji sto se vise pojedinac pripremi teoretski oko tog, ne samo za lov, nego i sa informacijama o zemlji u kojoj se lovi.
Kad se vidi nesto o cemu se citalo, onda je dozivljaj kompletniji i puniji. A takodjer moze se sloziti i vlastiti aranzman, kao sto sam ja sebi slozio, ukljucujuci izlet u nacionalni park. Ali to je samo mali dio mogucnosti.
Zasluženo!
Zanimljivo je minuta 1.50 priblizno. Krdo elanda u kasu.
Ovo sam vidio vise puta.
Kad ovako krenu, oni vise ne staju. Druga divljac stane iza nekog grma, ili nakon kilometra ili dva na cistini.
Eland ne staje. Samo kaska, i ide.
Kad krene u ovakav kas... krdo vise ne staje dok ne napravi puste kilometre. I bez pravila gdje idu da ih se drugdje saceka.
Kad se desi ovakav pokret krda, prilika je izgubljena, onda treba se ici tragati na drugo mjesto.
Link:
https://www.youtube.com/watch?v=aeMvjRfqQIQ
U lovištu gdje si bio,dopuštaju bez problema da se puca u divljač u pokretu?
Znam da se sva pravila jako razlikuju od lovišta do lovišta/rezervata .
Prilagodjavaju lov, mogucnostima klijenta. I vrlo su ljubazni. Uvijek.
Recimo, na ovom dokumentarcu na YT:
Bracni par dolazi u lov. Muz pripremi pusku za suprugu (kupi joj na poklon), i pripremi joj streljivo.
Gospodja dolazi u situaciju, pucati na sable.
Minuta 10.19, malo ranije.
Gospodja puca na sable. (pogadja, dobar pogodak)
Repetira. Stavlja drugi metak u cijev.
Nakon sta je PH ustanovio da je pogodak dobar:
Preuzima pusku od gospodje, zakoci je. (gospodja je zaboravila zakociti)
Nakon tog ljubazno preuzima nositi pusku od gospodje.
https://www.youtube.com/watch?v=LLn33Q7k1W0
Uglavnom, prilagode oni lov svakom klijentu. Vide svaku sitnicu. Korigiraju. Isprave pokoju greskicu. Uvijek beskrajno ljubazni.
Jel nekome od iskusnijih lovaca na forumu koji prate ovu temu, neko ikad uzimao pusku iz ruke, da je zakoci, ili pridrzava kasnije? Vodic, kolega, bilo ko?
Moj dojam je da PH procjeni lovca vrlo dobro, procjena lovca se formira od prvog dana cim uzme pusku u ruku i odnese ju kroz kamp prema autu, i nakon tog na probi na strelistu , i prema tome postave stvari i isplaniraju lov.
Vrlo brzo je vidljivo ko je vican puski a ko manje vican. Nacin nosenja, punjenja puske, repetiranje, drzanje cijevi u sigurnom.smjeru, rad sa kocnicom. Nakon tog, potpis lovca "na meti", ali gledaju sve ostalo.
Sjecam se jednog kolege u godinama, uz neke zdravstvene probleme. Njemu su dali da lovi iskljucivo s ceke, i sa naslona. Tako je bilo, i lov mu je bio uspjesan.
Oni na jedan ljubazan nacin, prilagode nacin lova pojedinom lovcu i njegovim mogucnostima.
Mi smo lovili prema opisanom nacinu, ali imao sam prilike i sam biti na ceki, s "odrijesenim rukama". Kad sam vodio sina dole u lov, bili smo sami na ceki. Sin mi je tom prilikom odstrelio warthoga, uz moje spotiranje. Vjerojatno sam im dao pozitivan dojam, premda ljudi koje sam dole sretao, uglavnom su svi iskusni lovci. Nisam medju klijentima bas vidio, kako da kazem, nepouzdanih lovaca.
Vecina friskih Africkih lovaca fokusirana je na krupnu africku divljac, a kasnije mozda na nesto od big 5.
Medjutim, kad se trofejna soba pocne popunjavati, slicno kao i za grupu "TINY TEN", pocinje se razmisljati o sitnim africkim predatorima.
Vecina nema neku visoku cijenovnu vrijednost, i mogu se cijenom usporedititi sa jeftinijim antilopama ili warthogom. (200 do 500 USD po repu, odnosno cesto i besplatno - kao blacked backed jackal)
Dakle, vrlo su pristupacni.
Lov je zanimljiv, dinamican, cesto puta po noci, tamo gdje se dopusta loviti nocu.
Predatori su u zadnje vrijeme pod sve vecim fokusom zastite, pa za lov sa svrhom izvoza trofeja treba traziti od organizatora lova, lovnu dozvolu unaprijed. Nekoliko mjeseci prije samog lova.
Medjutim, dozvole se u pravilu izdaju rutinski dok god se postuje lovna kvota. Znaci samo treba pratiti proceduru na vrijeme.
Manje je vazno, ali moze se spomenuti da postoje dva tipa dozvola koje izdaje nadlezno ministarstvo.
Dozvola za lov sitnih predatora, ili dozvola za lov za kolekcionara trofeja.
To klijent lovac ne rjesava nista, sve rjesava outfitter.
Ako govorimo o srednjim predatorima, to su brown hyena, spotted hyena, gepard.
Cijena je nesto visa, na nivou cijene visoke srednje klase divljaci. (na pr u nivou waterbucka).
Brown hyena je vise predator nego strvinar, vezana je za jugoistok kontinenta, i vrlo tipicna za Namibiju. Zivi samostalno.
Spotted hyena je on sta se najcesce vidi po dokumentarcima. Zivi u coporu. Neki vjeruju da je dvospolac, sto je netocno. Loklano je zovu Fisi, i pravi je strvinar. Izuzetno jak ugriz kojim lomi sve kosti. VrloCudna zivotinja, vrlo cudnog body language. Predmet legendi, i praznovjervja, zivotinja za koju tradicionalno vjeruju da prenosi mrtve na drugi svijet. Djeluje strasljivo, i kao da izbjegava ljude, ali s druge strane, znalo se desiti u ruralnim podrucjima da se uvuce u selo, i odgrize lice covjeka na spavanju (ili pijanca), ili da odnese bebu.
https://www.nationalgeographic.com/anim ... ns-science
Gepard, (osobno ga zovem, poor mans leopard),
Nepredidljiv je predator. Stalno u pokretu. Strvina ga ne zanima, zato se ne moze namamaiti na bait. Migratoran i potpuno nepredvidljiv. Kad ogladni lovi svjezu divljac. Zato radi velike stete u lovistu.
Ne moze ga se navuci na bait jer ga stara strvina uopce ne zanima, i lov na njega, cak i kad se nudi planski, nikad nema garanciju.
Odstrel slucajan po eventualnom susretu, ili ako se u lovistu naleti bas na geparda na vlastitom ulovu, pa se moze pretpostaviti da ce na istu zivotinju doci sutradan. Takva sansa traje maksimalno jedan dan.
Geparda se ne bi trebalo propustiti, ako se s njim slucajno sretne. Susret s gepardom smatra se jedinstvenom prilikom u ZIVOTU!
Cijene se vrte 2.5 do 4k, u prosjeku.
Ako je ikako moguce kad se desi prilika, dogovoriti na licu mjestu s PH, mogucnost lova, cijenu, pitati popust, i naknadnu uplatu na racun. (pa makar i na kredit ili veresiju). Osim sta je jeftiniji od leoparda (koji je realtivno predvidljiviji), uloviti geparda je vrlo tesko, potpuno nepredvidljivo.
Ko ide planski na geparda, lov se svodi na zujanje po lovistu u autu i pretragu terena za tragovima, pa onda nastojati smanjiti podrucje gdje bi se mogao naci. Nakon tog slijedi cista lovacka sreca, u pretrazi, u suljanju i u osmatranju.
Namibija je poznata po najvecoj divljoj populaciji geparda na svijetu.
Lista najpoznatije divljac, iz grupe sitnih i srednjih predatora:
(lista, naravno nije potpuna)
Caracal (uz unaprijed rjesenu dozvolu)
https://en.wikipedia.org/wiki/Caracal
Serval (uz unaprijed rjesenu dozvolu)
https://en.wikipedia.org/wiki/Serval
African Wild cat (uz unaprijed rjesenu dozvolu)
https://en.wikipedia.org/wiki/African_wildcat
Brown Hyena (uz unaprijed rjesenu dozvolu)
https://en.wikipedia.org/wiki/Brown_hyena
Spotted hyena
https://en.wikipedia.org/wiki/Spotted_hyena
Aardwolf (uz unaprijed rjesenu dozvolu)
https://en.wikipedia.org/wiki/Aardwolf
Bat – eared Fox (uz unaprijed rjesenu dozvolu)
https://en.wikipedia.org/wiki/Bat-eared_fox
Cape Fox
https://en.wikipedia.org/wiki/Cape_fox
Honey badger (uz unaprijed rjesenu dozvolu)
https://en.wikipedia.org/wiki/Honey_badger
Porcupine (uz unaprijed rjesenu dozvolu)
https://en.wikipedia.org/wiki/Porcupine
Blacked backed jackal
https://en.wikipedia.org/wiki/Black-backed_jackal
Chachma Baboon
https://en.wikipedia.org/wiki/Chacma_baboon
Gepard
https://en.wikipedia.org/wiki/Cheetah
Civet (U namibiji samo na sjeveru, Caprivi strip)
https://en.wikipedia.org/wiki/African_civet
Genet (Juzna Afrika)
https://en.wikipedia.org/wiki/Genet_(animal)
Jos jedan uspjeh anti hunting medjunarodnog lobija.
Pozadine price je dokumentarac "Bread for bullet", i pritisak zapadnih antihunting organizacija, kao i ne eticka praksa nekolicine outfitera koji su pustali lava u odstrel pred pusku u malim zatvorenim lovistima. To nisu svi radili, naravno. Ali Yutube, i hvalisanja po fejsbuku odradila su svoje, neetickim ponasanjem lovom, i losim sadrzajem
Juzna afrika je pred vise godina zapocela sa uzgojem lava, i projekt se pokazao uspjesnim.
Umjetno uzgojeni lav, dokazao je svoju svrhu uspjesnim naseljavanjem na stara stanista gdje je prije bio iskorijenjen.
Jedan od najpoznatijih primjera je naseljavanje lava u lovista Mozambigue, gdje su pusteni lavovi uzgojeni na razlicitim farmama u JAR.
https://www.nationalgeographic.com/anim ... relocation
Druge prednosti umjetnog uzgoja, je stroga kontrola genetike, gdje se parenje u srodstvu u potpusosti kontroliralo, i sve se vodilo preko baze podataka, pa je kvaliteta, genetska raznovrsnost podigla populaciju ove zivotinje, iznad prosjeka divlje populacije.
Konacno, za lovni turizam, umjetno uzgojeni lav, postao je ekonomski najpristupacniji u JAR, za lovce srednje klase.
Zenka se u komercijalnim ponudama vrtila na oko 3.000 USD. Muzjak, do 10.000 USD.
Uspredjujuci sa lovom na divljeg lava, koji ide po cijeni od preko 40.000 USD u drugim drzavam, ovo se pokazalo kao vrlo popularno.
Lovcima srednje klase, dalo je moguxnost lova po ekonomskoj cijeni.
Povremena nepostena praksa u JAR, drogiranja lava, pustanja u kavez pred pusku, i slicno, odbila se lovnoj industriji u glavu, i sad se uvodi zabrana uzgoja lava.
https://www.africanews.com/2021/05/03/s ... captivity/
https://www.forbes.com/sites/heatherfar ... 54bb2f7737
Paradoks ove situacije je slijedeci.
Da bi lov (bilo koje divljaci) u JAR bio legalan, naplativ i trofej izvoziv, outfiter mora imati ogradjeno loviste. (zakon tzv "game and theft act")
Velicine lovista variraju od najmanjih do najvecih, i nikako ne znaci da je lov u JAR ekvivalent lova u kavezu.
Ali iz te perspektive, skoro je nemoguce klijentu - ili bilo kome drugome - procjeniti da li je lav u ogradjenom lovistu divlji, ili pusten neposredno pred pusku.
Iz tog se da naslutiti, da ce jedini ostatak populacije lava u JAR, ostati u nacionalnim parkovima, gdje lova nema.
Privatni poduzetnici koji uzgajaju lava, a populacija uzgojenog lava u JAR broji se u tisucama, morat ce po stupanju zakona na snagu druge godine, poubijati sve prijemjerke lava u uzgoju, (tisuce komada) jer nece moci legalno ih zadrzati, niti ce ih moci legalno pustiti nigdje u divljinu.
Primjer jedne komercijalne ponude je dolje na slici, screenshot, radi uvida u cijenu. (morao sam smanjiti rezoluciju, nadam se da ce biti vidljivo kad se klikne).
Savjet - ko misli ikad u zivotu loviti lava, za cetverocifrenu sumu, ove godine mu je zadnja sansa.
Mislim na našu i njihovu regulativu .
Ide pod sportska odlicja, i lovacki trofeji.
Nema carine.
Ako divljac nije na cites 1, ili cites 2, dolazi dostavom, placa se shipping.
Outfitter prilaze papirologiju i dozvole za lov. On dostavlja trofeje u dermopreoaratorsku radionicu, sa trofejima dostavlja i dokumentaciju iz lovista.
Ovlastena preparatorska radionica radi pripremu trofeja, koja mora proci propisanu veterinarsku i sanitarnu proceduru.
Outfitter daje preparatorskoj radionici kontakte od lovca, ili od lovne agencije.
Kad je sve spremno za shipping, oni kontaktiraju i ispostave racun.
Po uplati racuna salju na adresu.
Glavni aerodrom za uvoz u EU je Frankfurt, tamo vlasti provjere papire i posiljku za EU, i proslijede na adresu lovca ili agencije.
Ako je divljac pod cites 1, ili 2, outfitter dodatno prilaze cites papire. Dostava na isti nacin. Procedura ista.
Cijena je zadnji put bila oko 35 eur/kg.
Postavlja se pitanje koliko kila se moze planirati i procjena je vrlo teska. Izbjeljene glave s rogovima za antilope, supljorosce, nisu preteske. Springbok je ko srnjak, malo veci, blesbok ko lopatar. Kudu kao jelen, rogovi su suplji pa su lagani, ali sve skupa 10-12 kg, u gruboj procjeni.
Kozu ne mogu procjeniti po tezini napamet. Ali, recimo, mozda do 400 eur 5 trofeja bez koze, a do 600, 700 eur, sa tri koze i pet izbjeljenih glava.
Pitati procjenu troska shippinga unaprijed, tesko da ce se dobiti odgovor. Plus, sa porastom cijena svega, vjerojatno slijedi porast cijena shippinga.
Kod dermopreparatora u HR, cijena jednog poprsja je u prosjeku oko 400 eur.
Raditi preoaraciju lokalno u africi je barem duplo, a kvaliteta izrade varira. Shipping bi bio dupli zbog dodatne tezine i volumena.
Vrijeme dostave, 3 mjeseca do godine dana.
Za svaku pohvalu!
PH je kompletam profesionalac. Osim sto mora biti kvalitetan lovac, poznavati loviste, divljac, i prirodu.
On mora biti dobar procjenjivac karaktera i sposobnosti klijenata, koje ce narednih dana voditi u lov. Mora biti komunikativan i odrzavati zdravu atmosferu i komunikaciju s klijentima.
A klijenti su svakakvi.
Pogotovo se ovo odnosi na vjestinu i sigurnost rukovanja oruzjem kod klijenata.
Klijent kojeg PH prvi put u zivotu vidi narednih 7 do 15 dana nosit ce pusku s metkom u cijevi iza ledja PH. Nije to bezazleno.
U ovom slucaju, na dokumentarcu, ocito je procjenio da gospodja jos nije sasvim savladala sve sigurnosne radnje s puskom.
Suprug je ocito, znalac. Bira costum oruzje, puni municiju, itd...
U situaciji gdje je gospodja pucala na sable, zakljucio je da je sigurnije da on nosi njenu pusku i da zakoci, i to izveo na profeisonalan i ljubazan nacin.
Nasuprot tome:
Cesto odem u komercijalni lov u HR.
Nikad mi se nije desilo (ali nikad) da mi vodic nosi i postavi stap. A to je u pirsanju vrlo vazna predradnja, na koju se gubi vrijeme, dragocjene sekunde dok se ja pripremim za hitac.
Obicno se takvo "vodjenje" svodi da ja nosim u lijevoj ruci stap, oko vrata kanocal, i na ramenu pusku. (imam samo dvije ruke)
Kad dodje situacija za pucanje, onda sam moram postavljati stap (teleskopski tronozac, rasiriti noge trosnocsca uz pomoc obje ruke, ili cak i noge), i pripremiti pusku s ramena i nasloniti na stap.
Dok mi je u pirschanju jedna ruka zauzeta nosenjem stapa, a desna ruka uvjetno slobodna ako je puska na ramenu, i osmatranje vlastitim kanocalom mi je trapavo. jer mi za pravilno drzanje kanocala isto trebaju dve ruke.
To je nivo vodica koji redovno susrecem. (iako je vodic, takodjer placen profesionalac, ali stap mi ne nosi)
Razlika je da se po Africkim zemljama POLAZE ispit za profeisonalnog lovnog vodica. U Zimbabwe , na pr traje mjesecima, tezak skup i zahtjevan
U vecini zemalja Afrike su barem dve razlicite licence (ispita) za PH:
- jedna za PH za lov na stepsku divljac, PG
- druga licenca za PH za lov na DG opasnu divljac.
Kod nas, nema ispita za profi lovnog vodica, nego vodicu se trazi samo iskustvo u drustvu ili lovistu (lovacka iskaznica), i rad na terenu s klijentima je drugaciji, nego prethodno opisan za Africke PH. Mozda i po navici medju kolegama u drustvu
Posto takav nivo usluge ne dobivam onda mi je uvjek draze dogovoriti da odem sam u lov, ako se sloze s tim u lovistu.
Jer i tako i tako, moram sve nositi sam, a procjeniti srnjaka, i za to sam sposoban.
Vodic mi kasnije dobro dodje za pomoc oko izvlacenja. I da me pokupi s autom.
lov na opasnu divljac trazi pusku u kalibru minimalno 375 H&H.
Takvih nema puno na trzistu.
I cijene su pocele skakati.
Sako 85, na primjer u kalibru 30-06 - oko 2,000 eur.
Sako 85 u kalibru 375 H&H, malo vise, oko 7,800 eur. (zato jer je za opasnu divljac?)
Ono sto bi trebalo naglasiti je da kod lova na opasnu divljac, klijent ima luxuz da bira kalibar koji god zeli, sve dok je taj kalibar u skladu sa lovnim propisama loklane zemlje.
375 H&H je za klijente najpoplarniji ali ima ih i sa jacim i do 700 NE.
Medjutim tu se govori o slonu, nosorogu, bivolu, nilskom konju.
Lav, leopard, bivol, crocodil, u nekim zemljama mogu dozvoliti i manje kalibre,.
Leopard je uvjek diskutabilan, macka od oko 100 kila, odstreljuje ga uspjesno 30-06, pa cak i krupna sacma, na blizini.
Medjutim, dok klijent ima luxus da bira i manji kalibar u skladu s loklanimk propisima, lovni vodic PH za sebe mora birati zaustavni kalibar, da moze zasutaviti opasnu divljac u napadu, jer on brine i odgovara za sigurnost lova, i ako lovni klijent napravi gresku ili rani.
U nastavku kopiram text, a u narednim postovima kasnije stavljam istrazivanje casopisa GUN DIGEST 2022, o tome koje zaustavne kalibre preferiraju i koriste najpoznatiji profesionalni vodici poimence (u periodu od pocetka XX stoljeca do danas)
1) Lovni kalibri za opasnu divljac - oni koji su dovoljno adekvatni, ili po lokalnom zakonu minimalni za lov opasne divljaci u Africi.
Ovi su ujedno i adekvatni za lov evropske divljaci.
9.3x62, 9.3x64, 9.3x75R, 375 H&H, a mozda i 458 win mag (9.3 je u nekim zemljama dozvoljen za bivola, dok je u drugim zakonski minimum 375)
Medjutim, smatra se da nisu dovoljno jaki da zaustave opasnu divljac u napadu.
2) Zaustavni kalibri - oni koji imaju vecu energiju i smatraju se mocnim kalibrima sa dovoljnom zaustavnoj moci, da zaustave opasnu divljac u napadu.
U pravilu to kalibri iznad promjera .400. (taylor knock out value - https://en.wikipedia.org/wiki/Taylor_knock-out_factor )
Za sad stavljam neku svoju listu onog sto postoji, a kad ulovim vremena, napisat cu komentare.
Ali iz same liste bit ce vidljivo, da je samo onih 4 tropska kalibra adekvatno za evropski lov, dok su drugi zaista prejaki.
Grupa 9.3 mm
9.3x62
9.3x64
9.3x74R
Grupa 375 (9.5 mm)
376 Steyr,
.375 Flanged Magnum,
.375 H&H,
.375 Ruger, .
375 Weatherby Magnum,
.375 Remington Ultra Magnum, .
378 Weatherby Magnum.
Grupa 416 (10.5 mm na gore)
400 H&H
404 jeffery
425 wesltey richards
416 Rigby
416 taylor
416 hoffman
416 remington magnum
416 weatherby mag
416 rimmed
416 ruger
Grupa 458 ( oko 11.5 mm na gore)
458 win mag
450 3-1/4" Nitro Express
458 lott
450 Rigby
460 weatherby mag
465 H&H
450/400 – 3’’
450 NE -3.25
470 NE
476 NE
500/416 NE
Grupa 500 I iznad (12 mm I iznad)
416/500
.500 Jeffery
505 Gibbs
500 NE
577 NE
577 t-rex
585 Nyati
600 NE
600 overkill
700 NE
Najpopolarniji od svih prethodno navedenih, a na osnovu trenutne ponude novih pusaka u ducanima ili puskarskim radionicama (Rigby, WR, H&H, HEym, Kreighoff):
9.3x62
9.3x64
9.3x74R
.375 H&H Mag.
.450/.400 N.E.
.500/.416 N.E. (3-1/4")
.470 N.E
.500 N.E (3')
375 H&H Flanged Mag,
416 Rigby,
416/500 NE,
450/400 NE 3",
450 NE 3.25’’,
577 NE,
To ne znaci da je najbolji. Izbor je kompromis, pristupacnosti, cijene puske i metka, te dostupnosti tvornicke municije na lokalnom trzistu. (zapravo po Africi)
https://en.wikipedia.org/wiki/.458_Winchester_Magnum
To je 60 tih i sedamdestih i 80tih godina bio gotovo jedini zaustavni kalibar koji se mogao nabaviti u puski po ekonomskoj cijeni (winchester m70), a vjerojatno je i danas (opet winchester m70, zastava m70, CZ 550, ZKK 602)
A PH vodici su obicno ljudi koji rade za placu koja je zapravo skromna kad se uzme u obzir da moraju imati svoju opremu, svoje puske, svoje gorivo, svoj auto i odrzavati ga i da nemaju 365 radnih dana u godini.
Dakle, vrlo cesto, PH zbog skromne zarade i vlastitih troskova koje ima kroz godinu, ne mogu birati najbolje i najskuplje, nego biraju ono sto je dostupno, i ekonomski pristupacno.
S druge strane, pojedini bogati klijenti, biraju najbolje, ili najskuplje, pa je izbor puske i kalibra kod lovnih klijenata drugaciji.
Druga kategorija je klijent srednje klase, pa on bira slicnom logikom kao i PH. da je metak i puska ekonomski prihvatljivo, ali ima opciju da uzme manji kalibar koji mu vise odgovara po tezini puske ili trzaja.
To su nosorog, slon, bivol, leopard, lav.
Kao vrh lova, osobno bih bio zadovoljan samo jednim od njih.
Postavlja se pitanje koliko lov na big 5 kosta?
Cijene variraju.
Postavio sam si na dosta web stranica od outfitera zahtjeva za primanje cijenika i ponuda, koje mi dolaze automatski.
Uglavnom, dajem dolje presjek cijena, od minimuma do nekog prosjecnog maksimuma, iako ima i skpulje.
MINIMUM
Dehorned white rhino, odrezan rog: 13.000 usd (JAR, Namibia). Nosorog kojem su odrezali uspavanome, rog.
Lioness, zenka lava: 3.000 USD (samo JAR)
Buffalo cow, zrnka: 3-4.000 USD (uglavno JAR)
Tuskless elephant, zrnka bez kljove: 10.000 USD (samo Zimbabwe)
Leopard: 5.000 Eur, bez baitinga, u pirschu, 15.000 EU sa baitingom (ponude iz Namibije)
MAXIMUM CIJENE
White Rhino: 20.000 – 50.000 (JAR, Namibia)
Male lion: 10.000 USD (JAR) – 40-50.000 USD ostale zemlje (tanzaia, Mosambique, Zimbabwe itd)
Buffalo bull: 10.000 USD (JAR, Zim), 15.000 – 20.000 USD ostale zemlje, mozambique, zambia, tanzania
Export elephant: 35.000 – 50.000 USD ili vise (JArR, Zimababwe, itd)
Leopard: 15.000 EUR, prosjek 20.000 EUR (namibia)
KOMNTARI:
Relativno velika populacija privatno kontroliranog bijelog nosoroga, dovela je do njegovog statusa da se spusti sa cites I na cites II listu, i ponude koje su sve povoljnije. Populacija u porastu. Kompromis koji lovac mora sam sa sobom napraviti je da ce ga sigurno loviti u zatvorenom lovistu, dakle na farmi. Jedino moguce loviti nosoroga je u JAR ili Namibiji. (U drugim zemljama zabranjen je lov na nosoroga)
Lav. Izuzetno skup, u zemljama gdje su lavovi divlji.
Juzna Afrika umjetnim uzgojem je dovela do smanjenja cijena, i loseg image da se lovi lav u gajbi ili kavezu, koji se drogiran pusti dan prije lova. Takve lose prakse je bilo, i to je cinjenica. Medjutim, postoji 8 farmi u JAR gdje lokalna organziacija zastite predatora daje certificakt o etickom uzgoju i lovu lava.
Lovac koji lovi u JAR, jos uvjek iz redova srednje klase moze priustiti lava. U divljim zemljama, ovo je srednjoj kalsi ne moguce. Kompromis je znaci, lov u gateru, ako nekome smeta.
Zanimljivo je da se u divljim zemljama, lav lovi baitingom, a JAR vrlo cesto lovom na tragu.
Tamo gdje se moze loviti, zenka je uvijek dosta jeftinija od muzjaka. I jos uvijek je impresivan trofej.
Ko misli loviti lava, na budgetu sad mu je hitno:
Pritisak je na lovnu industriju da se lovni uzgoj lava zabrani u JAR, i pokrenute su kojekakve zakonodavne i savejtodavne akcije da se to ukine. Javna kampanja. Ko misli loviti lava, za budget novce, u JAR treba to uraditi u slijedecih godinu dvije. Za koju godinu lako moguce nece biti moguce.
Bivol, jedini od big 5, koji nije na cites listi.
Kao zenka, zapravo najjeftiniji od big 5.
Po divljim zemljama rijetko nude zenku, u JAR se zenke nude u ponudama cesto za do 4k, starije zenke van reproduktivne dobi.
Naravno, na farmama. Ogradjena lovista u vecini slucajeva. Lovista koja imaju samo djelomicnu ogradu su ona koja granice sa nacionalnim parkovima.
U Tanzaniji u divljim lovistima prosjek cijene muzjaka 15.000 eur, zambia ide do 20.000.
SLon.
Jedini zimababwe redovno nudi tuskless eleohant, za prosjek cijene 10.000 eur. Trofeja nema. trofej je slika.
Lovista su divlja, cesto puta na plemenskoj zemlji. meso kod odstrela ide u lokalnu zajednicu (pleme)
Nesto skuplji je (prosjek 15k - ispod 20k), non exportable elephant, sa kljovom bez cites papira, ali unutar planskog menagementa lovista.
Kljova se moze odliti u plastici pa izvesti iz zemlje.
PAC elephant- problem animal control. Nekad vrlo jeftino, problematicni slon, koji radi stetu i napada ljude. Medjutim, u vecini slucajeva outfteri su se nekako izborili, da strani lovac ne smije loviti stetocinu, jer im takva praksa izbija novac iz dzepa. Moze u sivoj zoni, bez izvoza trofeja, ako lovocuvari ili kakva inspekcija to otkrije, mzoe biti svakakvih neugodnosti za lovca.
Leopard
Jedino kod ove divljaci nema "jeftinih varijanti".
Kosta, sta kosta, prosjek preko 15k-20k. u nekim zemljama i vise. Ponekad dozvole odstreliti, ako se slucajno naleti tokom lova na antilope, pa bude jeftinije. Ali leopard je nocna zivotinja, i naletiti na leoparda tokom lova na antilope, je vrlo rijetko.
Znalo ga se nekad loviti sa psima da ga se potjera na stablo (satima ga goniti, dok ne ode na stablo) danas je to ponegdje zabranjeno, u vecini slucajeva se ne prakticira, i lovi se na bait. Obicno iza zalaska sunca.
U Zimbabwe i Mosambique znaju nuditi "full bag safari", sa 4 od big 5 (bez nosoroga), lov je dugotrajan svih skupiti. Odnosi se na trofeje koji imaju papire za izvoz. lov traje po mjesec dana. (28 dana). cijena oko 100 k, za cijeli paket.
Uglavnom, nije to problem ostvariti, ali je problem imati takve novce.
Nedavno sam citao clanak u African hunting Gazzete, casopisu, gdje je covjek zacrtao svih big 5 ostvariti u 2 mjeseca, u 2 zemlje. I uspio je. Oko cijene se nije brinuo.
Ko ima volje i novaca, skupiti sve spiralne rogove afrike, daleko je teze.
Cijena trofejnog slona ide od barem 20.000 do 50.000 USD, cak i vise, prema ponudama koje pratim. Bude pokoja ponuda oko 15.000, doduse nije trofejni, ali s dozvolom za izvoz, manje kljove.
Cak i izvozni slon, to je da postoje papiri za izvoz iz zemlje gdje se lovi. Medjutim:
Postavlja pitanje, da li tvoja zemlja ima kakvu zabranu uvoza trofeja. (Amerikanci ne mogu uvesti lava iz juzne afrike, iako ima papire, na pr)
Dakle, ista stvar se desava sa najexponiranijim trofejima Afrike: lav, nosorog, leopard, krokodil, hippo, gepard. Mogu se ponekad izvesti iz pojedinih zemalja, ali ne mogu se uvijek uvesti u zemlju prebivalista.
U UK je krenula zabrana uvoza daleko sireg asortimana africkih trofeja.
Problem je sta se spominju "ugrozene vrste", a definicija ugrozenosti je politicka, dok se formalna definicija CITES ne primjenjuje.
Zatim, ako je neka vrsta ugrozena poput slona u Sudanu, ne mora znaciti da je ugrozena u Botswani (koja ima najveci fond slona), ali se nacionalne odredbe cesto donose pausalno za cijeli kontinentn. (i obicno nakon jake medijske kampanje)
Kampanja, primjer: U to doba svi UK portali su slicno pisali.
https://www.thescottishsun.co.uk/news/4 ... ing-trips/
(inace, Pavijan je varmin, stetocina, i ponekad vrlo agresivan a ima ga u neprebrojivim masama)
Rezultat kampanje:
https://www.theguardian.com/environment ... sed-by-mps
U takvom okruzenju, javljaju se druge opcije trofejistike.
Replike trofeja od sintetickog materijala, poput ovoga:
https://kanati.com/services/wildlife-re ... ican-lion/
(pogledaj ostale replike na izborniku)
Replike kljove mogu se dati napraviti prema odljevu originalnog trofeja, a gledajuci ih izbliza kako se napravljene kopiju od prave ja ne mogu razlikovati.
Ili jednostavno, fotografija.
U takvim uvjetima, lov na skartnog slona bez kljove - tuskless ele, (tipicno za Zimbabwe) koji nosi los recesvini gen, nije ideja za odbaciti.
kljove nema, investicija je daleko manja, trofej je kvalitetna fotografija, uspomena, i iskustvo za podijeliti sa onima koji zele slusati.
Bez obzira na uvozna pravila, nekom je tuskless ele, jedina mogucnost da lovi slona, ako mu je to lovacki san. Jer su druge opcije preskupe.
Konacno, nakon svih godina lova, ono sta nam zauvjek ostaje jest iskustvo.
Tako da sam ja u Africkoj fazi lova za iskustvo.
Plan mi je loviti jos bivola, jednog od big 5, ajde probat cu donijeti trofej doma. Puska je spremna, i Norma Swift A frame, 300 graina.
Ali obzirom na moje kapacitete za smjestaj trofeja, vjerojatno je to i posljednji veliki trofej da donesem doma.
Vec sad nemam gdje staviti elanda (najveca antilopa na svijetu), pa sam plavakastu kozu od poprsja, sa grivom na celu, dao ustaviti za neka bolja vremena, a od rogova ce za sad biti evropski stil trofeja na plocici.
(i za bivola, bas nemam gdje, pa je plan european scull mount, najmanji po volumenu sa cime bih popunio slobodan prostor na zidu kod kuce)
Istovremeno ne pada mi napamet, prestati loviti u Africi dok si to mogu priustiti i uskladiti s poslom.
U nekoj buducnosti, tuskless elephant, zasto ne? Ako se moze isfinancirati.
Kad se ne dovoze trofeje, ili lovi skart bez trofeja, ukupni budget lova smanjen je za barem 40%, bez shippinga i dermopreparacije.
(shipping je skocio skoro duplo, prosle godine)
S druge strane, razumljivo je da neko ko ide prvi put zeli donijeti trofeje doma.
Medjutim, s iskustvom, motivi se mjenjaju. Trofej nije prioritet.
Za prvi lov jest, za deseti ili pedeseti lov nije.
A onda imamo i nasljednike.
Kad trofeji predju u nasljedstvo, postavlja se pitanje, sta ce djeca i unuci uciniti za zooloskim vrtom na zidu?
Za nasljednike je mozda najbolje da povremeno prolistaju lovacki album dede, koji je eto, nekad davno lovio u Africi.
Inace, skoro svi trofeji (ne iz Afrike) od mog dede su propali, jer ih je ujak pobacao u vlazni podrum. Danas, zaista bih volio da imam dedin lovacki album. Ali ga nemam. Pa i to kazem iz iskustva.
Dakle, postoje razni pristupi.
Kad imas vise odlazaka u lov, i pomalo popunjene zidove sa trofejima u kuci, inters za trofejima se smanjuje kad ih nemas vise gdje stavljati.
A istovremeno Afrika predstavlja za lovca fantasticno iskustvo. Brojnost zivotinja, divljaci, bioraznolikost, to vidis iz prve ruke u 3d, ko na doscoveriju. Meni je obavezan barem jedan dan kad sam tamo provesti na ceki, uz pojilo (bez pucanja). S kamerom se osjecam ko David Atteborough! Divjac, desetine vrsta ptica. Zvukovi prirode uz zalska sunca. Zavijanje shakala u daljini
Treba uzeti u obzir, da smo mi mozda prva generacija u povijesti koja u srednjoj klasi moze sebi omoguciti odlazak u lov u Afriku, makar jednom ili dva puta u zivotu.
Isto tako, obzirom na globalne trendove anti hunting lobija, mozda smo zadnja generacija koja to moze.
Po meni, treba iskorisiti ovaj trenutak.
Sad nemoj da si sramezljiv.
Jos nisi skuzio, da su pare koje imas, samo one koje potrosis, jer ih samo tako mozes materijalizirati.
Nakon tog je samo pitanje postavljanja prioriteta.
Ako sutra padne ekonomija i krene devalvacija, nemas nista.
A kad jednom doneses trofeje, stoje doma dok si ziv.
Rijetka tema, za lovacki vjesnik.
U privitku screenshot.
Prema navodima u clanku, jagdfarm Hummelsheim.
https://jagdfarm-hummelshain.com/englis ... index.html
U reportazi se navodi da na jednom mjestu "bivol" preskace ogradu.
Pretpostavljam da nije rijec o cape buffalo (Syncerus caffer caffer), africkom bivolu nego o muzjaku domaceg goveda.
Na podrucju gdje je loviste iz naslova, prema google mapi na web starnicama nema bivola.
Bivol u Namibiji nastanjuje ograniceno podrucje Waterberg mountain, odnosno Caprivi strip (Zambezi region) na krajnjem sjeveroistoku zemlje.
Nino mi je radio moje Africke trofeje, vrijedi ga predstaviti.
Vecernji list:
https://www.vecernji.hr/vijesti/za-boga ... da-1476623
Jedan je od samo desetak preparatora u Hrvatskoj, a u taj posao ušao je još u djetinjstvu. Prošao je mnoge zemlje, ali i druge kontinente
Možda je nekima čudno imati kuću punu prepariranih životinja, ali to je lovcima dokaz da su dobri u svom poslu. Na kraju ću barem imati uspomene, kaže Nino Frančeski (59), Brođanin koji se još od osnovne škole bavi prepariranjem životinja.
Prije 11 godina u svom je domu otvorio studio u kojem vlastitim rukama omogućava lovcima da svoje domove ukrase trofejima odstrijeljenih životinja. Jedan je od samo desetak ljudi u Hrvatskoj koji se bave tim teškim, zahtjevnim, nekome i mučnim poslom. Preparira ptice i sisavce, izrađuje dermopreparate (prepariranje samo jednog dijela životinje), cijele preparate, uređuje diorame (preparirana životinja u nekom prostoru), osmišljava izložbe…
poster
A sve je počelo još u djetinjstvu. Lovački trofeji fascinirali su ga od malih nogu, pa kad god bi u nečijoj kući ugledao kakav lijep primjerak, ispunila bi ga želja da i sam napravi nešto čime će se moći pohvaliti vršnjacima. S prijateljima je znao otići u lov sa zračnom puškom. Nalovili bi dosta ptica, a njemu je uvijek bilo žao baciti ulov, premda mu je samo prepariranje u to doba izgledalo kao neka mistična disciplina. U njegovim dječjim očima bilo je to svojevrsno “oživljavanje mrtvih”.
– Jednom prilikom, kad mi je bilo deset godina, slučajno sam naišao na jednog preparatora u Rijeci koji je živio ispod tetina stana. Primijetio je da sam zainteresiran i odveo me u šupu kako bi mi pokazao svoje preparate. Sjedio sam pokraj njega, gledao ga kako radi i postupno upijao. I tako je počelo – govori Nino.
Slavonac se divio preparatorima koji su imali pune sobe svojih radova i želio je biti poput njih. U poslu se dugo tražio, ali je ljubav prema prepariranju prevagnula. Bilo mu je žao da trofej koji je ulovio propada.
Trofeje šalju ili sami donose
– Kada odstrijelim neku životinju, žao mi ju je baciti. Ljudi uglavnom love zbog mesa. Ja meso jedem rijetko i u lov ne idem zbog mesa, nego zbog trofeja – nastavlja Nino.
Iako ga prepariranje životinja zaokuplja odmalena, nije se uvijek profesionalno time bavio. Po struci diplomirani inženjer agronomije, Frančeski je više godina radio u lovnom turizmu, za lovne agencije i vodio strance u lov. Pri svakoj mjesečini išao je u lov na vuka ili medvjeda. Ljeti je po dva mjeseca lovio prepelice i stalno izbivao iz kuće. Trebao je biti asistent na fakultetu, ali ga je lov uvijek više privlačio. Kasnije je svoj hobi i ljubav prema lovstvu i prepariranju pretvorio u posao. Radio je u Italiji, Austriji, Njemačkoj, čak i u Americi. Znanje je usavršavao pohađajući razne seminare s kojih su mu ostale brojne diplome.
– Ispočetka sam preparirao isključivo za svoje potrebe, iz hobija. Nabavljao sam literaturu, družio se s drugim preparatorima, skupljao njihova iskustva i od svakog bih naučio nešto novo. Mene se u radionicu ne smije pustiti ni minutu jer odmah vidim kako je rađeno – smije se Nino i dodaje da je njegova osobna kolekcija tijekom godina narasla na više od stotinu komada.
Frančeskijevi eksponati krase domove širom Hrvatske, ali i Europe, od Italije i Mađarske do Belgije, Irske i Norveške. Kontakt uglavnom uspostavlja preko lovnih vodiča. U oglašavanje nikad nije uložio ni lipe, lovci mu se javljaju isključivo po preporuci. Na ogradi njegove kuće nalazi se mala, jedva primjetna pločica s nazivom njegova obrta “Taxidermy studio Frančeski”, ali njemu reklama i ne treba. Posla ionako ima preko glave i fizički ne može sve stići. Sve ide dobro uhodanim stazama. Lovci iz Hrvatske i inozemstva pošalju mu ili osobno dostave svoju lovinu koju onda on pretvara u atraktivan trofej.
– Trajanje posla ovisi od životinje do životinje. Primjerice, fazana prepariram jedan dan, dok mi za vepra treba minimalno mjesec dana. Računam tu i vrijeme koje je potrebno za sušenje, što, opet, ovisi o količini vlage. Kada eksponat bude gotov, osjećaj je lijep, ali prije toga se gadno iživciram. Često kažem ženi da mi je ovo zadnji preparat i da više neću to raditi, ali kad se ohladim, opet sve po starom.
Neki od najneobičnijih eksponata na kojima je Frančeski, s još trojicom kolega, radio u New Yorku bili su četiri-pet metara dugi krokodili, koje su preparirali za američki lanac trgovina lovačkom opremom Bass Pro Shop. Sjeća se kako ih je bilo vrlo teško preparirati, kako zbog same veličine, tako i zbog nemogućnosti kvalitetnog štavljenja kože i šivanja. Kada su ih napravili, prostorijom se širio nesnosan smrad, a oko eksponata skupljale su se muhe. Tek kad su se krokodili osušili, smrad je nestao.
Jedna od najegzotičnijih životinja koju je preparirao bio je gepard iz Namibije. Preparirao je i poprsje žirafe koje je završilo kod roditelja jednog našeg glumca, a i ličkog albino medvjeda, što je doista rijetkost. Iz njegovih vještih ruku izašle su i debele afričke antilope od 250 kilograma, konji...
– Za jednog američkog bogataša specijalno smo radili krokodila koji iskače iz vode i hvata majmuna. Bio je doista velik.
Kada ode k prijateljima u Ameriku ili zapadnu Europu, posao mu je olakšan zato što na eksponatima radi više ljudi, dok kod kuće uvijek radi sam. Bilo je zainteresiranih i za prepariranje lavova i bivola, no morao je odbiti te poslove. Veliki eksponati iz kućne radinosti su rijetki, ali u garaži ipak ima jednog velikog medvjeda čiju izradu upravo završava.
– Taj medvjed je posljednji te veličine koji ću napraviti jer me od posla već pomalo bole ruke. Liječnik mi je rekao da su moje ruke 15 godina starije od mene, od vode i svega ostalog. Jedva čekam da odem u mirovinu i smirim se. Već mi je puna kapa.
Uz velike trofeje, još su uvijek traženi i mali, poput veprovih papaka koji služe kao stalci za olovke, ili zečjih repova i šapa koji se pretvaraju u originalne privjeske za ključeve ili automobil. Riječ je o svojevrsnim suvenirima koji lovcima i ostalim građanima, prema legendi, donose sreću.
Za medvjeda i do 21.000 kuna
– Napravio sam sinu i sebi jednu zečju šapu koju sam objesio u automobilu. Očito da donosi sreću jer vozim već desetljećima, a nikada nisam imao prometnu nesreću. Stopalo divlje svinje pretvorio sam u stalak za olovke i držim ga na radnom stolu.
Među brojnim životinjama koje mu prođu kroz ruke nema kućnih ljubimaca jer, kako kaže, ne želi se bogatiti na tuđoj žalosti kao što to, primjerice, rade preparatori u inozemstvu. Klijenti su mu lovci čije kuće krase mnogi ulovi, mladi lovci koji žele sačuvati prvu ulovljenu divljač, ali i institucije, pa je tako Frančeski bio vanjski suradnik i savjetnik pri postavljanju diorama i izložaka u ustanovama poput muzeja Županijskog lovačkog saveza te Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.
– Posao prepariranja životinja vrlo je težak, zahtijeva puno strpljenja i odricanja. Gadno je i dosta prljavo. Morate imati dobar želudac za to – priznaje.
U Hrvatskoj se malo tko želi baviti prepariranjem. Taj posao ovdje nije ni toliko profitabilan, premda su cijene na prvi pogled pristojne. Primjerice, cijena za medvjeda ovisi o njegovoj veličini. Manji košta 7000 kuna, a veliki može postići cijenu i do 21.000 kuna. Za trofej vepra treba izdvojiti između 2500 i 2700 kuna, jelena 2100, lisice 1400, tvora ili kune 850, fazana 600 kuna. Međutim, i troškovi su veliki. Na Zapadu je taj posao puno isplativiji jer se tamo može nabaviti sav materijal i oprema, dok je Nino prisiljen “kemijati” i naručivati robu u Austriji, Njemačkoj ili Italiji, budući da je kod nas nema u prodaji.
– Jedne staklene oči poput ovih koje vidite na ovoj divljoj svinji koštaju me od 12 do 14 eura, a na to još morate platiti porez i poštarinu.
U Hrvatskoj ne možete nabaviti tako kvalitetnu robu, a na očima se ne smije štedjeti.
Tehnički se preparatorski posao može naučiti, a većina preparatora u inozemstvu ionako se ne bavi lovom, premda je poželjno da borave u prirodi, treniraju oko i udahnu život. A kada se Frančeski jednog dana prestane baviti tim poslom, neće biti nikoga da ga naslijedi. Iako jedva čeka odlazak u mirovinu, on će se lovačkim trofejima baviti dok je živ, ali njegova sina to ne zanima, a ni šegrta nema na vidiku, tako da će se s Nininim umirovljenjem ugasiti i njegov obrt.
6 mjeseci je trebalo do dostave doma. I onda oko 9 mjeseci do zavrsetka izrade dermopreparata.
U privitku su waterbuck i steenbock.
Eland radim euro scull mount, ali kost mi je stigla ostecena, sad se bavim "facijalnom rekonstrukcijom" preparata, kad poljepim i stavim na plocicu, naknadno cu poslikati.
Glava je stigla polomljena, donja gubica je otpala. Stiglo je zapakirano u plastiku sa zracnim jastucima.
Prvo je trebalo poljepiti gubicu.
Zatim je trebalo montirati rogove na lubanju.
Nakon tog montaza trofeja na plocicu.
I konacno montaza na zid.
Evo nekoliko slika cijelog postupka.
Stavili su novi pravilnik o mjerenju snage trofeja.
Nama sitnim lovcima na budegtu ovo je manje vazno.
Mi u vecini slucajeva lovimo egzoticni trofej, a o africkoj divljaci i trofejIstici malo znamo, i to je gotovo sporedno.
U vecini Africkih zemalja lovi se u pausalu, pa nam je tim vise mjerenje trofeja sporedno.
Ja recimo nisam ulovio ni jedan trofej koji bi po snazi usao na listu RW, i potpuno mi je svejedno. Ali su selektirani po minimalnoj starosnoj dobi, i barem minimlanoj snazi trofeja prema procjeni PH.
A trofeji i preparati su lijepi, i nose mi uspomenu dobrog lova.
Medjutim:
U juznoj Africi, gdje primjenjuju metode uzgoja divljaci sa planskim krizanjem grla, a rasplodna grla na licitaciji burze se placaju u visokim cijenema planirajuci investiciju i isplativost, ovo nije nevazno.
Zato je u Juznoj Africi sve cesce placanje trofeja prema inchu duzine roga, za kapitalne vrste.
(Za vrste koje nisu kapitalne to jest, koje nisu visoko vrijedne, na pr. warthog, ili springbok i sl. ova cjenovna politika se ne primjenjuje)
Pa tako imamo.
Na pr. bazna cijena za bivola se formira za 36 incha sirine roga, a preko tog cijena raste. 42 incha je skuplje, a ko odstreli blizu 50 incha, taj ce masno platiti.
Sable antilopa bazna cijena se formira do 40 incha duzine roga, nakon tog cijena raste.
Kudu, bazna cijena se formira oko 50 incha roga, nakon tog cijena raste. (inace kudu je uopravo tipicno najjaci u rogu, upravo u JAR, dok su maksimalni primjerci relativno rijetki u Namibiji)
Medjutim, ponavljam, ovo formiranje cijena je tipicno za Juzno Africku Republiku, i ne u svakom lovistu, ali je sve cesce.
U drugim zemljama su pausali.
Napomena za lovce:
Ako loviste ima takvu politiku formiranja cijena (i to je vidljivo na njihovom cjeniku), onda prije samog lova treba cvrsto dogovoriti sa outfiterom i sa PH:
Ako PH odobri odstrel po svojoj procjeni, a trofej je jaci od procjene, da cijena ostane prema dogovoru.
Lako je faliti za inch ili dva u procjeni, u grmlju ili na udaljenosti ili pod cudnim i nepovoljnim kutem osmatranja, i to ne bi trebala biti greska lovca, koji upravo zato placa profesionalnog vodica.
Koga zanima, nacin mjerenja trfoeja je na slijedecoj poveznici.
https://rowlandward.org/measurements/
General Paul von Lettow-Vorbeck, zapravo jedan od prvih casnika pod Lothar Von Trota.
Kad se to cita jasno je da je pocinjen genocid protiv herero i nama populacije.
Njemacka je kasnije priznala i javno se ispricala za zlocine, a prethodna diskusija je bila da li su to ratni zlocini ili genocid.
medjutim ipak je genocid prizmat, i neka sitna kompenzacija priznata. 1 milijarda eur, u rasponu od 30 godina.
Kad vec to spominjemo, da se nadovezem na vise detalja iz povijesti.
VOn lettow je kasnije zavrsio u njemackoj koloniji Tanganyka danas Tanzanija, gdje ga je docekao pocetak prvog sv rata.
Vodio je uspjesno borbe (i casno) protiv engleskih kolonijalnih snaga.
Za te ratove je znacajna mobilizacija lokalnog
stanovnistva (jer drugog nema). Nije izgubio ni jednu bitku prvog svjetskog rata.
Ali se predao kad je njemacka potpisala kapitulaciju.
Nikad nije bio clan nacisticke stranke, i hitler ga je marginalizirao iz svakog javnog zivota.
Po dolasku saveznika u njemacku, data mu je neka zadovoljavajuca penzija, i jedan je od prvih lovaca koji je dobio pusku za lov od saveznika u doba kad je njemacka bila potpuno razoruzana (vojno i civlino) do kraja embarga pocetkom 50tih (sad bih trebao vidjeti godinu, ovo spominjem napamet) - ostao im u sjecanju kao borac viteske etike.
Tokom rata prvog svjetskog dobio je prizanje Kaisera. Za ovo je vezana prica o zadnjim trzajima vitestva u prvom sv ratu.
Njemacki Radio toranj u WIndhoeku, koji je prenosio radio poruke bio je srusen. I Von lettow realno iz Tanganyke nije imao komunikaciju sa Njemackom.
Kaiser mu je trebao dodijeliti odlikovanje.
Pa je tadasnja njemacka vlada zamolila englesku vladu (bez obizra sta su u ratu) ,da obzirom da je toranj srusen, prenesu poruku Von lettow o odlikovanju, sto su englezi i ucinili.
Po zavrsetku rata je umirovljen, nakon pustanja iz kratkotrajnog zarobljenistva. U hitlerovoj njemackoj nije se snasao, a druge politicke opcije nisu bile moguce.
nakon drugog sv rata, Von lettow je turisticki posjetio tanzaniju.
Iznenadjenje je bilo postrojavanje svih njegovih prezivjelih crnih vojnika, lokalnih askarija.
Njemacka je davala penzije, pa je trebalo dokazati sluzenje u njemackoj kolonijalnoj vojsci.
Posto su askari pogubili papire iz sluzbe, dokaz sluzenja u njemackoj vojsci je bio izvodjenje vojnih strojevih vjezbi pred penzionom komisijom.
VON LETTOW - I UTJECAJ NA POVIJEST SAFARIJA, DVIJE SUDBINE S TRAGICNIM ZAVRSETKOM
Kako se povijest ispreplice, za vrijeme prvog sv rata po istocnoj africi 1914 - 1918, vrijedi spomenuti Frederick Courtney Sealosa, koji se pridruzio engleskoj kolonijalnoj vojski
A bio je u to doba renomirani kolonijalni profesionalni lovac, istrazivac i sudionik vise povjesnih dogadjaja. takodjer i pisac izrazito velikog opusa viktorijanskog perioda zacinjen egzotikom kolonijalne afrike, clan engleskog kartografskog drustva itd. Mozemo reci, imperiajlni celebrity.
On je prethodno sudjelovao u poznatoj safari expediciji Predsjenika theodora ROosevelta, 1909 - za koji se smatra ta je pokrenuo tradiciju istocno africkog safarija sa tada popularnom knjigom on african game trails. Roosvelt je za tu ekspediciju pokupio najbolje kadrove, pa tako i neizostavnog Sealosa
Najpoznatije djelo, izmedju desetaka napisanih je: A hunter's wanderings in Africa
Frederic Courtney Selous ovjkovjecen je likom Alaina Quarrtermaina u engleskoj literatori ili u filmu "the league of extraoridnary gentlemen gdje ga glumi Sean Connery)
Frederic Cortney Seloas jedan je od pokretaca safari kulture XX stoljeca stradao je od snajperskog hica u sukobu sa njemackim kolonijalnim snagama pod komadnom Von lettow, 1917
https://en.wikipedia.org/wiki/Paul_von_Lettow-Vorbeck
https://en.wikipedia.org/wiki/Frederick_Selous
https://en.wikipedia.org/wiki/Smithsoni ... Expedition
TRACKERI - tihi, skromni, uvjek uz nas.
Moji trackeri Moses i Tian.
Svaki put u Africi, moji trackeri su iz Damara plemena.
Na pocetku je uvijek tamo sve novo, a kasnije se covjek pocinje fokusirati na detalje i zapazati sitnice.
Ti ljudi rodjeni su tamo u bushu, i vjerojatno u seoskim kolibama bez struje. Prije dolaska u loviste, prosli smo skoro 200 km prasnjavog puta.
Tamo nema asfaltirane ceste.
Cijeli zivot odrasli su i proveli u bushu Africke subsaharske savane, na granici sa Kalaharijem medju divljaci koja se broji u desetinama vrsta i stotinama grla, svakodnevno.
I sad dodjem ja iz Evrope, i gledam sta oni rade, malo pricaju, engleski imaju los do prolazan. "To have, to be", sto bi se reklo, pa treba malo posmatrati da covjek koji zeli nesto vidjeti dodje do zakljucka.
O, large track see this? Prosao je stari eland!
Di, majke ti, veliki trag? a ono eland stao na kamen, i vidi se komadic predjeng dijela papka. i malo poremecen obrub pijeska uz kamen
Vrh papka od elanda valjda se to moze razaznati, ali gdje mu pise starost?
Ajmo dalje.
Idemo mi za elandom, trag se kubi u kamenitom terenu, tarcker pocne hodati u lepezi, s vremenom sve sirom lepezom, strpljivo, a vrijeme ide, i onda nadje nako 300 metara , opet nesto, u drugom smjeru kretanja.
Mozda par dlaka na grmu od trnja. A od jednog do drugog traga, prodje dva sata dok mi stigenom do tog grma,
pokazuje mi prstam ja ne vidim. meni grm ko grm, onda on uzme par dlaka, jer ja sam za njega corav, pa mi hoce poakzati, i pokaze mi ih na ruci. Onda vidim. 2-3 dlake
i to tako ide.
Kad je vjetar promjenio smjer ta potraga bila je gotova. Eland nas je osjetio
Imao sam ranjenog orixa.
Dodjemo na mjesto nastrela, on kaze vidi krv.
gdje krv majke ti?
Ma vidi kolko ima? Upro prstom, ja ne vidim, on se sagne skoro da takne "krvni trag".
Ja vidim okruglastu neravninu na crvenom pijesku.
Ono kapljica krvi, uvaljala se u crvenoj finoj prasini, ne odskace bojom uopce od pjeska. Kapljica. Razbio je stapom pjescanu grudvicu, i onda se vidjelo pola kapi krvi.
To je "krvni trag"?
Malo trag, pa se malo gubi, pa nema traga opet 300 metara, kamen sve okolo, on opet nadje trazeci u lepezi lijevo i desno, malo od papka, na mrvici pjeska, kap krvi, nakon 150 metara, i tako cijelo jutro, dok ga nismo nasli, oko rucka.
Gledam, kasnije uz malo vise iskustva u narendim izletima, po kampu sta se desava, i neki put budem sa drugim lovcem u autu, cujem price kad rani, ili sudjelujem u potrazi ako je neko ranio.
(Ja nisam nikad tamo izgubio divljac, ali imao sam 2-3 traganja na krvnom tragu, uz pomoc trackera)
I mogu reci da lokalni Damara tracker cesce nadje divljac nego krvosljednik, pas.
..........
Kad lovac dodje u kamp, glavna komunikacija je sa vodicem, PH. Sva pitanja idu PH. On "kokola" s klijetnima. I odrzava atmosferu u kampu.
Trackeri se povuku i ne upadaju u razgovor.
Kad se 4WD vrati u kamp, lovci hrle u skinning shed, ili hladnjacu, daju instrukcije skinnerima kako da gule.
Nakon tog, odjure u bar ili za sank, ili fire pit gdje je uvjek vatra, onda krenu lovacke price i dnevni dozvivljaji se prepricavaju u nedogled, do kasno u mrak kad se svi povuku na spavanje. Jer se ipak treba ujutro rano ustati
Kako auto stane, u kampu, trackeri pomognu izvuci divljac i onda se lagano nestanu.
Ujutro kad se krece u lov:
Auti su puni goriva do vrha.
Kabina auta cista.
Cool box, termo kutija puna leda i soft drinka spremna u autu.
Teretni prostor pometen, bez i jednoh cika na podu, stapovi za pucanje spremni.
Motori rade u leru, zagrijani.
Trackeri su spremni pored auta. Tiho pricaju medju sobom.
I dok predjes ujutro od bungalova do messroma, preko vrta u kampu, trava je zalivena, a vrt pograbljan.
Tihi radnici koji drze bazu u kampu.
Sve je organizirano, a da klijenti nisu ni svjesni. Kamp funkcionira ko svicarski sat 24 sata na dan.
Bez trackera nista.
You tube je krcat promo videa, i spektakularnih padova u vatri, takodjer i edukacijskih videa, ali to nisu dokumentarci o kojima pricam.
U narednom linku, stavit cu dokumentarac koji je meni zanimljiv, i dobro snimljen.
Osim samog lova na opasnu divljac, ovdje je rijec u prikazu kontakta dvije kulture kroz narativ redatelja.
Dakle, glavni protagonist je bivsi imperijalni vojnik britanske imperije, sa sluzbama po Omanu, Indiji, Rhodesiji (danas Zim), bivsi ranger, koji spominje da su ga nekad placali za odstrel bivola, a da on danas to placa.
Nakon bogatog avanturistickog zivota po zemljama treceg svijeta Azije i Afrike, povukao se i mirovini u skotska brda, gdje je zivi okruzen ovcama, lovackim psima, lovackim puskama i bavi se lovom.
Skotski brdski ambijent gdje zivi podsjeca me na ruralnu ameriku, gdje je on non stop u lovistu s puskom u ruci, malo iznenadjujuce za UK.
Zivi u nekom traileru uz neku kamenu starinu. neda mu se trositi pare na popravku zgrade i krova, nego bira trositi pare na Africki lov.
Covjek koji je ispao iz jednog drugog vremena i svijeta, iz imperija u moderno doba vegana i anti gun subkulture.
Snimatelj, i narator je od djetinjstva VEGAN, protivnik oruzja i apsolutni protivnik lova, ubijanja zivotinja, i konzumacije mesa, sa izrazenim otporom ka oruzju, ali istovremeno zrela osoba i dovoljno otvorenog uma da bez predrasuda zaviri u svijet tradicionalne lovne kulture.
Produkt je modernog urbanog drustva otudjenog od prirode.
Stari ga poziva da ide s njime u Afriku u lov. I snimi film.
On prihaca, i snima dokumentarac, i do kraja filma, mjenja narativ i prihvaca kulturu lova.
FIlm je vjerojatno snimljen 90tih, a loviste na podrucju Lowvelda u juznoj Africi pretvoreno je danas u photographic reserve.
Film traje oko sat i dvanaest minuta, na engleskom, i preporucam pogledati onome koga zanima i ko moze pratiti konverzaiju na engleskom, uz malo skotskog naglaska. Stari je mjesavina skotke i irske krvi.
https://www.youtube.com/watch?v=y-JCpy3YCy0&t=4154s
News!
Sako is out of the game!
Nazalost.
Dakle za lov opasne divljaci, treba i puska u kalibru za opasnu diljac, kao i municija za opasnu divljac.
Sako proizvodjac pusaka i municije ispada iz opcije nakon prestanka proizvodnje linije pusaka Sako 85 (375 H&H, 416 Rigby, 450 Rigby, 500 jeffery), presao je na novi Model Sako 90, sa samo jednim kalibrom za opasnu divljac Sako 90, samo u 375 H&H od DG kalibara.
Sukladno tome, u Sako tvornici izbacili su iz proizvodnje municiju u ostalim DG kalibrima, te nastavili proizvodnju samo 375 H&H municije, samo s jednim zrnom, monolitnim, 260 graina, koje mi djeluje malo prelagano za 375 i opasnu divljac (zlatni standard je 300 graina).
CZ tvornica je vec pred par godina prestala raditi magnum duzinu pusaka (cz550 - phased out)
Expresice po ekonomskim cijenama ne proizvodi niko.
Sve u svemu, nabavka puske za opasnu divljac biti ce sve veci problem lovcima na budgetu. Odnosno, preostaje nabavka iz ponude polovnih. Ili americkih kratkih magnuma poput 375 ruger. sto uvodi problematiku nabavljivosti municije.
Odnosno ostaje opcija najam puske u lovackom kampu, sto nosi rizik nemogucnosti biranja municije, lovis sa onim sta daju, a streljivo ne mora biti vrhunske kvalitete. A i loviti opasnu divljac sa puskom sa kojom lovac nije utreniran, a velikog je trzaja postaje problematicno.
U ovoj situacij, vidim da se javlja sve cesce kao opcija puska ruger broj 1, farguharson sistem jednometka. Ali problem je prepunjavanje ako dodje do ranjavanja opasne divlajci.
Ruger no 1, radi se u skoro svim kalibrima, svake godine u nekoliko drugih kalibara u serijama. Za jednoimetku, ona se prepunjava brzo, ali nije ni priblizna kao repteirajuci karabin, ili ekspresica sa dva brza hica. U slucaju ranjavanja, lako moguce da drugi hitac upucuje profi vodic, sto moze dovesti do nesuglasica sa lovcem kasnije.
ne ide puno ljudi u lov opasne divljaci u Africi, ali ako krenu i to hoce izvesti sa svojom puskom, nabavka puske ce predstavljati izazov. prva stepenica je novi mauser 98 DWM, sa pocetnom cijenom 10.000 eur, mozda sabatti expresica u kalibru poput 470 ne, nesto malo jeftinije, uz uvjet da se nadje primjerak s dobro reguliranim cijevima. Sve drugo ide u nebo po cijeni.
Istovremeno cijene oapsne divljaci u Africi iako nacelno nisu male, mogu se naci u relativnom ekonomskim varijantama na prmjer zenka bivola (buffalo cow) ili zneka lava u juznoj Africi.
proizvodjaca tropske municije, sve je manje, A sako je upravo ispao iz igre.
Nakon ulaska u Schengen, imamo i neke olaksice oko putovanja.
Za odlazak u Namibiu, visa se izdaje po dolasku na aerdorom.
https://embnamibia.at/visa-on-arrival/
VISA ON ARRIVAL
Visa on arrival:
Citizens of the following countries and territories can now obtain a VISA ON ARRIVAL for up to 90 days(to be paid for in Namibia) at Hosea Kutako International Airport / Walvis Bay Airport / Trans Kalahari border (Buitepos) post:
Bulgaria
Croatia
Czech Republic
Estonia
Hungary
Israel
Latvia
Lithuania
Poland
Romania
Slovakia
Turkey
Entry and visa requirements:
• Passport valid for a minimum period of 6 month;
• Sufficient means of sustenance: proof of hotel booking or Invitation letter from person(s) inviting the visitor or tour operator;
• Return Ticket;
• Medical insurance covering period of stay;
• Completion of visa application form;
• Yellow fever certificate if applicant has been in yellow fever endemic countries;
• Payment of the prescribed fees; and
• Any supporting document in case of workshop ETC.
The cost of the visa on arrival is N$1200 or about USD 81, depending on exchange rate. Please note that the payment must be done in Namibia!
Kindly note that the visa on arrival for selected countries is meant for tourist/visitors only. For any other purpose, please submit your application with all relevant documentation to the relevant office
U teoriji, to znaci, danas dogovoris lov, a sutra letis u Windhoek.
Ovo je zaista dobra olaskica. Znatno pojednostavljuje stvari.
Do sad se putovnica sa trazenim dokumentima, slala DHL-om u ambasadu u Becu, a povratak je bio unutar 2 do 3 tjedna.
Mom kolegi je putovnica putavala jednom prilikom 2 mjeseca, jer je DHL poslao greskom u Sloveniju. A meni je jednom stigla, dan prije odlaska na posao izvan zemlje. Ovo je bilo napeto.
Sad sam odlazak u lov, ovisi o terminu lova dogovorenim sa outfitterom, i dostupnim letovima.
Ovo omogucuje kad se pojavi "cancellation hunt", ili neki slican lov sa dobrim popustom pred kraj seozne, da se na brzinu odleti u lov.
Namibia je dugo godina premium destinacija za safari, ali ovo je sad za Hvatskog lovca stavlja u TOP PREMIUM DESTINACIJU, radi jednostavnisti putovanja, cijena i mogucnosti lova.
Juzna Afrika je druga popularna destinacija za lov, medjutim za JAR jos uvijek ostaje klasicni vizni rezim, nama najbliza ambasada u Madjarskoj.
Tokom korone, pojavila se i susa, nedostatak vode, uginulo je nesto divljaci.
A onda, imamo i devalvaciju EUR, tako da su pojedine ponude poskupile. To ne znaci da se ponegdje ne moze naci po starim cijenama, ali neka divljac je poskupila, kudu je recimo skocio sa 1400 na 2000 eur. U lovistu gdje lovim. Impala je i dalje oko 600 eur, ako se dobro sijecam, cisto da navedem ko ilustrativni primjer. Nesto je poskupilo, nesto ostalo isto. Nista nije pojeftinilo.
Pravo poskupljenje ipak nije vidljivo u paketima lova jer se iskombinira jedno grlo skuplje divljaci, i 3-4 grla jeftinije divljaci, vec u cijenama shippinga i dostave trofeja, to je skocilo van kontrole. Mozda cak i duplo. I to upravo u doba korone. Nakon korone nisu se sjetili vratiti na "pretkoronarne cijene".
Jeftinija divljac ostaje warthog, impala, springbok, blesbok, hartebeest, oryx, jackal, baboon, itd (govoreci za Namibiju)
Srednja klasa, crni gnu, plavi gnu, zebra
Visoka srednja klasa divljaci: kudu, eland, waterbuck, giraffe
Premium divljac: sable, roan, tsessebe, red lechwe
Poslozi se paket sa jeftinijom divljaci recimo. 5 grla je jos uvijek ispod 4000 eur. Ja bih osobno rekao da u kvaliteti lova, i lovackom dozivljaju nema razlike lovi li se sable i roan, ili hartebeest i blesbok. Razlika je kasnije samo u konacnom racunu, i onome sto stigne u lovacku sobu. Tretman lovca na terenu, ili lovacki dozivljaj su prakticki isti. Postoji par izuzetaka u par slucaja radi neke specificne divljaci, ali tu smo negdje u toj procjeni.
Kad se sve zbroji i oduzme, i uzmu razlicite varijante lova, trofejni lov, skartiranje (culling), kombiniranje razne divljaci razlicitog cjenika, ne raditi dermopreparaciju na svim trofejima, itd... (pogotovu, ne slati usoljene koze sa trofejima, nego samo kost i rog) jos uvijek su po meni cijene atraktivne, za jednom otici u "lov zivota".
Sistem placanja je da je uvjek na rate, i to se razbije kroz godinu dana pa i vise.
Prva rata predujam kod potpisa ugovora, druga rata avionske karte, treca rata isplata po obavljenom lovu (minus predujam) , cetvrta rata shipping trofeja, peta rata (opcionalno) dermopreparacija. Dok dodje do racuna dermopreparacije prodje i do godine i pol dana, od potpisivanja ugvora.
Profili lovaca i motivi lova su razliciti. Tako se u konacnici i vrte cijene i troskovi
Neko lovi radi iskustva, pa moze uvijek loviti samo skartiranje ili jeftiniju divljac
Neko lovi po vrstama, da skupi cim vise vrsta. Za prave kolekcionare, u konacnici ovo je najskuplje, jer prije ili poslije dodje na premium divljac - i ne samo po jeftinijim zemljama.
Neko uopce ne salje trofeje doma.
Neko skuplja samo kost i rog, ne radi dermopreparaciju.
itd
Naravno, da neko ko ide prvi put u Afriku, mozda i jedini put, da ce nastojati donijeti trofeje doma, ali ti motivi s vremenom blijede, a formiraju se drugi motivi.
Kad se trofeji nakupe doma, ovo postaje i problem za nasljednike, sta ce s tim?
Cjenit ce puno vise neki fotoalbum od dede lovca, nego hrpu trofeja na zidu.
Ja recimo, iz danasnje perspektive, ne bih imao nista protiv lova na tuskless elephant, ili non exportable elephant, dakle lov bez trofeja, samo slika za uspomenu iz lova, a cijena takvog lova je neusporediva s trofejnim na ovu divljac. Takodjer ako ikad budem lovio sable ili roan, to ce biti samo divljac sa slomljenim rogom, na popustu. Vaznija mi je starosna dob divljaci, nego snaga trofeja, a pogotovu uz cijenu....
KO MISLI NA LAVA U AFRIKU IMA JOS SAMO 2 GODINE DA TO OSTVARI!
U praksi, bilo je svega.
Drzati Apex predatora u ogradjenom lovistu, sa ostalom trofejnom divljaci biljojeda koja je samooodrziva unutar lovista, nije ekonomski moguce niti isplativo. A lovista juzne Afrike su u vecini slucajeva ogradjena i privatna. (to ne znaci da su sva lovista mali kavezi, jer ima izuzetno velikih rancheva, ali ogradjena jesu. A u ogradi chopor lavova radi veliku stetu)
Onda se pojavila praksa, uzgoja lava u manjim gaterima, i pustanja u loviste pred sam lov.
Uskoro su uslijedile javne debate, prepirke, unutar lovackih organizacija, i medija, mislim da je CBL lav cak izbacen kao opcija za upis u SCI liste trofeja ali se praksa nastavila.
Debate traju.
Juznoafricka lovna organizacija pocela je izdavati certifikat o etickom CBL lovu, na odredjenim lovistima, gdje se lav pustao u nekom vremenskom periodu i dozvoljavalo mu se da se aklimatizira u lovistu, prije organiziranog lova.
Takvih lovista cini mi se bilo je manje od 10 za cijelu Juznu Afriku.
Ako se gleda cjelokupna slika, jos treba reci nesto, prije nego li se na brzinu skoci u zakljucak.
Da li je lov zabava za bogate, ili je lov aktivnost za sve slojeve drustva? To je prva strana koju treba izabrati, da se odredi eticko stajaliste pojedinca.
Divlji lav u otvorenom lovistu, ne moze se naci za manje od 50.000 USD. Dakle, jedini nacin da lovac srednje klase lovi lava u svojoj lovackoj karijeri, jest CBL lov, jer jedino to moze priustiti. Za cijenu od 3000 USD (Zenka) do 10.000 USD muzjak, uz varijecaije prema snazi trofeja.
Ako je rijec o dobdobiti zivotinja i divljaci, a u uzgoju broje 8 do 12.000 jedinki, zabrana ove prakse dovest ce do eutanazije 8 do 12.000 ovih zivotinja. oni nece nestati sami po sebi.
I o tome razmisliti.
Kina i njezin utjecaj.
Nakon odstrela lava, svo meso, i kosti izvoze se u Kinu, za potrebe tradicionalne medicine.
Ovo smanjuje krivolov, nastao upravo radi kineskog trzista.
Repopulacija:
Naseljavanje lava u divljinu u podrucjima gdje je nestao. Na primjer, 20 lavova iz uzgoja uspjesno je naseljeno u Mosambique, nakon rata. Zakupnik lovista Mark Haldane, uvezao je i naselio lavove iz juzne Afrike.
To je uvod.
Fast forward, danas:
medjunarodne vijesti ovih dana navode da praksa uzgoja lava za lov u juznoj Africi ide ka ukidanju u vremenskom periodu od 2 godine.
Ako to uslijedi, lov na ovu divljac, vise nece biti financijski dostupan. Doduse ovo se najavljivalo i prijasnjih godina, pa se nije realiziralo. Vidjet cemo sad:
Poveznica
https://gulfnews.com/world/africa/south ... .101997194
Prijevod na Hrvatski, google translator, citat
Južnoafrička Republika ukida uzgoj lavova u zatočeništvu za lov
Uzgajivači imaju dvije godine da se dobrovoljno povuku iz sektora i promijene poslovni model
Cape Town: Južnoafrička Republika u srijedu je iznijela planove za postupno ukidanje uzgoja lavova u zatočeništvu za potrebe lova dok zemlja pokušava zabraniti kontroverzni posao.
Praksu uzgoja velikih mačaka kako bi ih kasnije ustrijelili bogati lovci koji obično plaćaju tisuće američkih dolara dugo su mrzile skupine za zaštitu prirode i prava životinja.
Lovci, najčešće stranci, katkad kući odnesu glavu ili kožu ubijene životinje kao trofej.
Južnoafrička vlada već je najavila svoju namjeru zabrane uzgoja lavova za lov 2021. godine, a ad hoc panel je radio na tom pitanju posljednje dvije godine.
"Panel je preporučio zatvaranje sektora uzgoja u zatočeništvu, uključujući držanje lavova u zatočeništvu, ili korištenje zarobljenih lavova ili njihovih derivata u komercijalne svrhe", rekla je ministrica okoliša Barabara Creecy na konferenciji za novinare u Cape Townu.
Uzgajivači će imati dvije godine da se dobrovoljno povuku iz sektora i promijene svoj poslovni model prije nego što zabrana stupi na snagu.
Ideju, koja je naišla na snažno protivljenje predstavnika vrlo unosne industrije, odobrila je vlada prošli tjedan, ali tek treba biti pretočena u zakon.
Ovaj potez dolazi u trenutku kada se lov na trofeje suočava sa sve većom reakcijom na Zapadu.
Kampanje za zabranu uvoza trofeja posljednjih su godina dobile podršku u Sjedinjenim Državama, Australiji i nekoliko europskih zemalja.
"Industrija je velika i složena s dugom poviješću koja nije usklađena ni s trenutnim međunarodnim trendovima ni s promjenama domaće politike o očuvanju", rekao je Kamalasen Chetty, voditelj ad hoc panela.
Između 8.000 i 12.000 lavova drži se na oko 350 farmi diljem Južne Afrike, prema procjenama skupina za prava životinja koje redovito osuđuju uvjete u kojima se životinje drže.
Broj divljih lavova za usporedbu iznosi samo oko 3500, prema Endangered Wildlife Trust, nevladinoj organizaciji sa sjedištem u Južnoj Africi.
>>>>kraj citata>>>>>>>
Stanje realne populacije lava, na Africkom kontinentu:
Populacije se vrti na oko 23.000 u divljini.
Status populacije Vulnerable, ranjiv. (nije endangered)
https://www.iucnredlist.org/species/15951/231696234
Lov u divljini, ponuda preuzeta danas, sa discount african safari:
TANZANIA
FREE-RANGE LION SAFARI COSTS
Daily Rates & License Fees $ 55,000
Trophy Fee for Lion $ 15,000
R/T Road Transfer $ 1,600
Dip and Pack $ 2,000
CITES 1 Permit $ 200
TOTAL $73,800 (excluding other trophy fees/bait used)
JUZNA AFRIKA
Ponuda lova u Juznoj Africi sa istog izvora, discount African safaris danas:
DISCOUNTED MALE LION HUNT IN THE KALAHARI DESERT
ONLY $7,500
A lioness may be added to this hunt for $2,400
Izvor cjenika
https://www.discountafricanhunts.com/
Za informaciju safari lovcima.
Da li loviti, ili ne loviti i gdje? Tanzania ili JAR?
Obzirom da je lovacka zajednica u zadnjih 100 godina izgubila pristup u barem, 50% zemalja Afrike, i izgubila 50% teritorija u kojim se prije moglo loviti, gdje su razne zemlje redom zbog politickih, vojnih ili sigurnosnih razloga zatvarale lov na svom teritoriju, ovo je znacajna vijest.
U 100 godina, lovci su izgubili 50% teritorija Afrike, a divljac i stanista su naknadno redom bivali opustoseni u drzavama koje su to zabranile.
DSC najavio otvaranje lova u Angoli!
Angola je bila zatvorena za lov tokom dugogodisnjeg rata, i kasnije nakon rata.
Organizirane su nedavno liciticije za lov u tri lovista u Angoli, sa skromnim pocetkom. Tome su prethodile pripreme zakonodavstva kroz konzulting lovne industrije, uz lokalnu politicku podrsku. To je bio visegodisnji projekt, i na tome se radilo barem 10-tak godina
Waterbuck, eland, kudu, warthog. Licitiacija je pocela sa oko 4.000 USD ali ne znam do kud je stigla. Ne mogu je sada naci.
U elitinim krugovim, stvar je statusa ko ce prvi otvoriti lov u Angoli. Moglo je ici u licitaciji eksponencijalno visoko.
Da li ce se to odrzati i razvijati dalje ne moze reci unparijed, ali ima potencijal.
Neke zemlje, malo otvore, malo zatvore lov (Chad, Botswana, itd) ali ovo je dobar pokusaj. AKo to krene, uz financijsku isplativost, vjerojatno ce uslijediti razne introdukcije divljaci u lovista u opustosenim podrucjima, a uzgojna praksa divljaci nije problem pouceni juzno africkim modelom.
Od ukupno 54 africke drzave, ovo je situacija:
Za sad lovne drzave su: Mozambique, Tanzania, Juzna Afrika, Namibia, Botswana, Zimbabwe, Zambia, Uganda, Morroco (warthog), Senegal (Warthog), Ethiopia, Camoroun, island Mauritius (Sika deer, pigs) i za sad, kako ispada, Angola. (mozda sam neku malo manje posjecenu propustio)
Moguc lov, ali uz visok sigurnosni rizik (bolje ne ici): CAR, Burkina Faso, Benin, par zemlja ekvatorskog pojasa.
Ostale drzave - nema lova. Zabrana.
Da odmah ne upalim mastu lovackim strastima za neotkrivenim poducjima i novim horizontima, u vecini slucajeva za domaceg lovca na budgetu, jedino su Juzna Afrika i Namibia pristupacne lovne zemlje (lovni paket 4-6.000 EUR), ali i to je odlicno obzirom na preko 60 vrsta divljaci u te dvije drzave.
U ostalim drzavama cijene znacajno rastu. (Na pr. Tanzania, plains game paket 30.000 EUR, hvala lijepa
Uglavnom ovo su vijesti:
DSC (Dallas Safari Club), najavljuje slijedece, stavljam prijevod sa google translatora.:
DALLAS, TX — U smjelom i optimističnom trenutku na inauguracijskoj DSC Ljetnoj konvrnciji, Rob McCanna, glavni izvršni direktor Dallas Safari Cluba (DSC) i DSC Zaklade, pridružio se visokoj delegaciji iz Angole zajedno s partnerima iz Conservation Forcea kako bi najavio ponovno otvaranje Angole za legalan, reguliran lov. Dvije organizacije za očuvanje prirode, predvođene lovcima, također su potpisale memorandum o razumijevanju sa svojim angolanskim kolegama, čime je stvorena osnova za suradnju u izgradnji lovačke industrije te afričke zemlje.
Govoreći pred entuzijastičnim i podržavajućim okupljanjem međunarodnih lovaca-zaštitara i opskrbljivača, McCanna je naglasio značaj angolanskog poteza - ne samo kao geografskog ponovnog otvaranja, već kao strateškog, znanstveno utemeljenog povratka održivog gospodarenja. „Ovo je ponovno otvaranje vrata“, izjavio je, „vrata u prirodu, u pravu avanturu i u očuvanje prirode koje zapravo funkcionira.“
Nekada vodeća afrička lovna destinacija, angolanski lovni sektor, i fond divljaci devastiran je desetljećima rata, ostavljajući populacije divljih životinja neupravljanim i ranjivim. McCanna je pohvalio angolansko vodstvo, njihov narod i strastvene konzervatore zbog njihovih odlučnih napora u ponovnoj izgradnji upravljanja prirodnim resursima, obnovi staništa i ponovnom uvođenju reguliranog lova kao alata za očuvanje i razvoj zajednice.
„Angola ne slijedi scenarij koji su napisali aktivisti ili agende koje vode donatori raznig udruga“, primijetio je McCanna. „Ovo je odluka Angole. Angolanski narod se zalaže za znanost i prepoznaje da je lov najsigurniji način očuvanja divljih životinja.“
McCanna je pozvao lovačku zajednicu i aktiviste u očuvanju prirode da podrže Angolu u izgradnji zlatnog standarda okvira za lov usmjerenog na zdravu etiku, lokalnu podjelu dobara i ekološki integritet. Pozvao je iskusne lovce da Angolu dodaju u svoje buduće planove, a podupiratelje očuvanja prirode da „podrže ovaj napor“.
Ravnatelj Nacionalnog instituta za razvoj šumarstva (IDF), nadležnog tijela za lov u Angoli, dr. Simao Zau, rekao je: „Želio bih zahvaliti Snazi za očuvanje prirode na intenzivnoj tehničkoj pomoći koju su započeli kako bi vodili angolanske vlasti u provedbi Pravilnika o lovu uz podršku DSC-a, i odlučni smo prevladati ogromne izazove koji su pred nama, svjesni izvanredne vrijednosti koju dobro regulirani lov može donijeti očuvanju divljih životinja i egzistenciji zajednica.“
Kako bi se podržao ponovni razvoja lova u Angoli, 14-dnevni lov na stepsku divljac (plains game) prodan je na aukciji tijekom doručka za doživotne clanove DSC-a, a 5-dnevna avantura ribolova na plavog marlina prodana je na uvodnom događaju Smoke & Spurs, održanom tijekom inauguralne ljetne konvenicije DSC u Grapevineu u Teksasu od 17. do 19. srpnja. Ove aukcije, zajedno s drugim događajima za prikupljanje sredstava održanim tijekom trodnevnog događaja, pomogle su prikupiti ~3,5 milijuna dolara za podršku misiji DSC-a.
ENGESKI IZVORNIK:
— In a bold and optimistic moment at the Inaugural DSC Summer Expo, Rob McCanna, Chief Executive Officer of Dallas Safari Club (DSC) and DSC Foundation, joined a high-level delegation from Angola along with partners from Conservation Force, to announce the reopening of Angola to legal, regulated hunting. The two hunter-led conservation organizations also signed a memorandum of understanding with their Angolan counterparts, forming the basis of cooperation to build the African country’s hunting industry.
Speaking before an enthusiastic and supportive gathering of international hunter-conservationists and outfitters, McCanna emphasized the significance of Angola’s move—not merely as a geographic reopening, but as a strategic, science-based return to sustainable use. “This is a door reopening,” he stated, “a door to wild country, to real adventure, and to conservation that actually works.”
Once a premier African hunting destination, Angola’s wildlife sector was devastated by decades of war, leaving wildlife populations unmanaged and vulnerable. McCanna praised the Angolan leadership, their people and passionate conservationists for their determined efforts to rebuild natural resource governance, restore habitats, and reintroduce regulated hunting as a tool for conservation and community development.
“Angola is not following a script written by activists or donor-driven agendas,” McCanna noted. “This is Angola’s decision. The Angolan people are standing up for science and recognizing that hunting is the surest way to conserve wildlife.”
McCanna urged the hunting community and conservation stakeholders to support Angola in building a gold-standard hunting framework centered on sound ethics, local benefit-sharing, and ecological integrity. He called on seasoned hunters to add Angola to their future plans and conservation supporters to “back this effort.”
The Director of the National Institute of Forestry Development (IDF), the competent authority on hunting in Angola, Dr. Simao Zau said, ”I would like to thank Conservation Force for the intense technical assistance they started to guide the Angolan authorities in implementing the Hunting Regulations with the support of DSC, and we are determined to overcome the immense challenges ahead of us, conscious of the outstanding value that well-regulated hunting can bring to wildlife conservation and communities livelihoods.”
To support the rebirth of hunting in Angola, a 14-day plains game hunt was auctioned off during the DSC Life Member Breakfast and a 5-day blue marlin fishing adventure sold at the Smoke & Spurs kickoff event, held during the Inaugural DSC Summer Expo in Grapevine, Texas July 17-19. These auctions, along with other fundraising events held during the 3-day event, helped raise ~$3.5M in support of the DSC mission.
https://www.fieldandstream.com/stories/ ... -roosevelt
Osnovni plains game paket, pocinje na oko 3500 eur, 5 grla.
Plus letovi. (trfojeni safari)
Toliko dodje malo bolji jelen u Hrvatskoj
Skartiranje je jeftinije.
To je razina malo boljeg skijanja u austriji.
Ne moze mi niko reci da je to skupo.
Safari industrija je uhodana, prefesionalci u Africi uhodani.
Treba se odlucit, prelomit, potpisat, i otici.
Pustolovina zivota, i svaki slijedeci safari bolji je od prethodnog jer ga detaljnije planiras.
Iako je za prvi put nezamislivo ici loviti bez dostave trofeja, ja sam pomalo usao u fazu da idem bez tog.
Puna kuca svega i svacega, mjesta nema. Ukucani kolutaju ocima.
A dostava trofeja i dermopreparacija, na bruto troskovniku dodje i do trecine safarija.
I onda ako odes u lov bez dostave trofeja, bez dermopreparacije kasnije, imas za trecinu jeftinije iskustvo.
Platis 2 dobijes treci safari besplatno, tako ispada
Pitanje je sta je to uopce trofej?
Djeci te zivotinje na zidu ne trebaju, kad to preuzmu bacit ce ih u smece.
Tako da sam ja sa vremenom dosao do zakljucka, da je najvaznije iskustvo, bez 3D trofeja u kuci, i dobar fotoaparat, da se poslije putovanja napravi dobar album.
Album ostaje u obitelji za naredne generacije, a usteda je znacajna.
Kod stepske divljaci postoji skartiranje.
Kod opasne divljaci postoji non exportable hunt, ili own use hunt, ili pac hunt. (bez izvoza trofeja)
To su najjeftinije opcije.
Naravno, postoje i extremno skupi safariji, ali kako niko o tome ne pita, onda mi nema smisla pisati o tome.
Ovo pisem samo prema prosjecnoj kupovnoj moci u HR.
Pogotovu sto mislim da 10 puta skuplji safari od onog osnovnog kojeg sam naveo, ne donosi nuzno deset puta bolje iskustvo.
Afrika je Afrika, i danas je Afrika najjeftiniji medjunarodni lov.
Kad se odlucis, da ides, javi se sa pitanjima ako budes imao.
Najjeftinije cijene za antilopsku divljac u takvim paketima su u juznoj africi, i Namibiji.
Osnovna smjernica je:
Juzna Afrika, vecinom su zatvorena lovista.
Namibija (centralna Namibija) su zatvorena i otvorena lovista, kombinacija tog, i u prosjeku puno vece lovne povrsine.
Vecina outfitera u Namibiji ce imati neki komad zatvorenog lovista, i koncesiju na velike lovne povrsine otvorenog lovista
Kod izbora ponude za juznu Afriku, prije potpisa, provjeri velicinu lovista, i idi tamo gdje smatras da je loviste dovoljno veliko u hektarima, za lov prema tvom etickom kodeksu, Tu pravila nema
Namibija ima medju najmanjim gustocama naseljenosti na svijetu (mislim samo oko 2 miliona stanovnika naseljenost 3 stanovnika na km2)) i otvorena lovista i farme su znatno vece povrsine
Lovne udaljenosti za pucanje su do 200 metara, stojeci sa stapa.
Ovo je najvaznije za shvatiti.
Jer neko ko cijeli zivot puca sa naslona s ceke, na 50 metara, kad dodje u Afriku, nadje se u situaciji da ranjava, i mozda izgubi divljac. A ranjena i izgubljena divljac se placa u punoj cijeni, iako oni sve naprave da se nadje.
Imaju krvosljednike i trakere, Ali ponekad se izgubi. Agencije i outfiteri ne govoe o prosjecima gubitka divljaci jer nije reklama, a pojedinci koji izgube divljac sute od sramote. Ali desava se.
Prije afrike treba trenirati pucanje sa stapa. To se moze i sa malim kalibrom, pa zavrsiti sa necim malo jacim, ali treba odraditi da do polaska u Afriku, svaki hitac bude u vitalnoj zoni na meti. (ne gledati sub moa velicinu grupe s naslona)
Ako imas u vidu ove osnovne stvari, bit ces zadovoljan, i planirat ces ici ponovo.
Barem 40 tak vrsta divljaci i do 60 u juznoj africi, daju puno prostora za planiranje.