Lovacko drustvo/udruga preporuka
Pozdrav svima,
Kao sto naslov kaze, molim ako itko ima preporuku lovacke udruge ili drustva koje prima nove clanove u Zagrebu ili (blizoj) okolici. Blizu sam okretista tramvaja Mihaljevac.
Lovacki ispit sam polozio najvise da mogu legalno posjedovati oruzje i pucati na streljani, no ako postoji prilika, da naucim nesto novo i eventualno ulovim koju divlju svinjicu za fini gulas...
Idealno manje drustvo, ekipa u 50tim, mogucnost staziranja i neka razumna pravila (https://forum.lovac.info/loviste/koliko ... 068.0.html)
Po Google Map-sima ih imam barem 30 unutar 10km no niti jedan nema web straincu niti neke podatke za kontakt..
Unaprijed Hvala!
Kao sto naslov kaze, molim ako itko ima preporuku lovacke udruge ili drustva koje prima nove clanove u Zagrebu ili (blizoj) okolici. Blizu sam okretista tramvaja Mihaljevac.
Lovacki ispit sam polozio najvise da mogu legalno posjedovati oruzje i pucati na streljani, no ako postoji prilika, da naucim nesto novo i eventualno ulovim koju divlju svinjicu za fini gulas...
Idealno manje drustvo, ekipa u 50tim, mogucnost staziranja i neka razumna pravila (https://forum.lovac.info/loviste/koliko ... 068.0.html)
Po Google Map-sima ih imam barem 30 unutar 10km no niti jedan nema web straincu niti neke podatke za kontakt..
Unaprijed Hvala!
Dakle, položio sam lovački ispit isključivo da mogu držati oružje i gađati na streljani - tako da definitivno nisam protiv oružja. Čak suprotno, smatram da bi svaka normalna (čitaj mentalno stabilna s nekim minimalno definiranim kognitivnim sposobnostima) osoba trebala moći posjedovati oružje, bio tome motiv streljaštvo, lov** ili neki osjećaj sigurnosti...
Što se tiče lova, generalno ga podržavam no imam stav za koji bih rekao da se ne uklapa u neke tradicijske/konzervativne okvire (socijalna komponenta koja uključuje druženje, cugu mi je 100% ok).
Nego, I ja sam se kao klinac, naravno ugledao u svoje roditelje, njihove roditelje, bližu zajednicu i radio kako su oni radili. ..
Bilo mi je skroz normalno lomiti vratove zečevima, zaklati svinju - čekati da iskrvari dok cvili, sasjeći glave peradi.
Nije bilo potrebno opravdanje, bili samo zahvalni da imamo jesti/meso i nitko nije pitao za 'osjećaje' životinja... Tako su radili stari i to je bio dio tradicije.
Isto tako, davno i ne tako davno, bilo je u redu žrtvovati životinje (i ljude) za raznorazne debilne razloge, puštati krv ljudima, imati robove, paliti vještice, ubijati životinje zbog njihovih 'moći', ženiti curice, krvno se svetiti, obrezivati tj. sakatiti muškeui žensku djecu, i meni 'najdraže' kamenovanje, pogotovo žena i nevjernika koje se održalo i dan-danas 'najtradicionalnijim' zemljama.... sve kao dio tradicije
Naravno, ovo gore su neke krajnosti, no nadam se da je poanta jasna.
S druge strane, dobre 'tradicije' se mogu održavati: jezik, kultura (nošnje, običaji), sve ono što nije rezultat indoktrinacije i na štetu drugih bića...
Ono, tradiciju per se, treba ponekad i odbaciti ako društvo želi napredovati. Ako je nešto dopušteno zakonom, ne znači da je i moralno ispravno (i obrnuto).
Što se pak lova tiče, u komentarima se spominju svakakve stvari.
Poslušat ću svačije mišljenje, neka itekako cijenim (jolly, Monke, Mirrok), no izraz tipa "lizatelj životinja" mi je veći primitivizam u odnosu na 'mesarenje'.
Kako se društvo razvija, postaje bogatije i napreduje, ima se vremena baviti i ostalim stvarima osim pukim preživljavanjem, pa istražuje i 'svijet oko sebe'.
Pokazalo se da bića bas nisu isprazni hodajući agenti. Neka su čisto vođena instinktom, a neka se čak smatraju inteligentnima (postoji hijerarhija, komunikacija, korištenje alata pa čak i složeni obredi). Također, životinje ne upadaju u gradove nego gube staništa.
Let's Agree to Disagree,no uz činjenicu da smo svi mi potomci lovaca/sakupljača što znaci da su nam ostali neki instinkti, (ako ignoriramo patogene) ljudi su apex predatori, hranimo se između ostalog i mesom koje mora odnekud doći.
Zbog toga, opravdavam ubojstvo zbog mesa, ubojstvo zbog prevencije i širenja bolesti, ubojstvo zbog kontroliranja broja jedinki vrste . Za sada jedini (jeftini) etički način kod nas, je dobar pogodak za brzu smrt (još da se dopuste prigušivači da se smanji nepotreban stres), tako da me za ovo prihvaćam osude dok god budućnost ne ponudi bolje rješenje
Sa psihološke strane, mogu shvatiti želju za ubijanjem zbog trofeja i nekog osjećaja superiornosti (u Vidoševićevom stilu), no to smatram primitivnim i više karakternom slabošću.
Dalo bi se još u detalje ali mislim da se razumije ponata (a niti sam obično nemam vremeta za duge postove).
Otpisao sam članstvo u lovačkim društvima jer se očito ne uklapam. No ostaje mi komercijalni lov ili kao gost.
Moja 2 centa
PS. Nisam pobornik nikakvih ograničenih-grupa pa tako niti "lizatelj životinja", poštujem sva bića, trudim se živjeti održivo s prirodom i to isto učim svoju djecu.
PPS Odgovore na temu bi bilo mudro premjestiti u Pljuvačnicu
Nije mi poznato da neko odstreljuje trofej zbog osjecaja superirornsoti. Koliko odstrela imas da bi tako nesto zakljucio?
Ja osobno osjecam jednako postovanje prema odstreljenom nazimetu, ili zrelom srnjaku.
I ne osjecam ama bas nikakvu superiornost.
Cesto puta se desava, da mladom lovcu sa polozenim ispitom, kost i rog ne znace nista. Zato jesam napisao prethodno o evoluciji licnosti pojedinog lovca. Odnos lovca prema lovu, divljaci, trofeju, ili lovackoj zajednici se izgradjuje. Ne nastaje preko noci.
Ono sto bih ja ocekivao od nekog ko je tek polozio lovacki ispit, iz bilo kojeg razloga, je da bude barem otvoren za prihvacanje novih stvari, a daleko manje iskljuciv u necemu o cemu do sad nije imao iskustva. U suprotnom ne djeluje mi ozbiljno.
Treba proci odredjeni put, da bi se nesto shvatilo.
Oni koji odrastu u lovackoj obitelji, do tog dodju brze od drugih, jer stariji prenose svoje vrijednosti na njih.
Odnos prema trofeju je stvar godina iskustva, ucenja i izgradjivanja lovca licnosti.
Ovdje cu prvo navesti koji su efekti trofejnog lova. I nikako se ne smiju potcjenjivati.
Nadana Vidosevica, ne poznam. Znam sta se pisalo po novinama, ali o njegovim motivima za lov ne mogu suditi. Ono sto medjutim, sudovi i javnost mogu osuditi, jest mozda nacin nezakonit stjecanja novca. Dok skandal nije puknuo, za Nadana se prakticki nije ni znalo, i u medijima se sa svojim trofejima nije eksponirao. Slike trofeja su novinari iskoplai na web stranicama outfitera u Mosambique, preko kojeg je Nadan lovio. Onda su to novinari prenijeli u novine, a kod pretresa kuce, iscurile su slike i drugih trofeja, od cega pamtim i polarnog medvjeda.
Medjuti, o njegovim motivima za lov i trofeje, ne znamo nista. Zasto umjesto trofeja, nije potrosio pare na nesto drugo? Ja ne nih prejudicirao. Uzgred budi receno, danas i lov pa i nije bas popularan, i neko ko dokazuje statusni simbol, prije ce dokazivati autima, vilama, jahtama, umjetninama, satovima, nego odlaskom u lov, u neku svjetsku vukojebinu. Vlaga, komarci, zmije, malarija, cjelodnevno hodanje, u znojnoj robi, za otici na takva mjesta, motiv mora biti nesto drugaciji i dublji. Elita i sminkeri idu u Nicu i na Azurnu obalu, ne u vukojebinu Mosamobiquea.
ELem, trofejni lov, i njegov efekt.
Postoji vise modela lovnog menagmenta, americki, evropski, africki.
Ovdje bih se nadovezao na Africki, jer su tu rezultati najvidljiviji, jer je fond divljaci afrike bio u ozbiljnom padu nakon drugog sv rata, (i jos u nekim zemljama jos uvijek jest).
Politika kolonijalizma, ali i postkolonijlizma novih drzava potencirala je ekonomiju farmi, i uzgoja goveda (ili poljoprvirednih kultura)
Ovo je podrazumijevalo, maknuti divljac da se stvori slobodna ispasa ili resorsi za drugi oblik agrarne ekonomije.
Ono sto se desilo u Juznoj Africi, a kasnije u drugim zemljama, jest tzv "conservation success", je slijedece:
Dali su ekonomsku vrijednost divljaci, koja u vrijeme pustosenja stanista nje imala vecu vrijednost od cijene po kilu mesa, ili niti to.
Drugim rjecima, nesto sto nije vrijedilo nista, odjednom se naslo na cjeniku. Od pavijana koji vrijedi 100 usd, do bijelog nosoroga koji vrijedi bar 50.000 USD
Vlasniku zemljista dali su pravo da sa divljaci raspolaze komercijalno, na najbolji nacin kako on to moze.
Shvatilo se da je divljac prilagodjena prirodnom stanistu daleko vise nego bilo kakva goveda, jer trosi limitirane prirodne resurse (travu, vodu) daleko manje od goveda. Pa ispada da na 1000 hektara stanista, moze se odrzavati mozda i 3 puta vise divljaci nego li goveda. Ovo je ujedno i veca proizvodnja mesa, na odredjenom podrucju.
Kad su dali divljac farmerima u lovno ekonomsko gospodarenje, pred 50 tak godina, brojnost sve krupne divljaci u Juznoj Africi bila je oko 500.000 grla.
Nakon 50 tak godina, brojnost divljaci popela se u juznoj Africi na oko 20.000.000 grla. (podatak iz knjige "The new game rancher", pamela and peter oberen)
EKonomski, ide ovako:
Odstrel divljaci se plati po cijeniku (trophy fee). (Kod uzgoja goveda ovog nema, nema trophy fee)
Meso ostaje farmeru, ili lokalnoj plemenskoj zajednici, na cijem je podrucju loviste. Meso se koristi na licu mjesta, ili plasira na trziste. (maloprodajna cijena oko 2.5 eur/kg)
Farmer naplacuje puni pansion lovcima, (prosjek 250 - 500 USD, na dan) (Kod uzgoja goveda, niko tamo ne ide u pansion)
Za lov, treba zaposliti druge kadrove: PH (profi lovac), tracker, skinner, lovocuvari u velikim koncesijama, za usluge pansiona kuhari, sobarice, cistaci, i slicno.
Ovo je da se razumjemo, komercijalni trofejni lov, i njegov ucinak. Otvaraju se radna mjesta, na maticni fond divljaci se pazi i u porastu je, odstreljuju se samo zrela trofejna grla, ekonomski je isplativije od poljoprivede, sacuvano je staniste, divljac je u porastu, otvaraju se radna mjesta, financiraju se mjere protiv krivolova. Spasen od izumiranja, bijeli i crni nosorog, bontebok, roan, crni gnu da ne nabrajam.
To je iskljucivo radi trofejnog lova, na cemu se bazira africko lovstvo danas. Dakle, na ekonomskoj vrijednosti trofeja.
Odstrelna taxa za Markhora, u Pakistanu, od 100.000 USD, spasila je Markhora od izumiranja, ovo financira lokalne zajednice, kao i mjere protiv krivolova, i stabiliziriala je populaciju ove divljaci, da navedem primjer s drugog kontinenta
To je ucinak trofejnog lova. I drustveni efekt. Dakle, ne potcjenjivati trofejni lov.
Iz gornjeg modela, kad se iz te price makne trofejni lovac koji to sve financira, sve staje. Vlasnici zemljista, moraju prekinuti lovnu ponudu, istovremeno moraju od necega zivjeti i prelaze na uzgoj poljoprivrednih kultura ili goveda. Divljac koja onda nema vrijednosti, ce im smetati, i maknut ce je sa svog podrucja na bilo koji nacin.
O vrijednosti trofeja, u ocima lovca, dakle individualno, u narednom postu.
Uzgred, otvorili smo novu stranicu, pa pogledaj i prethodni post na stranici 5.
Dolje sam stavio screenshot, da ne prepisujem sve iz knjige The Horn of the hunter. Vjerojatno je najcitiranija lovacko putopisna knjiga u povijesti. Pisao je Robert Ruark, a vodic u lovu bio mu je Harry Selby, koji se sa pojavom ove Ruarkove knjige probio u jednog od najpoznatijih i najtrazenijih africkih profi lovaca.
Kljucna recenica iz knjige je ova, po meni najbolje opisani odnos lovca ka trofeju:
"You are not shooting to kill. You are shooting to make immortal the thing you shoot!"
A treba procitati dolje, cijeli citat. (a preporucio bih i knjigu procitati)
Dakle, u svim civilizacijama, u svim kulturama, kod svih pojedinaca, postoji nesto sto motivira pojedinca ali i civilizaciju. A to je ljudska teznja ka ostvarenju besmrtnosti.
Biloloski i fizicki ovo je nemoguce, osim kroz vlastito potomstvo.
Medjutim, da bi se ljudi borili za ostvarenje vjecnosti, u svim kulturama grade materijalne spomene na pojedince, dogadjaje iz povijesti, nacionalne heroje, povijesne bitke.
U svim kulturama, sahranjuju mrtve i postavljaju nadgorbne spomenike, koji nam pisu uspomenu na pokojnika.
Ljudi pisu privatne dnevnike. Da ovjekovjece misli i dogadjaje.
Cuvamo obiteljske slike i albume znacajnih trenutaka, svadbi, rodjendana, proslava, da nam ostane uspomena.
A sve to radimo, iz urodjene i potsvjesne teznje da bi smo zadrzali spomen na nesto sto nam je kao pojedincu ili zajednici od najveceg znacaja. Da bude zauvjek s nama.
Jer sve postoji samo onoliko dugo, koliko se dugo sjecamo. A sve mozemo i zaboraviti.
Tako je i lovna kultura, razvila odnos ka trofeju i trofejistisci, da se na plemenitu zivotinju, zadrzi materijalni spomen, jer dok se sjecamo i ta divljac je ziva, makar samo u nasem ili kolektivnom sjecanju. Jer je to u ljudskoj prirodi, i vidljivo u svim kulturama na razlicite nacine.
Divljac, koju predator zakolje u prirodi, kosti joj se rasprse po travi, i vise nista ne ostane od nje. Niko ne zna ni da je bila. To je ubijanje, ako bas volis taj izraz.
Lovac, sa ODSTRELJENIM trofejom, zadrzava sjecanje na ovu divljac.
Shakali su sitni predatori, pa kad love krupniju divljac cesto puta joj rastrgaju tetive na nogama, pa kad padne jedu je zivu.
Lovac, koristi vatreno oruzje, i nastoji umanjiti patnje, etickim hicem, a ne zaboravimo u prirodi rijetko se dostigne priorodna smrt. Kad se razboli, kad onemoca, kad slabije trci, divljac pada plijenom predatora, zuba, otrova, kandzi, najgore vrste klanja. I nakon tog je nestane zauvjek. Vraca se u ciklus izmjene tvari u prirodi.
Odstrelom starijih jedinki, (zreli rog ili rog u opadanju), muzjak koji je odzivio svoje, zadrzava se maticni fond rasplodne divljaci, stvara mjesto novom jakom muzjaku da nastavi svoju biolosku funkciju, u svojem vremenu.
Sve ima svoje mjesto i svoj razlog. Pa tako i u lovu i trofejsitici. Samo to ne znaci da svak moze razumijeti.
Očito na trofejni lov gledam drugačije. Gdje pod 'trofejni' mislim na lov zdrave divljači.
"To kill just anything is a sin. To kill something that will be dead soon, but is so fine as to give you pleasure for years, is wonderful.” - Upravo je ovo dio koji je po meni moralno upitan jer se svodi na "thirll to kill".
S dužnim poštovanjem, ovo je po meni primitivno. Razlog tome leži upravo u 'oduzimanju života' plemenitoj životinji.
Riječ 'ubijanje' koristim samo jer pokušavam biti realan. Kako god mi to uljepšali, iz perspektive mrtve životinje je svejedno.
Svjestan sam kako priroda zna biti okrutna prema onima koji su niže u hranidbenom lanacu. Kao što rekoh, lov iz etičkih razloga podržavam, no čovjek se ne bi trebao baš petljati u sve.
Od životinje ništa ne ostane, upravo je to poanta ciklusa izmjena tvari u prirodi.
Kao što je Samoborac spomenuo: Po meni a i struka bi se složila, lov zbog trofeja je čisto samodokazivanje i pokazivanje snage koje je danas suvišno. Ostali su nam neke evolucijske značajke koje su nas nekada dobro služile dok je bilo pitanje čistog preživljavanja.
Lov kao 'naćin' života još bude neko vrijeme prolazio i meni je drago da živim u ovom dobu, no srećom, društvo se intelektualno i moralno razvija i neke stvari će 'pojesti' vrijeme.
Do tada, let's agree to disagree i svakome njegovo
Ljudi imaju lovački instinkt koji je zatomljen lagodnim životom i uzgojem stoke. Opravdanje zašto se netko bavi lovom nije potrebno. Kad se uzme u obzir cijena lovačke opreme, upisnine i članarine i cijene trofeja, meso sigurno nikome nije stvarni razlog lova ali može biti dobro opravdanje. Šunjanje kroz afričku savanu da potpomogneš afričku privredu i učiniš antilopu vječnom isto može biti dobar razlog.
Antropološki gledano trofeji su se skupljali i pokazivali da pokažu snagu i sposobnost lovca koja je osiguravala budućnost potomstvu što je privlačilo žene. Danas za to imamo novčanik, vile , jahte, aute.
Budimo iskreni i recimo da je danas lovstvo hobi. Neka tako i ostane.
Da lov nam je hobi,nama lovcima u 99% slucajeva.
Premda, postoje i lovozakupnici koji rade profsionalnu komercijalu, kao i lovne agencije. Njima je to profesija.
Eto, ja nikad u životu nisam bio u lovu ali kad bih išao, ne bih imao problema s ubijanjem divljači (možemo to zvati i odstrelom).
Lizatelj životinja je onaj koji svog psa pretpostavlja tuđem djetetu, ne koristi povodac i brnjicu, a vjerojatno i mnogo sličnih stvari (nisam proučavao tu ekipu baš puno). Ima takvih ljudi, koji neće ni trepnuti kad njihov pas izgrize nečije dijete, već će kriviti dijete i sl.
Da mi vuk radi štetu, ne bi ostao na životu. Pa makar bio sto puta zaštićen.
Hobi se lako prekine, zamjeni sa nekim drugim hobijem.
Vidi se tu po forumu, netko se iznenada pocne bavit lovom. Onda mu se nakon 2 godine vise ne svidja, rasproda puske pa kupi motor.
To su hobisti, ja ih zovem filmaši, mjenjaju film/hobi svakih par godina.
S time da, kad imas oruzje, bez obzira lov ili sport, nacin zivota se mijenja. Navike postaju drugacije. Nema vise lakomislenog ponasanja, alkoholizma, loseg drustva. Mangupi brzo izgube oruzje. (znam nekoliko slucajeva)
Paralela sa hobistima, je dobra. 2 godine puska, prodati, pa kupiti motor.
Vjerojatno ce oni narasti jednog dana. Nemaju iskustva, urbana sredina, itd.
Nekoliko tisuca godina tradicije ne moze se mjenjati, nedozrelim stavovima.
A genetski ni ljudi se nisu mjenjali zadnjih 20.000 godina.
Lovci smo.
kad sam ja zavrsio fakultet, sve moje ideje o poslu i struci, danas znam da su bile krive, nakon 25 godina iskustva.
To se zove sazrijevanje.
U lovu, isto.
Tek polozena diploma, je tek pocetak izgradnje lovca. Sa modernim on line tecajevima, ne ocekuj vise od toga.
Naravno, neko i odustane, pa promjeni hobi.
Ali ja sam i dalje zalostan.
Zalosti me smjer u kojem se razvija danasnje moderno drustvo.
S tim da ja definitivno nisam tradicionalist, cak naprotiv...
Ali gledajuci "moderno", pretpostavljam da sam konzervativac u ocima mnogih.
Medjutim, moderno drustvo je moda. To dolazi, prolazi, stalno se mjenja.
Oruzje volim od malena. Ko klinac, na selu, gadjali smo zracnicama sve i svasta…
I od tada se razvijala u meni ljubav prema oruzju.
Medjutim, lov kao lov me nije zanimao nikada.
“Ubiti” stetocinu mi nije bio problem od malih nogu.
Kolinja sam se nagledao bezbroj, imali smo i svinja i krava i pilica i guski, i pura,…
I nisam imao problem s kolinjem, znalo se zasto se kolje, znalo se da slijede cvirki (cvarci) kasnije.
E sad.
Lov kao lov, s ciljem odstrijeliti nesto i kasnije rogove staviti na zid, mi osobno nema smisla.
Znaci, slozio bih se s misljenjem koje ste, onako lagano, popljuvali, okrenuli sve da je covjek nedozrio kao lovac, da jos nije na visem stupnju lovstva, a u biti vam je covjek vrlo argumentirano, bez vrijedjanja, napisao svoj stav.
Ne bih se slozio da je njegov stav infantilan, dapace, slazem se s njim.
Priklati zivotinju radi mesa mi je ok.
Odstrijeliti zivotinju radi mesa mi je isto opravdano.
Ubiti zivotinju radi roga, mi je infantilno do jaja. Da oproste svi koji se pronalaze u ovome.
I, onako samo moje osobno misljenje, vise dostojanstva ima krivolovac koji ubija radi mesa prema toj zivotinji, od “vrhunskog lovca” koji ubija radi trofeja.
Shvacam da u pogledu prema ovoj temi ima razlicitih misljenja, ali covjek vam je oprezno parirao misljenjem, bez vrijedjanja, a odgovoreno mu je ispod koljena…
Ovo je ipak forum hr oruzje, dakle, tu nas veze sve ljubav prema oruzju, i ne treba ocekivati da ce ovdje svi podrzavati trofejni lov.
Ako se ne varam, cak i vlasnik foruma, Mike, se izjasnio da ga lov previse ne zanima. Dakle, postoje ljudi koji vole oruzje svim srcem, ali sami odstrel zivotinje radi trofeja im nije privlacan. I to treba postivati, a ne ljude takvog misljenja okarakterizirati kao nedozrele lovce…
Sent from my iPhone using Tapatalk
Mozda ne bi bilo lose definirati sto je to trofej? Da definiramo pojmove s kojim baratamom.
Ovisi o lovcu.
To moze biti rog, bilo kakav. Moze i skart.
To moze biti rog, samo u medalji.
To moze biti, samo rekordni rog, u zlatnoj medalji po CIC.
Medjutim, to moze biti samo slika.
I moze biti samo slika sa netrofejnom divljaci. Nazime. Jelen siljkan. Srna.
To cak moze biti slika, sa divljaci poslaganoj na streki, poslije skupnog lova, sa svim lovcima iz drustva. I slika uokvirena, jer predstavlja nesto.
Da, neko moze loviti radi mesa, da li taj isti moze reci da nece slikati odstreljenu divljac? Za uspomenu, za pokazati kolegama?
Sad mozemo opet napraviti paralelu.
Zasto, vrhunski sportas ide na natjecanje, i mozda skupi medalju? Mozda olimpijsku, mozda lokalnu? Jel treba baciti tu medalju u smece, jer mu ne znaci nista?
Bas kao sto u streljastvu, vecina ne ulazi u taj sport da bi ostvarila medalju. Kao sto ni mladi lovci, ne ulaze u lov radi trofeja. (i onda im je to, na pocetku tesko razumijeti)
Pod vecina u streljastvu, mislim 100% novih strijelaca.
Dok sam osobno zaprimao aplikacije za uclanjenje za streljacki klub, nikad nisam dobio aplikaciju, da se neko zeli kvalificirati za drzavno prvenstvo ili olimpijadu.
Svi koji su mi poslali aplikaciju, htjeli su clanstvo u klubu sa svrhom za rekreatvno bavljenje streljastvom, i najcesce napomenuli da ne zele na natjecanje.
U HSS je paradox da zapravo ne priznaju rekreaciju i tjeraju ljude na natjecanje, radi izlaska na biltenu i izdavanja potvrde.
Kad bih napomenuo da je to uvjet, mnogi bi odustali od clanstva.
Ali cinjenica je da niko ne ulazi u streljastvo da bi bio vrhunski sportas. Odnos prema natjecanju i medalji razvije se kasnije kako sportas sazrijeva i napreduje.
A neko ostaje na nivou rekreacije. (i u tome nema zla, barem 90% sportskih strijelaca su zapravi rekreativci, 9% mozda zagrizeni natjecatelji, 1% vrhunski medjunarodni sportasi)
Na isti nacin, u lovstvu se stvara odnos ka trofeju, isto kao i odnos sportasa ka medalji. Sa vremenom i sazrijevanjem.
Vecina lovaca, voli lov, cijeni trofej, ali ne kao uvjet uspjesnog lova.
Recimo ja imam dosta trofeja u kuci, ni jedan u medalji, ali o svakom mogu ispricati pricu. Uspjesan lov smatram ako izadjem u loviste, i VIDIM divljac. Najtuznije mi je vidjeti pusto loviste bez divljaci.
U sportu, natjecem se rekreativno, ne zanimaju me vrhunske medalje, ali svaka ostvarena mi je draga.
Svaka medalja u sportu, je uspomena na neki kvalitetan dogadjaj.
Paralela, mislim da je jasna. Ne mora svako biti lovac, niti mora svaki lovac biti trofejni lovac.
Dok ne zaradjujemo od lova svi smo rekreativci. Ali ne treba omalovazavati odnos nekih ka trofeju.
Svaki mladi lovac, kad se prvi put slika s odstreljenom divljaci, postaje trofejni lovac. Samo varira definicija trofeja. Za album, za mobitel, ili za na zid?
Reagirao sam iz razloga jer sam dobio dojam da se omalovazavalo kolegu dmitriva, nazivalo ga se osobom sa nedozrelim stavovima, “nije sve za svakoga”, spominjao se termin lizatelj zivotinja,…
A sve iz razloga jer je covjek artikulirano i poprilicno kulturno napisao svoj stav.
Ponavljam, cijenim razlicitost, postujem to. Ali, isto tako, i “druga strana” treba prihvatiti drugacije misljenje, a ne pisati epitete tipa “nedozreli”.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Dovoljno je reci "polozio sam lovacki ispit, nije mi jasan odnos ka trofeju odstreljene divljaci pojedinih lovaca".
Forum ima javnu edukativnu funkciju, i kad iskusni lovci objasne rjecnik, ili obicaje, to treba kao takvo prihvatiti.
Ponavljam, ubojstvo je protuzakonito, odstrel je legalan. Velika razlika. Meni koji se godinama bavim lovstvom, uvredljivo. Nek neko nadje u zakonima o lovu, legalizaciju rijeci ubojstvo?
To sto neko percepira ovako ili onako, svak ima pravo na misljenje, ali indicira neznanje i neupucenost. Nakon tog mu se objasni.
Ne mora svak skupljati trofeje, ali oni koji to vole, za njih trebac poci od pretpostavke da iza tog, postoji neka kultura.
Kao što je @Marin Bralic primijetio (opa. zahvaljujem mu), pristojno samo iznio kritičko mišljenje uz neke argumente koji su na kraju odignorirani.
Uglavnom, neću više ulaziti u raspravu, no ovo ispod smatram nužnim komentirati:
Dio "to treba kao takvo prihvatiti" ne može biti dalje od istine.
Puko održavanje i priznavanje tradicije je krivo iz više razloga. Već sam prije naveo primjere primitivnih običaja koji su u nekim dijelovima svijeta nažalost i dalje negdje legalni. Što je nekome 'moralno' i po zakonu, moderna znanost i 'razum' kažu da je krivo.
Užasno je teško nadvladati kognitivnu disonancu i odbaciti uvriježene stavove (meni prvom). No što je potrebno generalno, je mijenjanje svijesti i prihvaćanje mišljenja i onih normi koji su bolje za civilizaciju.
Naravno, nije sve crno-bijelo i jednostavno.. Ima mnoštvo članaka/knjiga na temu psihologije, lova na trofeje, tradicije.. i svakako treba proučiti i jednu i drugu stranu.
S obzirom na rečeno, premda uključivao hodanje 50km po pustinji bez vode, čisti lov na trofeje ne vidim kao išta pozitivno.
PS Komentar na ribolov.. Danas na to gledam kao i na lov. Jedem i lovim ribu zbog mesa; pastrve isključivo udicom bez kontra-kuke a morsku ribu s podvodnom puškom.
PPS Komentar za pranje auta i bakterije je reductio ad absurdum, i ne vrijedi trošiti slova.
Šta je, tu je... ne možemo se svi slagati, no idemo dalje.. mudriji danas nego što smo bili jučer
Samo da bi bilo relevantno, pretpostavljam da iza tog stoji neka formalna lovna izobrazba. Ili ne postoji?
To je zadaca lovca. Ako lovac to ne izvrsi ggubi pravo lova i drzava ce naci nekoga drugoga tko ce odraditi tu DUŽNOST.
Trofej meso adrenalin i slicno je skroz nebitno u odnosu na ono sto sam gore napisao. Znaci jelen nije odstreljen radi trofeja nego zato sto to lovac mora napraviti sukladno Lovnogospodarksoj osnovi, a nju pisu predstavnici drzave za svako loviste. Ti ljudi su fakultetski obrazovani ljudi iz podrucja lovstva i odredjuju sto ce se odstreliti.
Ovo sto sam napisao je tek pocetak dugog niza postupaka pravila i propisa koje lovac mora pratiti i zadovoljiti.
Da bi argumentirano filozofirao o lovstvu moras ovo znati i razumjeti. Kolegama koje imaju toliko izrazeno misljenje o svemu
pitam ih dali znaju sto je taj lgo, dal su ga ikad vidjeli dal su culi za npr bonitiranje? Dakle, onaj jelen nije odstreljem radi trofeja to je tek neki sedmi usputni razlog, a svi se nakacili na njega kao da je to razlog zato sto lov danas postoji.
I onda se opet vracamo na zelenu ideologiju...
No kad vec pricamo o subjektivnim stvarima, nacelno, trofeji u lovstvu mi imaju smisla no samo ako su to usitinu trofeji. A za koliko tih prepariranih glava/rogova/kljova na zidovima raznih lovaca i lovackih kuca uistinu mozemo rec da su trofeji? ovisi vjerojatno o definiciji trofeja. Za mene je trofej neki simbol uspjeha. Nesto sto ce te posjecati na prijasnji uspjeh i drugima dat do znanja da si nekad u necem uspio. A koliki je uspjeh danas ubiti životinju? veći uspjeh je vidjet životinju obzirom koliko ih malo ima u pojedinim šumama. A samo odstrel životinje po meni i nije neki uspjeh. Pogotovo kod specifičnih načina lova.
Npr. odeš na čeku, čekaš par sati, životinja dode past travu, uzmes svoj sub-moa sako i opizdis zivotinju u prsa. I kaj sad, jel to neki uspjeh? po meni to nije nikakav uspjeh. I sad se onda slikas s zivotinjom i stavis joj rogove na zid. I kaj bi to sad trebalo pretstavljat tvoj neki uspjeh? koji uspjeh, u cemu si tocno uspio? uspio si usmjerit cjev prema zivotinji i pomaknut prst centimetar prema nazad, čestitam haha.
Ajde ono da ides negdje šećeš se šumom naletiš na krmaču sa prasićima, napadne te razdere te al se nekak uspijes obranit i ubit ju pa si uzmes trofej ajde, to ima smisla. Mislim ne mora bit tak ekstreman slučaj, al ono, poanta je da bi trofej valjda trebao nešto i značit, uistinu bit neki uspjeh, a po meni ustrijelit zivotinju danas, samo po sebi nije nikakav posebni uspjeh.
Sta se tiće tih trofeja najgori su mi oni šta se hvale sa afričkim trofejima tipa lav il sl. Čovječe božji kakav ti je to uspjeh ubit lava haha. Otišo si u afriku platio 10k EUR da te renđeri dovdeu u land roveru do nekog starog olinjalog lava da ga ti ubijes haha. Svaka čast, usitinu uspjeh
Osobno, ako se ikad odlucim ic u lov, sigurno se necu slikat s ubijenom divljaci.
Gledaš previše američkih filmova, ponavljam nemozes loviti kad hoćeš i kad ti misliš ako si član nekog društva , Loviste nekog društva imaja Lov. Gosp. osnovu - godišnji odstrel 5 srnjaka a 60 članova društva e sad zamisli kad ćeš dočekati da dođeš na red za zrelog srnjaka koji je trofej , a teško da mozda potrefi uz veliku sreću eventualno 1 od 5 da je trofej jer nije nesto genetski materijal po Hr lovištima , trofej tesko osim ako ne ideš u komercijalni lov ako si to mozes priuštiti i ako ti je to svrha lovackog interesa .Kakv lav kakvi bakrači i trofeji i dobrostojeći lovci u Hr si to ne priušte, jelen ili medvjed komercijalni je LAV u Hrvatskoj i to malo tko isto moze priuštiti
Hr nije tako bogata s divljaci kako imas predodžbu o lovu, vise je to uzgoj i selekcija, a i ugroza od bolesti stiže za srnjaka itako da ce se uskoro odustati od odstrela u nekim djelovima HR radi pokušaja zaštite
Zato ne lupetaj o lovstvu a nista ne poznaješ osim s filmova!
Shvacam razliku koju strijelac osjeca kada ima razlicite mete na nisanu. Drugaciji je osjecaj, barem meni, ako je iza nisana papirnata meta, ili recimo ako se gadja konzerva. A kako nebi bilo razlike u adrenalinu ako je iza nisana zivo bice.
Taj izazov koji lovac osjeca, jer em treba pronaci zivotinju, dobro poznavati staniste, em joj se treba prisuljati, i jos sve skupa zavrsiti dobrim pogotkom. To se ne moze usporedjivati “obicnim” gadjanjem staticne mete. Mislim, na razinu uzbudjenja prilikom lova… Tako da mi je jasna ljubav lovaca prema lovu.
Ali treba shvatiti i druge stavove, da ce netko povuci limit na papirnatoj meti, netko na stetocini, netko na divljaci ali s ciljem da ipak to meso i iskoristi.
Po meni, mozda zato jer sam u djetinjstvu bio upoznat preko prica od djeda, limit stavljam upravo na tome sto se ovdje nazivalo “mesarenje”.
Ljudi (djed i drustvo) su isli u lov da bi dosli do mesa i prehranili obitelj (govorim o 1950-60tim). Nije ih zanimao trofej, vec meso jer su bila takva vremena. Kasnije, kada je financijski stasao, vise nije bilo potrebe za tim…
I ne vidim nista loseg u tome, dapace. Vezali su ljubav prema oruzju, druzenje, i “meso” u jednu cjelinu.
Da ne pricam da su sami u to vrijeme radili municiju, punili bazgino drvo rastopljenim olovom pa dobivali olovne sipke od kojih su rucno radili kugle…
To je ipak bila druga vrsta lova od ovog koji se ovdje spominjao, nadanovog
Ja nekako, mozda radi subjektivnog osjecaja prema pokojnom djedu, blagonaklonije gledam prema njegovom “mesarenju” nego prema nadanovom polarnom medvjedu…
Sent from my iPhone using Tapatalk
To je vjerojatno cak i izvorniji oblik lovstva jer se opsesija trofejima, ako se ne varam, pocela razvijati medju zapadnim lovicima tek kada ta primarna funkcija gubi relevantnost te se lov seli sa nuznosti prezivljavanja cesto siromasnijih slojeva na hobi bogatijih. Ovo sa zeninim djedom je vjerojatno zadnja generacija kod nas koja je jos lovila iz prakticnih razloga, iako je tada sigurno bilo i puno trofejnih bogatijih lovaca iz urbanih sredina, a vjerojatno poneko i u njegovom lokalnom LD, uostalom i danas po drustvima ima ljudi sa razlicitim interesima i motivima. U nekim zemljama zapadne europe vjerojatno se to desilo stoljecima ranije kada je plemstvo stavilo sapu na lov pa je pitanje je li kasnije sirenje na obican puk stiglo na vrijeme da zahvati primarne motive, a u SAD-u tek pred stoljece il dva kada se zemlja "kultivirala".
Makar je danas za vecinu zapadnjaka i lov koji je deklarativno radi hrane u stvari "sportski", odnosno zbog romantike ideje ulova vlastite hrane, a ne stvarne potrebe buduci je jeftinije kupiti meso divljaci nego trositi toliku lovu na sve sto ide uz lov.
Shvacam da tebe, kao lovca, smeta kada osoba koja je polozila lovacki, ne prihvaca pravila ponasanja tog drustva.
Ja recimo, koji nisam lovac, imam apsolutno pravo ne slagati se s elementarnim postavkama lovstva (mada to nije slucaj).
Medjutim, zasto je to slucaj, zasto se dogadja da “lovci” ne prihvacaju lovstvo?
Iz razloga jer zakonodavac nije prepoznao dio drustva koji voli oruzje, ali nema ambicije niti prema lovstvu, niti prema natjecateljskom streljastvu, a niti je zivotno ugrozeno…
Koliko puta su se ljudi, tu na ovom forumu, raspitivali kako do oruznog lista doci najlakse? Pa im je savjetovano, ili lovacki ispit ili klub…
Mislim da nije u interesu niti istinakim lovcima da u svoje redove pune ljude koji nemaju ambicije za lovstvo, niti je u interesu streljackim klubovima da primaju clanove koji nema ambicije za natjecanjima.
Jer onda se dogadja upravo ovo…
Znam bezbroj slucajeva gdje je lovac preminuo, i onda ili njegova kcer, prepuna friskij emocija, ne zeli unistiti oruzje (onesposobiti), ne zeli prodati, vec zeli cuvati originalnu uspomenu na oca, pa ide ili ona polagat lovacki, ili nezin muz. A, u korijenu, nemaju apsolutno nikakve ambicije za lovstvom.
Mislim da bi zakonodavac ipak trebao prepoznati i takvu skupinu ljudi pa omoguciti i takvima posjedovanje oruzja.
Postoji dosta veliki postotak ljudi koji jednostavno voli oruzje, ali ne zeli ici na natjecanja, ne zeli biti u nekom klubu, ne zeli se baviti lovom, vec zeli posjedovati oruzje i doslovce 2-3 puta godisnje otici sam na streljanu i ispucati par okvira… A zakonodavac takvu skupinu, za sada, ne prepoznaje.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Nasljedstvo, ili evo opet - uspomena - u ovom slucaju na pokojnika.
Da, neko polaze ispit da dodje do oruzja, a neko da prepise na sebe radi uspomene na pokojnika.
Danas, ovo za uspomenu nije potrebno. Ali je potrebno poznavati zakon.
Bilo ko ko ispunjava zakonske uvjete, moze napraviti dozvolu za kolekcionara. Uz ogranicenja, recimo da to ne smije koristiti niti imati municiju za to.
Ako zeli moze prodati, bilo kome sa nabavnom dozvolom za sportsko ili lovacko. Za tako nesto ne treba lovacki ispit.
Problem u tome je sto bi sluzbene osobe, ili barem odvjetnik ilibsudac, u proceduri ostavinske rasprave, trebali ukazati na ovu mogucnost.
Ali obzirom da o tome raspravljamo, ovo se rijetko ili nikad ne desava.
Sto se tice streljastva.
Em nas je malo, em smo za...
Dakle, svi savezi skupa imaju manje od 3000 strijelaca.
Jedan savez, uvrh glave izbaci desetak medjunarodnih natjecatelja.
90% clanova klubova su rekreativci. Ovo je cinjenica.
Pritisni, na uvjete statusa natjecateljstva, i to ozbiljno i izgubit cemo clanove, i tako nas je malo. To bi bila katastrofa. A trebamo poplarizirati stvar.
Moje misljenje, rekreacija je baza za natjecatelje, iz tog se izvlaci natjecateljska grupa.
Ali, rekreacija je baza svega. Natjecatelje mozemo skoro percepirati kao profesionalce, jer ulazu sva sredstva i vrijeme u to.
Ali ne moze se icekivati od svakoga, da se odrice, kao neko ko stalno trenira.
Konacno, ima ljudi, koji zaista zele rekreativno i bez obaveza pucati u sklopu kluba. I u tome nema zla.
Vodi racuna, da je rekreacija jedna od pet predvidjenih sportskih aktivnosti prema zakonu u sportu. Sudjelovanje u natjecanju, samo jedna od aktivnosti. Isto tako nisu svi klubovi i nogometasi u prvoj ligi.
A sad, sta se lovstva tice, to je kompleksno i lovci su cesto razliciti.
Poznam lovca bez puske, aktivan u upravi drustva. Oruzja nema.
Poznam lovce sa trofejima.
Poznam lovce bez trofeja u kuci.
Poznam lovce koji nikad nista ne odstrele, ali participiraju u svim aktivnostima drustva.
Govorim o ljudima sa preko deset godina u lovstvu, pa i na zalsku karijere, duboko u mirovini.
Medjutim, svima je zajednicko da su unutar kulture ponasanja u lovackoj zajednici, jer inace ne bi ostali tolko dugo. Ali motivi su im vjerojatno razliciti, a postuju druge, ukljucujuci trofejistiku kao dio lovstva.
Trofejni lov, mogu ponoviti, nije izmislio Nadan Vidosevic, ali ga se cesto tako percepira. Postoje ljudi, koji su za svoje trofeje, zaista prolili znoj, zaradili, ili posteno odradili u lovistu.
Jedan trofejni jelen, treba deset godina da se formira.
10 godina neko je patrolirao lovistem, za zastitu od krivolova, neko je svake zime punio hranilicu, i soliste, i zasluzio ga je. Odstreliti takvog jelena, nije bas ko ubrati samoniklu smokvu. Za nase uvjete trofejni jelen je trofej zivota, koji se ostvari mozda jednom, ili dva puta u lovackoj karijeri prosjecnog lovca. Mnogi ne odstrele ni jednog u zivotu.
To je taj nivo vrijednosti, o kojem govorimo.
Zreli srnjak, 7 godina. Itd
Postoje vrijednosti, koje stoje iza necega.
Ovakav tvoj stav je osnovskolski, nezreo za nekog tko bi trebao nesto znati o oružju i koristiti oruzje i na forumu se ne provociraju članovi , pa stoga malo ohladi !
Ti, kao ni itko drugi, nemaš monopol nad time što je ispravno, a što neispravno mišljenje; niti o oružju, niti o lovu niti bilo kojoj drugoj temi. Napadati nekoga ad hominem da gleda previše amerčkih filmova, da ništa ne zna i onda na kraju još ustvrditi da su mu stavovi "osnovnoskolski" je u najmanju ruku ironično.
Mi ti jedino pokusavamo objasniti da je tvoj stav formiran na iskrivljenim premisama koje su rezultat necega sto nisi sam dozivio isprobao itd. Pricas kakvi su lovci i kakva su lovacka drustva a nikad nisi bio clan jednoga. Dakle nemas vlastito iskustvo ali stav ti je o njima izrazito negativan i iskljuciv.
Lako je odstreliti divljac, to je kao streliti na streljani. Ne moze biti dalje od istine. Nisi nikad nista odstrelio ali opet jako si siguran u to sto pricas.
Nadam se da mozes shvatiti da to nekome moze biti smjesno a nekoga moze i zivcirati pa cak i uvrijediti.
Mozda ti je to sve zajedno i cilj pa nas sve zajedno (ocito uspjesno) trolaš.
Procitaj moj thread o africi.
Isao sam 7 dana na elanda, dnevno hodao 10, 20 kilometara na tragu, odstrelio sam tek zadnji dan popodne, pri zalasku sunca. U 7 dana lova, imao sam 2 sekunde sanse za pustiti hitac i trebalo je pogoditi (a je raniti), u zadnjim trenucima zadnjeg dana.
Jako puno lovova je neuspjesno, ako se sam odstrel smatra usokehom. To je realnost. Jer su eticki lovci uglavnom selektivni u izboru, i zbog raznih razloga.
S druge strane, najuspjesniji su krivolovci i oni sta sa nekim papirom kao dozvolom, pucaju na prvo sto naidje. A to je zato sto nisu selektivni. Ili love za meso.
Tko hoće neka lovi,tko hoće neka odstreljuje,tko hoće trofej...ok,tko hoće neka se slika ,tko hoće meso..ok,tko hoće samo oružje u ormaru..ok i još puno razloga.
Sve u okviru zakona i propisa je ok,nema se tu što više reći!
Ostavimo svakome na volju,ali i svatko ponaosob neka da za pravo i bilo kome drugome.
Možda je i pranje auta primitivno i zastarjelo, jer se njime dobiva čist auto, što je jako sebično i ubija jadne bakterije koje se skupe na autu. A i taj šampon negdje otječe i nastavlja ubijati mikroorganizme.
Pa danas se baš šetao po šumi dodem do male čistine neke i tamo hranilište za divljač, pogledam desno cca 70 metara od hranilišta čeka. Pa kako da takav lov smatram postignučem? Daj budimo realni. Mislim ak si 5 godina rinto u lovačkom društvu da dobiš pravo na odstrijel srndača ok mogu shvatit zašto hoces trofej ali taj lov sam po sebi nije nikakvo postignuče. Ne znam, jesam nešto propustio? jel ima nešto što ne znam, što ne uzimam u obzir? Evo recite točno šta je to postugnuče u tome da odeš sjedit u drvenu kućicu i opalit hitac na skoro pa nepokretnu metu koji mora bit unutar kruga promjera kolko? 10, 20 cm a puška ti može pucat unutar 3cm.
Nikog ne trolam ali nekad mi se stvarno cini da se rade, oprostite na nezgrapnom izrazu, al nauke od sranja. Pa nije rocket science. Nisam iz lovne familije i tako da dok pogledam lovstvo kao aktivnost to mi se ponegad cini da je sve zavijeno u neke norme, običaje, etiku, obrazce koje moras sljedit i onda dok hoćeš reć aj stani malo ajmo bit realni (ono i call them how i see them) onda te gledaju ko da si neki smrtni grijeh napravio jer eto koristio si riječ ubijanje životinje, a moraš reč odstrel ili sl. neki nebitnu sitnicu koja je lovcima iz nekog razloga ko da im zivot znaci.
I pucanje nije svrha lova (nego uzgoj i zastita divljaci). Lovacko drustvo ima obavezu odstreliti odredjeni broj grla, prema LGO. Mora se.
Ako covjek, koji nije pretjerano vjest sa oruzjem, koristi ceku kao mogucnost za lov, i koja daje oslonac za pusku, on dolazi u situaciju da ispali precizni eticki hitac. Ali, ni odstrijelti starog iskusnog vepra, i na takav nacin, nije bas jednostavno. Probaj.
Za ovako nesto cak i ne mozras loviti. Evo probaj zvati agencije, ili drustva koja nude lov gostima, otvoreno loviste, i samo pitaj jel ti mogu dati garanciju za vepra, recimo do bronze?
Pucanje, nije svrha lova, samo je logican zavrsetak lova. Ponekad.
Medjutim svakome po njegovom.
Probaj loviti divokozu na Slovenskim alpama, kosi hitac na susjedno brdo, 320 metara, nakon cijelog dana hodanja uzbrdo.
Uz uvjet da odstrelis, a ne ranis. Promasaj se plati, ranjavanje se plati. Posteno?
Pokusat cu ti objasniti matematicki.
Ti tvdis da je 2 plus 2 jednako 5.
Mi ti tvrdimo da je 2 plus 2 jednako 4 zato sto smo zavrsili nekakvu skolu i ucili smo matematiku.
Ti koji si isao u vrtic i nisi ucio matematiku nego si o njoj slusao na internetu zakljucio si da je rezultat 5.
I to je tvoje MIISLJENJE koje je apsolutno krivo.
Sve sto smo ti mi napisali je dobronamjerno, savjet ne zelis poslusati niti uopce razmotriti.
Dobru ti kob zelim ako se odlucis ipak baviti lovom.
Odnosno, mozes se baviti i streljastvom!
Svaki argument ima kontraargument i tu nema kraja. Uvjeravanje druge osobe da ti da za pravo i promijeni mišljenje je uglavnom uzaludno.
Ali i lov na trofeje je lov.
I zakonski i po drugim pitanjima.
Sve smo pretresli, sad se mozemo vratiti na temu.
Nevjerojatno je koliko su (neka) društva hermetična. Ovo je primjer procesa pokušaja učlanjenja u jedno LD par km od mene, istok Zagreba.
Da naglasim, tu imam direktnu preporuku bivšeg predsjednika LD-a.
Napišem lijepo molbu, stavim sve potrebne podatke: ime & prezime, datum rođenja, OIB, broj lovačke iskaznice... Tajnik društva se ne javlja, samoinicijativno zovem predsjednika.
JA: "Dobar dan, ja sam TAJ I TAJ, predao sam molbu za članstvo u vašem LD. Zanima me gdje je zapelo?"
ON: "Da, da. Nedostaju vam neki detalji. Mjesto rođenja i preslika lovačke diplome."
JA: "WTF???"
Pardon my French, ali koji će im kua mjesto rođenja? I još grotesknije - PRESLIKA DIPLOME? Ako imam lovačku iskaznicu, podrazumijeva se i da sam položio ispit za lovca.
Dalje je razgovor tekao u revijalnom tonu - "pa znate, mi smo malo društvo, puno je starijih lovaca, nema baš mjesta, budemo javili ako se netko odjavi do kraja godine...".
Kao da AKTIVNO rade na tome da odbiju mlade lovce. Za ne povirovati.
Rant over.
Nisam iznenađen,stanje je upravo kako opisuješ.....katastrofa...
Hermetički zatvoreni....upravo tako.
Takodjer:
kad telefoniras i zoves po lovackim drustvima - iako trazis clanstvo, usput ih pitaj da li nude komercijalni lov na neku divljac.
Pa onda odes kod nih u komercijalu.
Pa kad u 2-3 odlaska kod njih u lov, vide da si Ok i normalan, onda se i uclanis.
Drugi savjet:
Na slican nacin.
Umjesto da saljes molbe za uclanjenje, nadji mogucnost komericjalnog lova po drustvima
Ako ti se svidi, tek trazi mogucnost uclanjenja.
Negdje na pocetku ove teme sam stavio link na popis svih lokalnih drustava, samo ih nazovi redom, i pitaj moze li se kod njih loviti komercijalno svinja, ili srnjak.
Napomena:
Neka drustva odlucuju o uclanjenju na skupstini.
A to je jednom godisnje.
A negdje odlucuje izvrsni odbor, pa primaju tokom cijele godine.
P.S. neću odustati.
Ali, iako mnogi stariji lovci su skepticni oko svega, (i osobno sumnjam u kvalitetu obrazovanja), konacni ucinak tek se treba vidjeti. Ne mora biti los.
Mislim da ce ovo rezultirati stvaranjem veceg broja lovaca bez maticnog drustva, i pokrenuti razvoj lovnog turizma. To vidim kao pozitivno.
Slabiji nivo moderne izobrazbe, pokriva se iskusnim lovnim vodicem, koji kontrolira lovca-gosta.
Ocito je da drustva sa ovakvim nacinom komunikacije, nicim ne privlace novo clanstvo.
Dakle, kad se stvori kriticna masa novih lovaca, stvorit ce se nova lovna kultura, i komercijalizacija ponude, za razliku od sadasnje, drustvene tradicionalno monopolisticke.
Sic transit gloria mundi
Kako ću stažirati / učiti kad ne mogu dobiti priliku, tj. aktivno se koči progres? Virujen da govorin i u ime puno mladih kolega.
Nakon tog, na streljani probaj, pucanje sa stapa, odnosno pucanje iz ruke.
Malo lovaca to radi, ako neko to uopce i proba, osim na ponekom natjecnju iz lovackog karabina.
Dok trazis LD, preporucio bih ti da si nabavis dobar stap.
(iako se stap moze izrezati iz drva, aluminijski telskopski tripod je po mom iskustvu najbolja stvar, jer omogucuje gadjanje iz svakog polozaja)
https://www.amazon.com/Primos-Trigger-S ... B0728HC759
Ovako nesto.
Kad neko zavrsi fakultet kod nas, nek proba onda naci posao u struci?
Objašnjenje koje je je kolega dobio......"stariji su lovci,nema mjesta"...???
Pa što je lov društvo autobus,pa da nema mjesta ?
A postoji problem da nema mladih lovaca.
A odgovori kakve je dobio, mozda samo da se zamazu oci, iz nekog razloga.
Takva je situacija u ZG i okolici,upravo takva.
Gledam takve seronje u upravama LDa,to su stari ljudi,za.ebani,sebični,arogantni......,fizički potpuno nemoćni.....,pravi si samo ako mu platiš klopu i pijaću...
Ali ne daju oni nikome u društvo,neće netko njhovog fazana odstijeliti.....to oni smatraju svojom privatnom svojinom.
A tako se i ponašaju.
Danas, kvalitetno voditi udrugu (bilo koju, ne samo lovacku), je isto kao i voditi firmu.
Jesi li ti kad vidio da se otvori natjecaj za izbor za upravu drustva?
U smislu, trazi se minimum nekakve skole, iskustvo u struci, X godina?
Iskustvo upravljanja X godina?
Znanje stranih jezika?
Poznavanje rada na racunalu? (indikacija opce IT nepismenosti iz ne postojanja nikakvih web stranica, ili makar face book stranica lovackih ili sportsko streljackih udruga)
Ja? Ne. Nisam cuo.
Daj boze da se neko javi, da ga se "jednoglasno" izglasa, i da produzi mandat.
A vecinu clanova udruge zanima lov (ili aktivnosti za koje je udruga osnovana), a ne dodatne obaveze, pogotovu ne, administrativne. I pogotovu ne besplatne.
I onda se tako cesto filitriraju u vrh piramide losiji kadrovi koji na takav nacin sebi nadju poligon da se afirmiraju ili provlace neke svoje interese.
ne kazem da je svugdje tako, ali to je sustav. NEMA FILTERA KVALITETE.
Volonterstvo po duznosti je stvar koja sama po sebi nema veliku produktivnost. Pogotovu ne po udrugama.
Zasto bih ja to radio, kad nisam placen?
Imam samo troskove oko tog, i trosim svoje vrijeme?
Sve je na meni, niko mi nije hvala rekao!
jel meni stvarno to treba u zivotu? nema me nikad doma, zena mi stalno pizdi.
Itd.
Sad to primjeni, na bilo koju funkciju u drustvu, klubu ili udruzi.
Nema bas neke jagme za pozicijom, osim iz osobnih motiva koji mogu biti ili pozitivni ili negativni, a sama sposobnost uprava nije nicim uvjetovana osim brojem glasova na skupstini. I vrlo cesto je izbor jednoglasan jer se niko nikom ne zeli zamjerati, pa onda sve ide ustaljenom inercijom.
primjer:
Pred dosta godina kad sam bio dosta aktivan u ronilackom klubu, ali mladji po kategoriji u ronjenju, pa sam ovisio o "dezurnim".
Dali dezurstva "iskusnim", i podijelili obaveze dezurnima dvaput na tjedan. Da izdaju opremu, i pune boce. Po volonterskoj obavezi.
Pa dezurni kasni, jer ima obaveze. Mora vozit krompir iz like, ili mu je auto na servisu. Cekas dva sata. Ali barem napuni pa imam mozda za sutra. Nema veze sta sam planirao danas.
pa dezurni ne dodje jer opet ima obaveze, mora farbati stan, ne napuni mi boce.
Pa ga zovem gnjavim da dodje, ko da mi uslugu pravi. Jos kad dodjuri da mi napuni, moram i pivo platiti. Popodne mi proslo.
Pa dodje ljeto, treba boce napuniti, ali ne moze puniti tokom dana jer je vruce, pa se kompresor pregrijava. A ujutro nije mogao doci jer je na poslu.
uvijek neko povuci potegni.
uzmem svoje boce, odem u privatni ronilacki centar, platim X-centi po punjenju boce, i napuni se odmah.
Niko ne pita jel kompresoru vruce. Ali tamo je "dezurni" placen i zna zasto je tamo.
To ti je prica iz udruga. Slican model je svugdje. Neko prodje bolje, neko losije. Neko ima svoje interese. Neko izvisi.
Ne znam koliko je mogucnosti da novi zakupci, tj novoosnovane udruge nadju nova ili preuzmu neka postojeca lovista?
Jedno od rjesenja bi moglo biti da si mladji lovici naprave svoju novu udrugu i probaju doci do lovista (ali ipak sa dovoljno clanova sa nekim iskustvom da se sve to pokrene, tesko da ce se grupa potpunih pocetnika snaci u organiziranju lovista).
No pretpostavljam da doci do lovista i nije tako jednostavno.
Ako nemaš vremena Hrvatske šume -škart i slična ne trofejana divljač izabereš gdje hoćeš platiš si 3 dana vikend i loviš
je možda nekima skupo ali vjerovatno jeftinije od 100 odlazaka u lovište krčenja prosjeka izgradnja čeka i sl.
Nažalost ljudi koji rade neki posao nemaju vremena i jeftinije je platiti to vrijeme na kraju, ako ideš svaki dan u lov ok lovačko društvo je bolja opcija ili ako je ekipa kompaktna
ali malo je ljudi koji imaju toliko slobodnog vremena .
Moj prijatelj, radi izvan zemlje. Frisko peceni lovac. Od pocetka zagrizao, pasionirano. Kupio svu opremu, ne stedi.
Prva godina clanstva u drustvu, nema pravo odstrela. Radne akcije.
Druga godina, radi vani, dodje na dopust, radne akcije, po koji lov, vikend samo, pravila odstrela ovavka onakva, ne odstreli nista.
Treca godina, radi vani dodje na dopust, radne akcije, po koji lov, vikend samo, pravila odstrela ovavka onakva, ne odstreli nista.
3 godine bez da ista ulovi, ako je doma, vrijeme trosi na aktivnosti u drustvu, radne akcije, a pravila lova restirkitivna.
Niko mu ne kaze da postoji komercijalni lov.
Uzeo ga ja ove godine na srnjaka, pausal. On odstrelio prvu divljac u zivotu - srnjaka, presretan. Nije znao da i ta opcija postoji,
U stvari dobro jolly isticke kako bi idealno bilo kombinirati LD i komercijalu.
meni se ova komercijalna opcija pokazala boljom opcijom a isto je malo glupo kad dođeš negdje
u lovište sa već malo sijedih na glavi da moraš krčiti prosjeke i udarati po radnim akcijama .
Naravno netko i to mora odraditi a problem radne snage je dosta izražen da možeš naći nekog da to odradi pa da mu se plati .
Možda da se proba sve organizirati na neki Kanadski sistem gdje kupuješ markice za lov i imaš propisano koliko i šta možeš odstrijeliti u lovnoj sezoni
a sama logistika oko održavanja lovišta se financira iz toga.
S time da kanadski sistem, ali i americki u nekim drzavama tako funkcionira, uz uvjet da postoji prava lovocuvarska sluzba (drzavna), za lovove na javnom zemljistu (public land), markica se moze kupiti u lokalnim lovackim ducanima.
Za divljac koja je rijetka, imaju izvlacenje lutrije. Medjutim u nekim drzavama je samo za residente, u nekim i za residente i non residente.
Texas je specifican, prakticki vise nema drzavnog zemljista, sve privatni ranchevi (i visoke cijene)
Slijedi izvještaj, kad i ako budu odgovarali.
(Preporucio bih da leptire vida koji zatezu optiku, a koji ti stoje s desne strane, postavis u vertikalni polozaj, prema gore. Na taj nacin svaki trzaj puske ce ih zatezati)
Streka je drugo.
Kad se divljac poslozi na desni bok, i kad lovci nakon lova odaju pocast divljaci. Uspjesni lovci koji su odstrijelili, stavljaju zelenu grancicu na desnu stranu sesira ili kape.
Slika sa interneta za primjer.
Gdje si se učlanio?
@Jolly, idem kod Domjankovića ovaj tjedan, pa će mi on obaviti fine tuning puške. Iako, čak je ovako laički složena izuzetno precizna.
Ono....ako je precizna,to je bitno,zar ne?
Dugorocno bih preporucio da se nikad ne opustis sa oruzjem, i da ne padnes pod utjecaj "iskusnih" kojima sve naredno ne treba, jer se podrazumijeva da ne treba.
Tocka pogotka / upucanost, moze se poremetiti iz nepoznatih razloga i od cistog stajanja, ili iz nepoznatih razloga. Ne cesto, ali moze.
Dakle, pusku provjeravaj:
Prije pocetka svake sezone
Nakon svake promjene streljiva
Nakon pada, ili udarca u tlo.
Nakon svakog servisa
Kad god sumnjas.
Realno ce to u praksi biti jednom do dvaput godisnje.
A gadjanje za gust, ili za trening u metu je uvijek dobrodoslo. Za trening ne moras koristiti najkvalitetnije streljivo. Uzmes ono koje ti je najpristupacnije. Korigiras tocku ciljanja, ako nosi malo drugacije, to je najjednostavnije.
Po meni, pusku ces dobro upoznati, sa ne manje od 100 ispaljenih metaka, iz razlicith stavova gadjanja. Ovo smatraj za minimum.
Ali svakako imaj to na umu.
Pusku je vazno dobro upoznati jer ces time steci osjecaj za pusku, i nakon hica razvit ces osjecaj da si dobro pogodio, ili mozda promasio.
Dobro upucana puska, skida desetku na meti, svaki put. Na 100 metara.
Ako se pogodak pomjeri, greska je na strijelcu.
Samo ponavljajuci i trenirajuci gadjanje mozes razviti osjecaj da si nesto krivo, ili dobro napravio.
Divljac ne mora uvijek pokazati reakciju na pogodak, niti mora pasti u vatri.
Sjecam se nekih situacija gdje su manje vjesti lovci pucali, mislili da su promasili, a divljac bi se slucajno pronasla nakon vise dana, neupotrebljiva.
Kod montiranja optike...
Ne znam čija je montaža,ali neko pravilo je bilo da sa polugicom stegneš i kada dođeš do otpora,još stegneš za 90°.
Isključiš polugicu,podigneš na okomito i to je to.
Koji?
3-9x je skoro idealni raspon povecanja za svrhu lova po meni. Na allround puski, ja sam obicno u lovu u rasponu povecanja 3 (minimum) do 8x u sumrak. (imam 3-12x56) 12x mi je samo za upucavanje, malo luksuza.
Sa MK se lovi lisica, i sitno. Lovacka puska.
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/slu ... 7_779.html
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, pri odstrjelu jazavca, mačke divlje, dabra, lisice, čaglja, vrane sive, vrane gačca, čavke zlogodnjače, svrake i šojke kreštalice dopušteno je uporabljivati lovačko oružje s užlijebljenim cijevima najmanjeg kalibra .17 HMR.
Imam:
Bergaru B14 (polimer) u kalibru .308, na njoj Vortex Crossfire 2 optiku (3-9 povećanje) + PARD NV007A = cca 12 k kn sve
SDM 870 12/76 (kineska kopija kultnog modela Remingtona) = 2300 kn
XDM 4,5" 10mm AUTO = 4200 kn
Ako ćeš uzimati pištolj u 10 mm kalibru - streljivo ti je od 5 kn (Bellot) do 20 kn (Hornady). Klasični 9 mm ti je osjetno jeftiniji, a i lakši za recoil (zavisi o građi i fizičkoj snazi).
Još bih uzeo 22lr pušku i neku polovnu položaru, ova pumperica nema čok pa nije ludo precizna preko 20 m.
Od opreme: dalekozor (Decathlon, 400 kn), nož (Morakniv, 100 kn), mini sjekira (Fiskars X5, 350 kn), naglavna svjetiljka (punjiva preko USB-a, Decathlon, 200 kn), tronožac (Decathlon, 100 kn), gumene čizme (Decathlon, 150 kn), planinarske čizme (Decathlon, 300 kn), hlače (Decathlon, 80 kn), jakna (Decathlon, 300 kn), vunena kapa (Decathlon, 80 kn). Majice i ruksak sam već imao. E da, i sef ti je od 100 kn na više.
Modus vivendi mi je da je sve funkcionalno i svrsishodno - nikad ne plaćam nešto 20 ili 30 % više samo radi branda ili tradicije.
Kako god okreneš, skup hobi. S tim da sam ja kupovao sve kešom pa sam dobio neki sitni rabat. Stara narodna: Ako želiš da ti se dijete ne uvali u droge / loše društvo, uvedi ga u svijet lova ili ribolova. Neće imati love za ikakve pizdarije.
Dobra kob, kolega!
22lr je lovačka puška i lovački kalibar.
To je lovačka puška sa užljebljenom cijevi.
Kako su to potkrijepili ?
I koja je to PU ?
On se ne moze nabaviti kao lovacki. Samo sportski.
Uputi prijatelja, na pravinik o kalibrima i nabojima za koji sam prethodno stavio link.
Napomena: na zahtjevu za nabavnu se ne upisuje kalibar koji se kupuje, za odredjenu namjenu. (lovacko ili sportsko)
Kad dobijes nabavnu dozvolu za lovacku pusku uzljebljne cijevi, mozes kupiti bilo koju pusku u rasponu od 17 hmr do 700 nitro express, i nakon tog registrirati.
Napomena: lov je najskuplji hobi na svijetu.
Lista osnovnog oruzja za lov, u nasim krajevima, po meni.
Karabin, sacmarica, lovacki pistolj za samilosni.
Karabin
Karabin u kalibru 30-06, 8x57, 308 win, ili 7x64. Ortno cepni.
Punjenje karabina preko otvorenog zatvaraca u spremnik, po meni ima prednost kod izbora, ali nije uvjet. Jer druga varijanta sa zatvorenim mostom preko zatvaraca impicira punjenje sa izmjenjivim spremnikom, koji se moze izgubiti i cesto se gubi. Naravno to ne znaci da to ne valja, ali bih otvorenom spremniku dao prednost.
Mehanicki nisani. po meni su obavezni.
Montaza, skidajuca. koja ide na pusku. Kod nekih proizvodjaca ide tvornicki tip montaze, kod drugih univerzalni.
Prstenovi za optiku mogu biti aluminijki ili zeljezni, bolji su zeljezni
Ubrzica, moze. ali ne mora.
remen.
Kundak moze biti od drva ili polimera, prvi je tradicionalan i ljepsi, drugi je otporniji na atmosferalije, prakticniji. osobni izbor
Kod izbora puske u ducanu, puska se uzima u ruku za drsku, kundak mora dodirivati nadlakticu, to je ispravna duzina kundaka.
Mehanicki nisani trebaju se prirodno poklapati sa linijom oka kod postavljanja puske u rame. Medjutim, moderni kundak mora bit tako koncipiran, da omogucuje osmtatranje preko optike, uz solidan naslon obraza, da glava i vrat ne isu u visinu.
Preporuka: sako 85, cz 550 (polovna), sauer 101, mauser m12, tikka t3, polovna zastava m70 gosdiste prije 1990, itd
Optika, all round.
To bi znacilo nesto u smislu 1.7-10x50, 3-12x50. first focal plane
50 mm promjer lece nije prevelik da bi optika bila nezgrapna, opet dovoljno sirok da hvata dosta svjetlosti u sumrak.
raspon povecanja koji sam naveo, solidan, i pokriva sve situacije, ukljucujuci pogonske lovove, ili lov sa ceke ili suljanjem.
Cijena, sto veca to bolja. Naravno, ogranicenje je dostupni budget, ali onda barem da se gleda realtivno poznati brend, evropskog ili japanskog ili ameircikog proizodjaca. za optiku treba racunati 1000 eur, minimum.
Sacmarica.
Preporuka: bokerica, over under, ali nije uvjet. Moze i polozara. ali po meni bokericadaje bolje vidno polje, lakse hvatanje mete, itd... (predmet diskueije, ali to je moj dojam)
kaliar
12/76 (koristit ces i tako 12/70 streljivo, ali sa 12/76 je testirana i na vece tlakove, vecina novih danas su upravo u 12/76. trajat ce vjecito.
Samarica danas mora biti testirana na neolovnu sacmu (paznja kod kupovine polovnih!), da ima ejektore ili izvlakace, promjenjive chokove, selektivni okidac za biranje prve cijevi ako je sa jednim okidacem, mozda kromirane cijevi. ovo su ti stavri koje gledas kod izbora (zapisi)
Od tri tipa modela koji se kupuju po trgovinam: hunting-upland, trap, sporting - preporuka za lov je hunting, model kundaka.
Ovdje je rijec o ergonomiji puske prilagodjene za odredjenu aktivnost.
Modeli beretta silver pigeon 686, browning b525, u jeftinijoj varijanti izh27 - bolje je polovni nego novi. Nesto oda talijanskih proizvodjaca koji ti odgovara cijenom
Momci na streljani za trap kunu se da je browning simbol kvalitete.
Pistolj za samilosni hitac.
Po meni svaki je dobar, jer se ne postavljaju neke zahtjevne stvari za lovacki pistolj.
ALi s godinama sam dosao do zakljucka da su moderni pistolji, od polimera, striker fire solidno rjesenje. Lagani za nosenje,
Pogotovou ako imaju sinu ispod cijevi. Ako trazis ranjenu divljac po noci u travi na sinu stavis lampu. ne moras je drzati drugom rukom.
Zato bih preporucio mozda Hrvatski XDM odnosno mozda model Sf19. Kalibar od 9x19, na dalje sve dobro. Podrska proizvodjaca, i prakticki dozivotna garancija.
Malokalibarka.
22lr.
Puska za vjjzbu, i lov sitne divljaci. Omogucava jeftin trening, nije prvi prioritet da se nabavi, ali imaj na umu.
Modeli ceske zbrojovke, tikka t1x, itd.
Stap.
O ovome niko ne razmislja, ali neke odstrele samo mogu zahvaliti svome stapu.
Ja preporucam teleskopski tronozac, jer ti omogucuje stabilno gadjanje iz stojeceg stava, a mozes ga zbog teleskopske funkcije prilagoditi bilo kojoj potrebi na terenu. Pogledaj jim shokey primos gen 3 stapove.
Bez dobrog stapa, bice dobrih promasaja. ili odustajanja od pucanja. Stap je vazan.
Cesto puta se improvizira na nacin da se stap ubere od neke grane u sumi, ali nije to, to. Mozes napraviti tronozac od tri lakse grane, mozda bambusa, ali nema tekeskopsku funkciju, koja ponekad dobro dodje na terenu. stap je vazna stavka, ako se misli u lov suljanjem.
ovime je pokriveno oruzje jer je to bilo pitanje.
Lista dodatne opreme, drugom prilikom
U bilo kojoj varijanti pokrit ce potrebe lovca.
Minimum oruzja za lov je karabin i sacmarica, za nekog ko se ozbiljno bavi lovom.
Najjeftiniji izbor polovna zastava m70 (pre-1990 godiste) ili CZ 550 (polovna), te bokerica IZH 27, ruska, starije proizvodnje polovna. Dakle, bokerica i karabin, mozda bi se sve moglo naci za manje od 1500 eur, uz malo srece i optika na karabinu.
U gornjem kraju cijene, novo iz ducana, sako 85 (cca 2000 eur), i berreta ili browning bokerica, takodjer oko 2000 eur, novo.
Izbor oruzja u segmentu oko 2000 eur, je gotovo najveci.
Optika 1000 eur, minimum za razumnu kvalitetu, sa optikom ne bi trebalo biti kompromisa. Puska moze biti jeftina, optike ne!
za pocetak sve skupa: 5000 eur. (bez remena i montaze
Investicija je u tom raspou cijene.
Ponovo napominjem, za lov kazu da je najskuplji hobi na svijetu. Ozbiljan financijski "commitment".
Takodjer, lovac bez sacmarice, nije ozbiljan lovac. Iako je fokus mlade generacije, skoro iskljucivo na karabinu, ali naucit ce dok narastu!
Oprema se skuplja skoro cijeli zivot. (da bi nasljednici to kasnije rasprckali)
Djelomicno, ovo dozvoljava lovcu izbor malo jeftinije dnevne optike, sa staklom srednje propusnosti.
Prica sa terena:
E, sad, optika i vrhunsko staklo. to znaci Zeiss, Smidt & Bender, Swarovski, Night force, Khales, i slicno, cijena 2000 eur. ima i skuplje.
Ove godine sa prijateljem (koji mi je ujedno i vodic u gostima) lovim srnjaka.
Odradimo svaki na svojoj ceki popodnevni lov.
Prije zadnjeg mraka, silazimo s ceka, svaki sa svoje strane lovista, da se nadjemo na livadi izmedju dvije ceke.
Po putu prema mjestu sastanka suljam se osmatram, ali ja ne vidim nista od srnece divljaci, on po putu prema meni vidi staro grlo za odstrel.
Ja mislim, gotov lov za danas. Mrak uskoro. Sunce dodiruje padinu na horizontu, i gledajuci pratim zalaz sunca kako se smanjuje iz brda
Nadjemo se prije auta, kaze on tamo je na livadi srnjak, dobar je.
Ajde, pomalo odemo tamo. ali nije ni to blizu, svaki minut dragocjen
On je siguran u srnjaka, ja bas nisam. pada mrak.
Kaze zreo, je slobodno je za odstrel.
Ok. Vjerujem sta mi kaze. Na oko vidim siluetu. na kanocal srednje kvalitete (BSA - 2000 kn), vidim rog, ne mogu procjeniti.
Puska ide na stap. Zeiss je gore, 3-12x56, u tom trenu na 8x povecanja.
Na oko ne vidim nista gledajuci preko livade, ali na optiku vidim ciste obrise, roga. OK.
Spustam stap na klececi stav, naslanjam lijevi lakat na lijevo koljeno, puska u rame. Hitac, iz klececeg stava. cujem tupi zvuk pogodka.
Repetiram.
Zadnji sekundi dubokog sumraka.
Sad vidim siuletu srnjaka, tetura, ne trci i ali tolko mutno vidim da jedva razaznajem od tamne okoline, a obris roga ne vidi se vise.
Imam osjecaj da sam dobro pogodio, i cini mi se da srnjak baulja. ali suma je na 50 metera iza. bojim se da ne zamakne u gusto
Da ne trazim po mraku, upucujem drugi hitac, srnjak pada.
Cahuru, hvatam rukom nakon repetrianja.stavljam u dzep.
kompasom uzimam azimut prema mjestu nastrela. dogovrim se sa prijateljem da saceka ja cu ga dovuci
Idem prema srnjaku. prijatelj ostaje na mjestu odakle sam pucao.
Na livadi ne vidi se nista. Potpuni Mrak.
Nalazim ga kompasom, dolazim ravno na njega. prvi pogodak iza srca kroz oba plucna krila, pao bi sigurno, drugi hitac kroz srce i pluca.
Stavili markicu, pa u lovacki dom rjesiti papire.
Sto zelim reci?
Optika srednje kvalitete, ovo ne moze odraditi. Niti bih to mogao pogoditi bez teleskopskog stapa i klececeg polozaja.
Cijena stakla, je ona koja definira kvalitetu i maloprodajnu vrijednost optickog ciljnika.
tu ni nocna optika kao back up za lov sa svinje ne pomaze.
Najbolje staklo su prethodno navedeini proizvodjaci, a njihovo staklo obicno se radi od Baltickog pijeska, poznato kao schott staklo. (s time da su neki poceli reklamiratii schott like quality, staklo u slicnom cjenovnom rangu), ali dobro, ta kvaliteta definira cijenu optike.
Nije pomodarstvo. Zato treba optika, cim skuplja da se moze prisustiti.
Supstitucija za vecinu lovaca moze biti srednja cijena optike, i dodatak neke night vision optike, za divlju svinju se ceke.
Ali u prethodnoj prici, vjerojatno bi rezultiralo da se ne puca jer se kroz srednju klasu ne vidi tako dobro u kasni sumrak, a srnjak u tom slucaju odlazi na miru. lovac lovi sutradan.
S druge strane, treba reci, ovakvih situacija imao sam izuzetno malo. Ali dese se povremeno. (mozda 2 ili 3 puta u cijelom lovackom stazu)
kad se takve situacije dese cijenim svaki sekund svjetla koje mi upije optika, i ne kajem se sta sam je platio
Jos jedna napomena:
Da ne ulazim u zakone, loviti visoku divljac nocnom optikom u najmanju ruku je neeticki, da ne spominjem ne-zakonski, a nocna optika je dozvoljena samo za svinju, caglja i lisicu. Za Drugo, ne. Dakle u tom smislu nije supstitucija dnevnoj optici
Za lov u pirshu i suljanje, lov srnjjaka i jelena, klasicni opticki ciljnik, iskljucivo. kad se vise ne vidi, lov gotov, ali napmena je da je u sumrak i zoru divljac najaktivnija. malo je "tricky".
Vrhunska,a ipak znatno jeftinija od nekih .
Nije baš ni jeftina,ali daje koliko i puno skuplje.